Danas se navršava 27 godina od ratnog zločina u selu Trusina kod Konjica kada su pripadnici Armije BiH upali u selo i ubili 22 Hrvata, od čega 18 civila te četiri zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Zločin se dogodio u jutarnjim satima, a počinili su ga pripadnici jedinice za posebne namjene “Zulfikar”.

Za ovaj zločin pravosnažno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina zatvora i Rasema Handanović, koja je po priznanju krivice osuđena na pet i pol godina zatvora.

Sud u BiH za zločine u Trusini izrekao je u prvostupanjskoj presudi Nihadu Bojadžidu kaznu od godinu dana zatvora, Nedžad Hodžić osuđen je na 12, a Mensur Memić na deset godina. Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

Tek je 13. studenog 2004. bio prijenos posmrtnih ostataka iz groblja u Ljutom Docu (Široki Brijeg). Ovaj put su na groblje prenesena tijela devetero poginulih 16. travnja 1993. godine. Neki su poginuli već ranije odvezeni na neka druga groblja, gdje su im se obitelji nastanile. Još je ostala želja da se svi ubijeni prenesu na groblje u Trusini.

Priča o Trusini se nastavlja dvodnevnim zarobljeništvom i progonstvom preživjelih, pljačkanjem njihove imovine i potom paljenjem kuća te upornim traženjem rodbine da se tijela njihovih najmilijih barem ljudski i kršćanski pokopaju.

Nakon punih 570 dana iscrpljujućih i mučnih pregovaranja s predstavnicima muslimanske vlasti došlo je napokon do razmjene i pokopa poginulih u Ljutom Docu (Široki Brijeg), 14. studenog 1994. godine.

Ukupno je stradalo 18 civila i 4 vojnika HVO-a. Ostali preživjeli, njih oko 150, bili su zarobljeni i smješteni u jednoj kući, gdje su prenoćili te su nakon dva dana razmijenjeni.

Podsjećamo, stravično stradanje Hrvata dogodilo se u konjičkom selu Trusina 16. travnja 1993. Postrojbe Armije BiH potpomognute Bošnjacima iz okolnih sela ušle su u selo i mučki pobile 22 Hrvata.

Bili su to uglavnom civili, među kojima i nekoliko žena, te vojnici koji su se predali, jer su im obitelji bile zarobljene i ucijenjene od vojnika Armije BiH. Rečeno im je kako će im pobiti najbliže ako se ne predaju, što je jedan dio njih i učinio. Potom su ih streljali pred očima žena i djece koji su preživjeli taj zločin.

14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, posmrtni ostatci ubijenih Hrvata su preneseni na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ratni zločinci ubili tako da je on izgorio s vlastitom kućom.