30. OBLJETNICA OSLOBAĐANJA VOJARNI U OGULINSKOM KRAJU

Zapovijed o blokadi vojarni (tzv. kasarni) i skladišta JNA, koja je 13.rujna 1991. došla od hrvatskog državnog vrha i ministra obrane Bebića, izazvala je oduševljenje među braniteljima ogulinskog kraja. Razlog oduševljenja leži u tome da bi se osvajanjem ili predajom kasarni mogle nabaviti, odnosno uzeti velike količine oružja. Tim oružjem bi se onda naoružali nenaoružani odredi NZ-a, postrojbe MUP-a i ZNG-a koje su djelovale na području općine. Oružja je bilo nedovoljno za sve koji su tada bili spremni svoj život dati za ogulinski kraj i Hrvatsku. A ovo je bila dobra prilika da se naoružaju naši branitelji, puni hrabrosti, srca i morala ali bez ili sa jako malo naoružanja.

Vojarne vojske, koja se u to vrijeme još uvijek nazivala „narodnom“, nalazile su se na području Svetog Petra i u centru grada, gdje je ujedno bila smještena i komada (zapovjedništvo) garnizona. Bilo je važno sa što manje ljudskih žrtava zauzeti vojarne.

Dvije vojarne bile su smještene u Oštarijama, te Skradniku. Najprije se krenulo s blokadom vojarni u Svetom Petru i onoj u centru grada. Vojarna u Svetom Petru imala je značajnu ulogu zbog sumnje da se tamo nalazi više tisuća komada oružja, te teško naoružanje. Vojarna je osvojena 16. rujna kada je major Radošević, nakon višesatnih pregovora, predao vojarnu i sve oružje u njoj. Istovremeno se odvijala i bitka za vojarnu u središtu grada, gdje se nalazila komanda. Vojarna je osvojena istoga dana, također nakon predaje oficira i vojnika JNA.

Zauzimanjem vojarni osvojeno je nekoliko tisuća pušaka, isto toliko komada streljiva, te 60- ak ručnih bombi što je bio melem za oči našim braniteljima. Vojarne Skradnik 1 i Skradnik 2 osvojene su nekoliko dana poslije, točnije 19. rujna.

Svakako to je jedna povijesna činjenica i vrlo bitan događaj u povijesti ratovanja na ogulinskom području, što svakako ne smijemo zaboraviti.

Svim poginulim braniteljima u Domovinskom ratu nek je laka naša teško stečena hrvatska gruda. Počivali u miru Božjem.