7. 6. 879. GODINE, PAPA IVAN VIII. PISMOM KNEZU BRANIMIRU PRIZNAO JE ZEMLJU HRVATA

Ljubljenom sinu Branimiru.

Čitajući pismo Tvoje plemenitosti, koje si nam poslao po časnom svećeniku, zajedničkome vjerniku, Ivanu, sjajnije od sunca smo upoznali, kolika je Tvoja vjera i iskrena pobožnost prema crkvi sv. Petra i Pavla i Nama. A jer Božjom pomoći kao vjerni sin sv. Petra i Nas, koji ga Božjom pomoći zamjenjujemo, ponizno ispovijedaš i želiš biti poslušan, ovim pismom Našega apostolstva dostojno zahvaljujemo Tvojoj plemenitosti i očinskom ljubavi kao predragoga sina, koji se vraća u krilo sv. Apostolske Stolice, majke Tvoje, s čijeg su prečistog vrela Tvoji oci pili medonosne rijeke svetog propovijedanja, primamo i duhovnim rukama grlimo te, apostolskom dobrotom njegujemo, da posjedujući milost i blagoslov Božji svetih apostola Petra i Pavla, apostolskih prvaka, uvijek budeš čio i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nikada ne prestaju zasjedati na ljudsko spasenje, te željnu pobjedu nad neprijateljima lakše izvojuješ, jer kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima. I zato opominjemo revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalmist veli: 'Blažen čovjek, koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme na njegovo na zemlji'; a on sam veli u evanđelju: 'Tko mene ljubi, držat će riječ moju, i moj će otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.' Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaje, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava, jer on preko Mojsija sam svjedoči, da tako čini, govoreći: 'Proslavit ću one koji mene slave.' I budući da si nas preko svećenika Ivana zamolio, da bi te za veći Tvoj spas blagoslovili svojim blagoslovom, učinili smo to rado. Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega čitali misu pred žrtvenikom sv. Petra, digosmo ruke u vis, te blagoslovismo Tebe i narod Tvoj i zemlju Tvoju da uzmogneš ovdje sretno vladati, a po smrti da se na nebesima raduješ za sve vijeke. Ujedno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga svećenika Ivana odredili za poslanika bugarskome kralju, pa te molimo, da za ljubav Božju dozvoliš, da to poslanstvo obavi bez krzmanja, te stoga Tvojoj ljubavi mnogo puta zahvaljujemo.

 Ovo je sadržaj jednoga od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti - Poslanice pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru, od 7. lipnja 879. godine.

  Drugo pismo napisao je papa Ivan VIII. izabranom ninskom biskupu Teodoziju, a u trećem se posebno obraća svećenstvu i hrvatskom narodu

 (Svim časnim svećenicima i čitavomu hrvatskomu narodu):

 Pročitavši poslanicu vašega kneza Branimira, koju nam posla po časnom popu Ivanu, vidjesmo ne samo njegovu nego i vašu vjeru i iskrenu ljubav prema sv. Petru i nama. I budući da se kao premili sinci želite povratiti k svetoj crkvi rimskoj, te tražite našu apostolsku milost i blagoslov: to smo se stoga u velike uzradovali. Primamo vas s raskriljenim rukama i s očinskom ljubavi i bit ćemo vama u svem skloni, ako u toj namjeri i zavjetu svom sve do kraja iskreno ustrajete. Jer Gospodin kaže: 'Samo onaj, koji ustraje do kraja, spasit će se.' Zato budite vjerni sv. Petru do smrti, kako obećaste, te ćete dobiti krunu života što je Bog daje onima, koji ga ljube.

(Izvor: https://web.archive.org/web/20150615001207/http://slobodnalika.com/novosti/8584_papa+ivan+viii+i+prvo+priznanje+hrvatske+samostalnosti.html;)

 Poslanica što ju je tadašnji vjerski katolički poglavar uputio hrvatskome knezu Branimiru, narodu i svećenstvu, imala je značaj međunarodnog priznanja hrvatske države, ali ona svjedoči i o dubokoj vezanosti i privrženosti Hrvata Kristu i Svetoj Stolici i o snazi naše vjere.

 Svojim pismima, Ivan VIII. je još jednom posvjedočio svoju ljubav prema hrvatskom puku, nakon što je 21. svibnja iste (879.) godine, na blagdan Uzašašća Gospodinove, služeći u Rimu svetu Misu, podigao ruke k nebu, te blagoslovio kneza Branimira, cijeli njegov narod i zemlju Hrvata. Spomenuto misno slavlje, već je simbolički označilo priznanje hrvatske države, koje je potom i pismeno potvrđeno.

 

Zlatko Pinter/PDN