Akcija “Batinski most”: Hrvatski specijalci upali u Srbiju da im sruše most
Osim prešućene akcije Una 95 koja se dogodila nakon Oluje pri čemu je poginuo veliki broj hrvatskih branitelja (od čega 13 pripadnika Crnih mambi), o akciji “Batinski most” koja se odvila 31. siječnja 1992. godine – također se nerado govori. Riječ je o akciji koja je praćena pehom od samog početka, pa sve do njenog kraja, piše Dnevno.hr.
Dio diverzanata iz Samostalne uskočke satnije dobio je iznimno tešku zadaću – onesposobiti Batinski most koji je spajao mjesta Batinu i Bezdan, odnosno Baranju i Vojvodinu, i preko kojeg je JNA slala tenkove koji su gađali Osijek.
Odijevena u uniforme oficira i vojnika JNA, ova se odvažna skupina amfibijom uputila po iznimno nepovoljnim vremenskim uvjetima uputila na neprijateljski teritorij. Već tada su počeli prvi problemi… Vozeći se amfibijom punom eksploziva (3750 kg) preko Hulovskog kanala i Dunava, kod Apatina su stali zbog nedostatka goriva i kvara na amfibiji.
Predstavili se kao srpska jedinica?!
Stupajući na apatinsko tlo, zapovjednik akcije Ivica Krnjak predstavio se kao pukovnik JNA Jordan Jovanović koji je poginuo koji mjesec prije. Lažnim identitetom poslužili su se i ostali pripadnici ove skupine i to kao “specijalna jedinica generala Blagoja Adžića”. Unatoč svemu, svi su ubrzo počeli sumnjati u ovu priču. Ubrzo su privedeni do somborske vojarne na utvrđivanje identiteta pri čemu se dio hrvatskih diverzanata dao u bijeg.
Krnjak i nekolicina suboraca uspjeli su pobjeći od JNA, preplivati Dunav i vratiti se u Osijek, no nisu svi bili te sreće. Prilikom bijega nekoliko njih je ubijeno. Drugu skupinu od desetak pripadnika satnije u Somboru su zarobili pripadnici JNA i tad je započa tortura nad “somborskom skupinom”. Nakon nekoliko tjedana ispitivanja i zlostavljanja osmorica Krnjakovih boraca izvedeni su pred sud u Somboru i dobili su dugotrajne zatvorske kazne zbog “krivičnog djela terorizma”. Ipak, međudržavnim dogovorom, zarobljeni hrvatski diverzanti razmijenjeni su nakon dvije godine, na današnji dan.
Bili zarobljeni 707 dana
Branimir Petener iz Osijeka bio je sudionik ove akcije. Evo kako je se on sjeća.
“Bio sam zamjenik zapovjednika satnije, pa prema tome i ‘Somborske grupe’ kako su je nazvali novinari. Krajem siječnja 1992. godine krenuli smo kroz zaleđene baranjske močvare, po snijegu, a često se propadalo kroz glib jer je teren bio prilično neprohodan. Sve nam je to otežavalo proboj, a doprli smo do Dunava nešto južnije od Apatina na baranjskoj strani gdje je ostala glavnina satnije. Nas dvadesetorica prebacili smo se preko Dunava u Bačku. Tamo smo upali u još gore močvare tako da se i naš voziplov, koji nazivaju amfibijom još teže probijao, dok nismo nakon neopisivnih teškoća, patnji i stradanja, doprli do nasipa”, ispričao je.
“Napredovali smo do Apatina gdje smo predahnuli na jedan nevjerojatan način u okruženju četnika, jer imali smo odoru teritorijalaca jugo-vojske. Govorili smo da smo na specijalnom zadatku i oponašali smo srpski govor. Oni su povjerovali i sve je to bilo uspješno do Sombora gdje nam se pokvario voziplov. Morali smo ga. uz jednu varku, napustiti, i onda je počela potjera. Dvije noći i jedan dan smo se probijali. Kod Bezdana smo se skupili, dva uskoka su teško ranjena, a osmorica su se nesretno odvojila i svi su stradali. Trojica su poginula a petorica zarobljena. Poginuo je i naš vodić, a zarobljena je i njegova obitelj. Nama ostalima se posrećilo da se uspijemo probiti, unatoč ogromne potjere, do Hrvatske.”
Zarobljeni hrvatski diverzanti razmijenjeni su nakon 707 dana zarobljeništva na UNPROFOR-ovoj nadzornoj točki kod Lipovca točno na današnji dan, 12. siječnja 1994. godine i to za za srpsku terorističku skupinu Štit, koju su hrvatske snage zarobile u Turnju kod Karlovca.
