Ako je Nezavisna Država Hrvatska (NDH) bila fašistička, što je onda bila Srbija, odnosno Jugoslavija u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata?…

(Pitanje za milijun kuna!)

Naime, otkako su izgubili sve ratove, Srbija neprestano prebacuje Hrvatima da su „ustaše“, „fašisti“, „koljači“ i tome slično. Čak idu toliko daleko da od Hrvatske traže i odštetu za zlodjela koja su navodno činili ustaše prema Srbima.

A naši političari i politikanti na sve to šute, kao da se to nas ne tiče.

Međutim, žalosno je što smo smetnuli s uma da narod koji zaboravlja svoju prošlost zalaže svoju sadašnjost i prodaje svoju budućnost!

Što mi primjerice znamo o NDH osim onog što su nam „servirali“ Srbi i Jugoslaveni? U školama se sve do 1990-te učila crno-bijela povijest. Partizani i komunisti su dobri, a ostali su „bagra“ koje se treba što prije riješiti.

Kako god okrenuli, nažalost, do današnjih dana, nemamo vjernu sliku Nezavisne Države Hrvatske, ali ni svega drugog što se događalo u našoj daljnjoj ili bližoj  prošlosti.

Kod nas se povijest piše i tumači – kako aga kaže!

Tko su uostalom ti koji nisu dozvolili niti dozvoljavaju da se ni nakon toliko godina ne istražuju zločini u Blaiburgu, Jazovki, Macelju, stotine masovnih  grobnica od „Triglava do Vardara“, koje su nam ostavili partizani i drug Tito? Što mi znamo o pripadnicima zloglasne OZNA-e i UDBA-e? Pored toga, ne istražuju se niti je tko odgovarao za 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskog rata!

Sve je to  u magli i dobro se prikriva. Zašto?

Srbi nas uspoređuju s fašistima kad netko na neki domoljubni koncert ili manifestaciju dođe u crnom, a još više kad čuju daje netko viknuo – Za dom spremni.

Vrijeme je da se otkriju karte, da istina dođe na vidjelo. Dakle, Hrvati su oduvijek bili vitezovi i mučenici, a velikosrbi i jugokomunisti banditi i koljači!

U hrvatskoj povijesti malo kada ćete čuti da je Nezavisna Država Hrvatska (NDH) bila uspostavljena nakon sramotnog bijega srpsko-jugoslavenske kraljevske obitelji, ministara i generala, koji su godine 1941.  doveli Jugoslaviju do potpunog raspada i gubitka svake državne vlasti – bez vlade, bez vojske, bez područja i bez časti. Stoga je NDH uspostavljena  kao nasljednica nestale Jugoslavije, prema načelima mirovnih ugovora 1919., kad su nakon raspada Austro-Ugarske monarhije dijelovi njezini  bili nasljednici tog carstva.

Tko je hrvatsku domovinu pomogao dovesti pod vlast velikosrpskih okupatora?

Partizani, rodom Hrvati!

Može li se povijest govoriti i pisati i na način, kako to rade bivši Jugoslaveni?

Povijest su oduvijek pisali pobjednici, što se ne može reći za Hrvate. Njima još i danas povijest pišu Srbi, razni pupovci, markovine, pusići, klasići, tomići, jakovine, stazići, puhovski, goldsteini…

Sramno da sramnije ne može biti!

Inače, o uspostavi NDH u Zagrebu 10. travnja 1941. mnogo je toga namjerno prešućeno, marginalizirano ili falsificirano. Pa, i to, da je pukovnik Slavko Kvaternik izvršio uspostavu NDH preko Radio Zagreba u 16 sati, a da su njemačke čete započele ulaziti u grad Zagreb sat kasnije. Tu činjenicu, kažu, može posvjedočiti i preko 150.000 zagrebačkih stanovnika koji su na ulicama grada oduševljeno slavili uspostavu NDH, što opisuju čak i neki komunistički svjedoci.

Također treba objasniti da u smislu hrvatskog državnog prava NDH nije bila nova država, već nastavak 16. stoljeća stare Države Hrvatske iza Karpata i na Jadranu (626-1918). Ona je izravni pravni nasljednik  Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, koja je postojala sve do prevarantskog  „ujedinjenja“ sa Srbijom 1. prosinca 1918. Stoga se govori o uspostavi!

Spomenimo tek još (istine radi) kakva je recimo bila sudbina ministara NDH, o čemu se malo zna. Naime, za vrijeme NDH preminuli su ministri dr. Anton Filipančić i dr. Ljudevit Šolc, žrtvom neodgovornih osveta  pali su razriješeni ministri dr. Mladen Lorković i krilnik vitez Vokić u Lepoglavi, 1945. Zapadni saveznici izručili su od 1945-47. komunističkoj Jugoslaviji ministre dr. Mehmeda Alajbegovića, dr. Milu Budaka, dr. Vladimira Košaka, vojskovođu viteza Slavka Kvaternika, dr. Julija pl. Makanca, general-poručnika Miroslava Navratila , dr. Mirka Puka i doadmirala viteza Nikolu Steinfla, koji su zajedno s Živanom Kuveždićem osuđeni i pogubljeni. Dr. Andrija Artuković, bio je izručen 1987. iz SAD na temelju lažnih optužbi, osuđen na smrt i umro u bolničkom zatvoru u Zagrebu. Ostali su umrli u izbjeglištvu od 1946.-1990., itd. i tako redom.

Autor / Mladen Pavković

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti