AKO JE UBIJANJE NAJRANJIVIJIH MEĐU NAMA "PRAVO IZBORA", NA DNU SMO - NIŽE SE NE MOŽE

07.12.2022. 16:45:00

Naša "progresivna oporba" (kako je sama sebe nazvala lijevo-liberalna politička klika sastavljena od parlamentarnih opozicijskih strančica koje prema ispitivanjima javnog mnijenja skupa jedva prelaze 10%), ovih dana ponovno traži ustavno ozakonjenje ubijanja nerođenih pod sintagmom "prava na izbor". Nerođeno dijete nema pravo izbora, ono nema svojih temeljnih prava - pa čak ni pravo na život, na postojanje; o njegovoj sudbini odlučuje isključivo žena i ona mu život mu može oduzeti kad god joj se prohtije. I može to (ako je neodgovorna i seksualno "osvješćena" - prema mjerilima naših "progresivista") činiti u nedogled, dok god je reproduktivnom ciklusu. Žena nema nikakve odgovornosti za svoje seksualno ponašanje, a kad zatrudni jednostavno se može riješiti neželjenog ploda - odnosno, ubiti nerođeno dijete, ljudsko biće koje se ne može braniti i čije se pravo na život i postojanje ne uzima u obzir, jer ono u ovakvoj viziji "progresa" i "ljudskih prava" ne postoji.

 Ako je to progres i napredak, ako nam ubijanje nemoćnih ljudskih bića postaje "temeljno ljudsko pravo", "osnovno pravo žene" ili "pravo izbora", onda je riječ o dubokom, suštinskom poremećaju, potpunom moralnom posrnuću jednog društva, patologiji protiv koje se u ime zdravog razuma i temeljnih vrijednosti ljudskog života mora boriti svaki čovjek zdravog razuma. Svrha postojanja ljudskog bića je življenje. Život je vrhunska vrijednost, a svaki čovjek jedinstveno, neponovljivo biće. Pođemo li s tog stanovišta, izbor između kulture života i kulture smrti ne predstavlja nikakvu dilemu - jednako kao i izbor između dobra i zla.

 Rođeni smo kao slobodni ljudi i imamo pravo odlučivati o sebi i svojim potomcima bez ikakve prisile, onako kako mislimo da je ispravno i u skladu sa svojim odgojem, stavovima i svjetonazorskim vrijednostima - bez ikakve prisile i ičijeg tutorstva. Uostalom, pravo na život, sloboda koja uključuje i odgoj vlastite djece i pravo odlučivanja o sebi i svojoj sudbini, sastavnice su svih konvencija o ljudskim pravima i slobodama i bez toga ne postoji uređeno i civilizirano društvo. Nitko nema pravo nametati svoju volju ljudima oko sebe - pogotovu kad su u pitanju stvari koje se tiču morala, vjerskog opredjeljenja ili svjetonazora uopće, pa ni odlukama "odozgo" s vrha piramide vlasti. Povijesno iskustvo nam govori kako su ne rijetko postupci koji ne uvažavaju volju i interese većine imali teške i tragične posljedice. Manjina nad većinom može vladati jedino na dva načina: silom (odnosno, diktaturom) ili manipulacijom. Kod nas je u Hrvatskoj u pitanju ovo drugo. Brojne društvene anomalije i devijacije posve strane hrvatskom duhu i suprotne temeljnim moralnim zasadama, mentalitetu i tradiciji velike većine hrvatskog naroda, produkt su razornog djelovanja jedne manjine koja uz pomoć medija, društvenih "aktivista" i djelovanjem političkih "elita" provodi svoje planove pod krinkom "progresa", a na štetu svih drugih. I to je jedan od temeljnih problema Hrvatske danas. Zato ne možemo razriješiti društvenim konsenzusom ni jedan gorući problem.  

 Pored ostaloga, kad je riječ konkretno o pobačaju, postavlja se pitanje: Kako to da o toj jako važnoj stvari odlučuje samo žena, dok muškarac (biološki otac) nema pravo glasa!? Je li to normalno!? Tko to, u ime čega, po kojem pravu i paragrafu iz postupka o odlučivanju kad je u pitanju život zajednički stečenog (začetog) djeteta, uskraćuje pravo glasa drugom roditelju? Ima li biološki otac svoje osjećaje, emocije, može li njemu (ako je psihički zdrav i normalan) biti svejedno što se događa s djetetom koje je i njegovo - i na kraju, ima li on ikakvo pravo suodlučivanja o tako bitnoj stvari kao što je život tog djeteta?  Ovo sam pitanje u nekoliko navrata postavljao našoj pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić i nije se udostojila odgovoriti, dok mi je jedna njezina činovnica (nakon 3 - 4 upita) samo kratko napisala (putem e-pošte) kako se "muškarac u privatnim kontaktima može konzultirati s partnericom prije toga". Ma bravo! Institucionalno si kao biološki otac djeteta i partner žene koja planira pobačaj izopćen iz procedure odlučivanja o tomu, ali, možeš (ako partnerica ima dobru volju i na to pristane) "u privatnom kontaktu" s njome pokušati dogovoriti se!? A što u onim slučajevima kad žena ne želi komunicirati s partnerom - biološkim ocem? Što tada? Ništa. Kakvi prozirni, diletantski pokušaji opravdavanja i prikrivanja jedne neodržive anomalije, jedne destrukcije koja ne priznaje i ne uzima u obzir prava niti nerođenog djeteta niti njegova biološkog oca!

 Nema razumnog čovjeka, neovisno o svjetonazoru, a koji neće priznati, da nažalost, postoje stanja u kojima se mora nasilno prekinuti život nerođenog djeteta jer drugog izlaza nema (bilo da je u pitanju bolest ploda, život majke, traumatično začeće nakon silovanja i sl.), ali o tomu mora odlučivati struka, liječnički konzilij, a ne ženske udruge, feminističke aktivistice, LGBTIQ pokreti ili novinarska piskarala - to pravo nemaju ni saborski zastupnici, koliko god "predstavljali narod" i mislili da su pametni. O toj stvari može i mora odlučiti jedino struka, uzimajući u obzir sve aspekte što ih takav čin sadrži, a oni nisu samo medicinski nego i psihološki, emotivni, moralni i etički. Dakle, osim ginekologa, u sve moraju biti uključeni psiholozi i (po potrebi) psihijatri i svakom se slučaju mora pristupiti individualno, uz nastojanje valoriziranja svih bitnih okolnosti i čimbenika na ispravan i prihvatljiv način. Ne zaboravimo kako čin pobačaja ne rijetko ima ozbiljnih implikacija pogotovu za ženu, sli i za njezina partnera (ako ga ima), pa i obitelj u cjelini i tu se ništa ne smije činiti bez cjelovitog uvida u svaki slučaj ponaosob.

 Bilo koja krajnost: apsolutna zabrana pobačaja, kao i neograničeno dopuštanje pobačaja, sama je po sebi apsurdna i neprihvatljiva. To je prije svega pitanje zdravog razuma, a ne ovog ili onog zakonskog rješenja ili Ustava. Ne može se niti smije jedan tako važan problem rješavati birokratskim nametanjem u Saboru ili bilo kojem drugom tijelu vlasti a da su stručnjaci koji bi itekako imali što o svemu reći na margini i bez prava glasa! Nama je u ovoj zemlji dosta terora udruga "civilnog društva" i stranaka - onih koji izigravaju tutore i "proroke" i odlučuju u ime svih nas, ne rijetko protivno interesima i volji većine, proglašavajući se "naprednjacima", "europejcima", "progresivistima". A što je u tom njihovom djelovanju napredno i progresivno? Kakav svijet zagovaraju i što od njega žele načiniti?

Lijevo - odgoj djece po modelu LGBTIQ aktivizma; desno - odgoj djece u obiteljskom krug, protiv čega se u Zagrebu vodi kampanja

(Adrese za slike)

 Svjedoci smo kako se u našem društvu "progresivnim" prikazuje sve što je otklon od konzervativnog svjetonazora: od forsiranja raznih oblika seksualnih perverzija (u kazalištima, na filmu, televiziji, u literaturi, tisku itd.) i "parada ponosa" - pri čemu ulicama i trgovima gradova skaču razularene skupine polugolih osoba skarednog ponašanja (slobodno se ljube, ližu, miluju i simuliraju seksualne odnose uz transparente "Živjela perverzija") - do promoviranja pornografskih sadržaja, prostitucije i "slobodnog seksa".

 Jedina "briga" društva je zaštita od trudnoće ili spolnih bolesti (prezervativ ili kontracepcija), a to što čak i nedozrela djeca od 12, 13 ili 14 godina stupaju u intimne odnose - a mnoge djevojčice (djeca) u toj dobi ostaju i trudne, koga briga! Tu je spasonosno "rješenje" - pobačaj, koji se uvijek, u svako doba i u svakoj našoj bolnici mora obaviti, čak i uz poništavanje prava liječnika na prigovor savjesti. Dakle, liječnike se nastoji lišiti i jednog od njihovih temeljnih prava koje im pripada kao ljudima po Konvenciji o pravu čovjeka i natjerati na sudjelovanje u zločinima nad nerođenom djecom! I to je također "progresivno".

 Kad ste posljednji put čuli (vi koji ne idete u crkvu) kako je ovom društvu, pa i svakomu od nas ljudi potrebna moralna i duhovna obnova? Kad ste čuli da se o tomu javno govori, osim u crkvi na sv. Misama? Treba li biti naročito mudar pa zaključiti da zdravo društvo čini samo zdrava jedinka: muškarac, žena, dijete. Može li se odgojiti zdrava jedinka na ovakvom modelu relativizacije kršćanskih vrednota i stimuliranju svega što je suprotno tomu? Hoće li zdravog mladog čovjeka formirati ozračje pornografije, seksualnih nastranosti, neograničenih seksualnih sloboda (bez ograda i obveza), destrukcija obitelji i braka, relativiziranje antropoloških datosti i prirodnog poretka stvari, neodgovorno postupanje prema sebi i drugima (uz ničim ograničenu slobodu ponašanja), ili je taj proces povezan s obiteljskim odgojem u kojem su sadržane sve one vrednote koje nas uistinu čine ljudskim bićima: ljubav prema bližnjem, solidarnost, njegovanje obiteljskih vrijednosti, poštivanje bioloških datosti i čimbenika emotivne zrelosti (pa i kod stupanja u seksualne odnose), očuvanje institucije braka kao zajednice muškarca i žene (jedine zajednice koja osigurava rađanje i odgoj potomstva na prirodan i zdrav način) i zaštita minimuma javnog morala sukladno svjetonazoru većine članova društva?

 Kod nas se pod krinkom "zaštite prava manjina" provodi jedna agresivna, destruktivna kampanja s ciljem nametanja "progresivnog" pogleda na svijet u kojem postoje prava samo onih koji su na liniji neoliberalnog, ljevičarsko-feminističkog koncepta, ili točnije: kod nas je sve "napredno", "pozitivno", vrijedno hvale i poželjno, ali samo ako je upereno protiv kršćanskog morala i konzervativnih vrijednosti. Mi, u Hrvatskoj, nažalost, nemamo političku snagu koja bi se oduprla ovoj destrukciji, a djelotvoran otpor mogao bi se pružiti jedino na tom (političkom) polju. I to "progresivisti" (predvođeni SDP-om, Socijaldemokratima, GLAS-om, Možemo, HSLS-om i njihovim trabantima) debelo koriste. Imaju medije u svojim rukama, imaju potporu u međunarodnim krugovima i moralno posrnuloj Europi (koja odricanjem od kršćanskih korijena i vrednota srlja u vlastitu propast), a HDZ kao "demokršćanska opcija" (koja to nije ni u jednom segmentu svoga djelovanja) sve benevolentno promatra i na kraju prešutno prihvaća. Bave se izmišljotinama i floskulama. Izmišljaju "prava seksualnih manjina", "rodnu ravnopravnost", "femicid", "vršnjačko nasilje", "ugroženost LGBTIQ zajednica", kao da ne postoje ljudska prava kao univerzalna kategorija i kao da u okviru toga nema mjesta za sva ljudska bića kojeg god su podrijetla, rase, vjere, ideologije, spola, uzrasta ili seksualnih sklonosti.

 Nama zakone i propise, pa i sam Ustav "kroje" samozvani "antifašisti", "zaštitnici ljudskih prava i sloboda" i "progresivisti", lažni liberali i demokršćani i to protivno volji i svjetonazorskom stavu velike većine članova ovog društva. To se mora jasno i glasno izreći i s takvom se perverzijom pomiriti ne smijemo! Mogu nas zvati kako im drago: "katolibanima", "nazadnjacima", "klerikalcima", "desničarima", "destruktivcima", "fašistima", "ustašama" - oni ionako oduvijek žive od ideologiziranja, politikanstva, propagande i etiketiranja, ali mi se predati ne smijemo! Sjetimo se samo koliku su histeriju stvorili u vrijeme priprema i održavanja prvog općenarodnog referenduma o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene (2013. godine). Osim ljevičarskih i liberalnih stranaka, organizacija, udruga i pokreta, u tu su sramotnu kampanju protivno većini građana i hrvatskog naroda bili uključeni tadašnji predsjednik Ivo Josipović, ministrice Vesna Pusić i Milanka Opačić, te kompletne strukture lijevo-liberalnih stranaka i njihovih trbuhozboraca iz svijeta kulture i medija. Uslijedili su fizički napadi na štandove na kojima su se skupljali potpisi za referendum, paljevine istih, razbacivanje i cijepanje papira i premlaćivanja

Obitelj je prirodno okruženje za rađanje djece, njihov odgoj i odrastanje - i ne postoji supstitut kojim se može zamijeniti

(Adresa slike)

volontera - a sve u duhu "zaštite tekovina demokracije". Naime, "seksualne manjine" osjetile su se ugrožene zaštitom institucije braka kao heteroseksualne zajednice, pa se krenulo đonom na "talibane". "Talibani" su, međutim, referendum dobili dvotrećinskom većinom glasova, ali samozvani "progresivisti" su nastavili sa svojim prljavštinama i s time ne prestaju do danas. I u isto vrijeme, dok to čine, tvrde kako je u tijeku "konzervativna revolucija". Staljinizam na djelu u svom izvornom propagandnom obliku, kao u SSSR-u 30-ih godina XX. stoljeća. Krajnji cilj tog zahvata je medijsko ispiranje mozga i stvaranje paralelne stvarnosti koju bismo mi kao dresirane životinje trebali prihvaćati bez pogovora - jer naši tutori najbolje znaju što je za nas dobro, a što ne. Očiti primjer takvog odgajanja javnog mnijenja imamo danas u Sjevernoj Koreji. Jeste li kad vidjeli te ljušture od živih bića koje su sebi nemaju ničega ljudskog? Želimo li mi takvo društvo? Je li to naša budućnost? Tko je taj koji ima pravo natjerati veliku većinu hrvatskog naroda na prihvaćanje onoga što je suštinski u suprotnosti s onim što sam želi?

 Smeta im što u proteklih mjesec - dva skupine muškaraca javno na Jelačić placu u Zagrebu mole. Mirno, klečeći, ne ometajući nikoga, mole za obitelj, kršćanske vrednote, za rođene i nerođene, za brak, obitelj, autoritet oca u obitelji, za Domovinu i za život - i to izaziva njihov revolt!? Smeta im kad vjernici tiho i skrušeno mole kraj rodilišta za živote nerođene djece, zdravlje majki i obitelj. Smeta im i hod za život, koji sustavno i organizirano nastoje ometati i opstruirati na jedan primitivan, nekulturan i bahat način, nasilno, izgredima nekolicine svojih aktivista koji čak liježu ispred povorke kako bi joj onemogućili kretanje, viču, vrijeđaju i prijete. Svako izražavanje drugačijeg stava ili mišljenja našim samozvanim "antifašistima", "ljevičarima" i tobožnjim liberalima smeta i protiv toga pokreću prljavu, bezočnu, beskrupuloznu medijsku kampanju, huškačku kampanju koja stvara ozračje linča! Ali im zato ni malo ne smeta kad čopori golišavih, razularenih pervertita svih vrsta i boja skaču ulicama i trgovima naših gradova, urlaju i skaredno i vulgarno se izražavaju i ponašaju s očitom nakanom nametanja svog bolesnog svijeta svima nama! To im ne smeta. Takve čopore čuva policija, a ako tko od građana što dobaci, slijedi privođenje i prekršajna prijava.

 Došli smo do dna. Niže ne može, samo dublje (reče jednom pokojni Arsen Dedić).

 

Zlatko Pinter/PDN

Izvorni autor: PRIPREMIO: Zlatko Pinter/PDN/Foto:miss7mama.24sata.hr

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.