Ako padne Odesa, posljedice će biti katastrofalne: Putin već ima plan za Moldaviju, ali i za Rumunjsku
NATO je također svjestan ruskih planova pa je u Rumunjsku poslao, uz postojeći kontingent od 4000 vojnika, nove snage
Vijest je potvrđena od samog gradonačelnika, ukrajinski grad Herson pao je u ruke ruskih agresora. Grad od oko 250.000 stanovnika, prvi takve veličine.
Glavni grad je simbol važan braniteljima kao i napadačima. I zato je interes Ukrajine, Rusije i međunarodne javnosti fokusiran na napade na Kijev koji se i dalje uspješno brani, neka tako i ostane. Harkiv je privukao interes jer su ondje Rusi više puta izgubili bitku pa se osvećuju neselektivnim napadima u kojima ginu civili.
Ruski tenkovi idu prema Odesi
U međuvremenu teku vojne operacije na obali Crnog mora koje dugoročno predstavljaju izuzetnu prijetnju. Više kao kuriozum objavljena je vijest da je bjelaruski diktator Aleksandar Lukašenko dozvolio da se snimi zemljovid na kojem su ucrtani pravci ruskog napada koji uključuju i udar prema Moldovi, bivšoj sovjetskoj republici. U kojoj se nalazi Transdnjestrovlje, dio koji se pobunio protiv vlasti u glavnom gradu Chișinău (Kišinjev) i od 1992. godine ostao pod ruskom kontrolom.
Vježbe za napad Rusa
U srijedu su ujutro objavljene informacije da su ruske snage osvojile Herson, grad na rijeci Dnjipro sjeverno od Krima. Rusija istodobno vrši intenzivan pritisak na luku Mariupolj, također na jugu zemlje i tvrdi da ju je okružila. Gradonačelnik je rekao da je Mariupolj od utorka navečer pod intenzivnim granatiranjem i da nije mogao evakuirati ranjene.
Moskva je nedvojbeno imala za cilj istovremeno brzim operacijama odbaciti ukrajinske snage s linije podjele prema pobunjenim pokrajinama Doneck i Luhansk, osvojiti Kijev i osigurati zaleđe Krima. Prva su dva cilja ozbiljno podbacila, ali treći je uspješniji.
Vojni brod ispred Odese
Krim je aksiomatski interes Moskve jer bez njega gubi premoć na Crnom moru koja je ključna za projekciju moći i interesa u Mediteran odakle se širi na Bliski istok i Afriku i dobiva pristup oceanima. Postoji i pacifička obala, ali je većina industrije i stanovništva locirana zapadno od Urala.
Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u srijedu je ponovio da je “Krim dio Rusije i o tome se ne može raspravljati”. Prema tijeku vojnih operacija može se zaključiti da je Moskva na korak od pune kontrole Azovskog mora gdje je zauzela Berdjansk u kojem, iako je rusofon, nisu dočekani kao osloboditelji, prenosi Bloomberg. Kopneni koridor od ruske granice do Krima pod kontrolom Moskve bio je i jedan od ciljeva 2014. godine, ali, na sreću, nije bilo snage i za tu dimenziju.
Odesa se sprema za udar
Tada se otvorila priča o konačnom cilju, a to je formiranje Novorusije, kontrole crnomorske europske obale sve do granice s Rumunjskom. Sada se taj cilj ostvaruje istočno od Krima - Berdjansk, Mariupolj - ali zapadno ne. Moskva je računala da bi Odesa, velika luka, mogla biti točka podrške, ali do sada se to nije ostvarilo (i 2014. godine u tom gradu se scenarij nije odvio po željama Rusije). Utoliko je važnije osvajanje Hersona koji bi mogao bi poslužiti kao ključna baza ruske vojske u prodoru manje prema unutrašnjosti, ali više prema zapadu, obalom do Odese. Od koje je blizu do rumunjske granice.
Herson je veliko ukrajinsko industrijsko središte i važna crnomorska luka. Preuzimanje kontrole nad ovim gradom značilo bi i kontrolu nad glavnim izvorom vode. Ukrajina je nakon ruske aneksije Krima pregradila sjeverni krimski kanal prekinuvši većinu opskrbe vodom što je dovelo do velikih nestašica u krimskoj regiji. Stoga je deblokada vodoopskrbnog puta i ponovna uspostava opskrbe vodom na poluotoku Krimu bila jedan od prvih ciljeva ruske vojne invazije na Ukrajinu.
Važna je činjenica da Rusija kontrolira Zmijski otok jer time, uz Krim, ostvaruje nadzor nad pomorskim putevima do Odese i ostalih luka zapadno od Krima. Što predstavlja izuzetno težak udarac Ukrajini.
Izbjeglice iz Odese idu prema Lavovu
U tom scenariju u prvi plan iskače Transdnjestrovlje smješteno na lijevoj obali rijeke Dnjestar. Početkom agresije bilo je informacija da se i s tog prostora vojno djeluje prema Ukrajini - Rusija u toj pokrajini drži 1500 vojnika od ukupno 5000 koje kontrolira otpadnička vlada. Rusija ih plaća pa je i najveći poslodavac u odmetnutoj regiji. Simultana vojna operacija s kopna, mora i iz Transdnjestrovlja bila bi izuzetno težak izazov ukrajinskim snagama i izgledno vodila do osvajanja Odese. Što bi Ukrajini potpuno oduzelo obalu. Moguće formiranje Novorusije otvorilo bi izuzetno opasnu poziciju u odnosima Rusije i NATO. Odmetnuta pokrajina bila bi sredstvo destabilizacije Moldove, najsiromašnije zemlje u Europi koja je nedavnim izborima zbacila proruskog predsjednika i zauzela proeuropsku politiku. Moldova je bliska Rumunjskoj u kojoj je nemali broj onih koji smatraju da bi se trebale ujediniti. Tako nešto je dosad bilo nezamislivo, ali nakon ruskog kršenja svih međunarodnih principa niti jednu opciju ne treba odbaciti. Prema posljednjim anketama prije ruske agresije na Ukrajinu, 44% stanovništva Moldove bilo je sklono ujedinjenju. Razumljivo, bez Transdnjestrije.
Rusija sigurno neće pozitivno reagirati na vijest da moldavska predsjednica Maia Sandu planira raspraviti zahtjev za članstvom u EU s Josepom Borrellom, Visokim predstavnikom EU za vanjsku i sigurnosnu politiku. Koji je u srijedu stigao u Moldovu. Povod je posjeta pomoć za Chișinău kako bi mogao skrbiti o izbjeglicama iz Ukrajine.
"Ovo ćemo pitanje pokrenuti danas u sklopu razgovora o sigurnosti Moldove usred rata u Ukrajini i migracijske krize", rekla je predsjednica Sandu novinarima. "Svakako, razgovarat ćemo o napretku i ubrzanju procesa pridruživanja Moldove EU. Europska integracija za nas je najbolji put prema prosperitetu i sigurnosti. Dat ćemo sve od sebe da napredujemo što je brže moguće", rekao je Sandu. Moldavska predsjednica mudro je izbjegla spominjanje NATO. Sigurnosna je pitanja stavila pod okrilje europskih tema kako bi izbjegla mogući napad ruske politike zbog približava Saveza granicama Rusije.
Povijesno se odnosi Rusije i Rumunjske ne mogu definirati prijateljskima pa je Bukurešt i dozvolio da SAD na njegovom ozemlju izgradi proturaketnu bazu. Moskva zato, sasvim sigurno, ima razrađen plan vojnog pritiska na Moldavija kako bi je zadržao u sferi interesa.
Moldavija nije geopolitički toliko važna jer ne izlazi na more, graniči samo s Ukrajinom i Rumunjskom, ne blokira komunikacijske smjerove. Ali je Rusiji važna jer preko nje može utjecati na Rumunjsku i neprestan je držati u napetosti. Nije slučajno u listopadu Gazprom iskoristio rast cijena plina kao sredstvo utjecaja na Kišinjev koji je u konačnici potpisao petogodišnji sporazum o opskrbi uz subvencionirane cijene.
NATO je također svjestan ruskih planova pa je u Rumunjsku poslao, uz postojeći kontingent od 4000 vojnika, nove snage. Iznenađenje za Moskvu nedavna je odluka bugarskog premijera Kirila Petkova da smijeni ministra obrane Stefana Janeva jer je odbijao ruski napad na Ukrajinu nazvati ratom. "Moj ministar obrane ne može koristiti riječ operacija umjesto riječi rat. Ne možete to nazvati operacijom kada su tisuće vojnika s jedne i druge strane već ubijene", rekao je Petkov u televizijskoj izjavi.
Ukrajinski kadeti u Odesi
Bugarska je za postojanja Sovjetskog Saveza bila često nazivana “šesnaestom sovjetskom republikom”, a povijesne su veze ostale ojačane energetskom ovisnošću i sklonošću bugarske Socijalističke stranke (nalazi se u sadašnjoj vladinoj koaliciji) dobrim odnosima s Moskvom. Koja je računala da je Bugarska slaba karika u NATO lancu na europskoj obali Crnog mora. S mogućom procjenom da bi, nakon formiranja Novorusije, mogla računati vjerojatno na suzdržanost Sofije u slučaju sukoba s Rumunjskom. Sada se situacija iz temelja promijenila jer Bugarska u potpunosti prihvaća NATO obveze.
Može se zaključiti da Rusija neupitno ima planove “obuzdavanja samostalnih odluka” Moldove, ali je za bilo kakvu operaciju protiv te male i siromašne zemlje potrebno imati kopneno zaleđe u Ukrajini uz Transdnjestrovlje. Pad Hersona otvara prostor za takve opcije. Te ukalkulirati rizik bespogovornog uključivanja Rumunjske u sukob. Koji ne bi nužno vodio prema sukobu Rusije i NATO - i Turska ratuje u Siriji, Libiji bez NATO-a - ali bi bio najveća prijetnja mogućem izbijanju sukoba koji bi imao nesagledive, katastrofalne posljedice.
Vjerojatnije je stoga da će Moskva zadržati kontrolu nad Transdnjestrovljem i preko njega destabilizirati Moldovu i, posljedično, Rumunjsku.
Puno toga ovisi o tome da Odesa ne padne u ruske ruke.
