Američka infektologinja: Kao liječnica više nemam suosjećanja za necijepljene

ANITA SIRCAR je infektologinja i instruktorica zdravstvenih znanosti na Medicinskom fakultetu Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu. Već gotovo godinu i pol svakodnevno se bori protiv covida-19, brinući se o najtežim pacijentima. Njenu priču prenosi Los Angeles Times.

Prošle godine pogodio bi me slučaj kad bi pacijent umro od korone, sad imamo cjepivo

"Moj je pacijent sjedio na rubu kreveta hvatajući zrak dok mi je pokušavao ispričati svoju priču. Nakon svake riječi zastajao je da dođe do daha. Plastične cijevi koje su vodile kisik kroz nos nisu se činile dovoljnima da spriječe uzdizanje prsa. Izgledao je iscrpljeno. Prije 10 dana bio je pozitivan na koronavirus. Imao je manje od 50 godina i blagu hipertenziju, ali inače dobrog zdravlja. Osam dana ranije počeo je kašljati i osjećati jak umor. Njegov liječnik je započeo s primjenom antibiotika. Nije uspjelo.

U strahu da mu se simptomi pogoršavaju, počeo je uzimati hidroksiklorokin koji je pronašao na internetu. Nije uspjelo.

Sada je osjećao nedostatak daha dok je obavljao rutinske dnevne aktivnosti, poput hodanja od spavaće sobe do kupaonice ili obuvanja cipela. Bio je samo svoja sjena. Na kraju se uputio u ustanovu u kojoj je primio monoklonska antitijela, transfuziju proizvedenu u laboratoriju koja zamjenjuje antitijela iz organizma. Nije uspjelo.

Naposljetku je završio u hitnoj s opasno niskim razinama kisika, iznimno visokim upalnim markerima i mrljastim područjima infekcije po cijelim plućima. Ništa nije pomoglo. Bilo mu je sve gore. Nije mogao disati. Njegova supruga i dvoje male djece bili su kod kuće, svi zaraženi covidom-19. On i supruga odlučili su da se neće cijepiti.

Prošle godine bi me ovakav slučaj pogodio. Borila bih se s tugom i time koliko je život  nepravedan. Borila bih se s ljutnjom zbog toga koliko je pacijent imao nesreće. Ove godine borim se pronaći suosjećanja. Ovo je kolovoz 2021., a ne 2020. godine. Cjepivo je već mjesecima dostupno u SAD-u, besplatno za svakoga tko ga želi, čak se nudilo u ljekarnama i supermarketima. Suvremena, revolucionarna cjepiva koja spašavaju život bila su dostupna tamo gdje se kupuju namirnice, a oni ih i dalje nisu htjeli.

Duboko sam udahnula ispred vrata njegove bolničke sobe - suzbijajući bijes i frustraciju - i ušla. Radila sam na odjelima za covid-19 neprekidno 17 mjeseci, cijeli dan, svaki dan. Brinula sam o stotinama pacijenata s covidom. Svi smo radili bez dovoljno odmora da bismo se oporavili od ove beskrajne muke. Javljao se umor od suosjećanja. Nama koji nismo otišli nakon najteže godine našeg profesionalnog života sada je nedostajalo čak i nade.
Vičući kroz svoju masku N95 i buku HEPA filtera, predstavila sam se pacijentu. Mirno sam ga upitala zašto se nije odlučio cijepiti.

"Pa ja nisam nikakav antivakser. Samo sam čekao da Agencija za hranu i lijekove prvo odobri cjepivo. Nisam htio uzeti ništa eksperimentalno. Nisam želio biti vladin zamorac i ne vjerujem da je to sigurno", rekao je pacijent.

"Pa prilično sam sigurna da se ovdje nikad ne bismo sreli da ste se cijepili jer nikad ne biste bili hospitalizirani. Svi su naši covid-odjeli puni i svi su pacijenti necijepljeni. Brojevi ne lažu. Cjepiva djeluju", odgovorila sam.

Borio se za život i htio je sve što bi mu moglo pomoći. Nije uspjelo

To je bio uobičajen izgovor ljudi koji se nisu cijepili, plašili su se cjepiva zato što mu je Agencija za hranu i lijekove dosad izdala samo odobrenje za hitnu uporabu, a ne i trajno odobrenje. Ipak, tretmani kojima se prije podvrgnuo, antibiotici, monoklonska protutijela i hidroksiklorokin također su smatrani eksperimentalnima, s mješovitim dokazima koji ukazuju na njihovu učinkovitost.

Jedini dokazani spas koji smo imali u ovoj pandemiji je cjepivo, koje mnogi ljudi ne žele. Cjepivo koje dajemo drugim zemljama jer ponuda nadmašuje potražnju u SAD-u. Ljudi u drugim zemljama satima stoje u redu za cjepivo, ako ga uopće mogu dobiti.

"Pa liječit ću vas remdesivirom, koji je tek nedavno dobio odobrenje Agencije za hranu i lijekove", objasnila sam pacijentu. Rekla sam da je remdesivir većim dijelom prošle godine imao samo odobrenje za hitnu uporabu i da nije ispitan ni primijenjen tako široko kao cjepiva protiv covida-19. Objasnila sam mu i da je u SAD-u primijenjeno više od 353 milijuna doza cjepiva protiv covida-19, zajedno s više od 4.7 milijardi doza u cijelom svijetu i to bez ikakvih snažnih, katastrofalnih nuspojava. "Remdesivir nije korišten ni približno tako masovno, a njegove dugoročne nuspojave su još uvijek nepoznate. Želite li još uvijek primiti?" pitala sam pacijenta.

"Da, što god je potrebno da mi spasi život", odgovorio je.

Nije uspjelo.

Moj je pacijent devet dana kasnije umro. Pomirili smo se s ovim gubitkom govoreći sami sebi da je on osobno odlučio da se neće cijepiti, da neće zaštititi sebe ili svoju obitelj. Učinili smo sve što smo mogli da ga spasimo. Ove godine njegova je tragedija bila potpuno nepotrebna, bio je to gubitak koji se mogao bez problema izbjeći.

Luksuz izbora prestaje postojati

Teret ove pandemije sada leži na leđima necijepljenih. Na onima koji imaju pravo na cijepljenje, a odlučili su suprotno te svoju odluku brane izjavom: "Cijepljenje je duboko osobni izbor."

No možda nikada u povijesti nečiji osobni izbor nije utjecao na svijet u cjelini kao danas. Kad stotine i tisuće ljudi i dalje umiru, kad se najugroženiji članovi društva, naša djeca, ne mogu cijepiti - luksuz izbora prestaje postojati.

Ako vjerujete da je pandemija skoro gotova i da će nestati čak i ako se ne cijepite, teško da ćete više pogriješiti. Ovaj će vas virus pronaći.

Ako vjerujete da treba pričekati dok Agencija za hranu i lijekove ne odobri cjepivo, možda nećete dočekati taj dan.

Ako vjerujete da ćete u slučaju zaraze otići u bolnicu i liječiti se, nema jamstva da vam možemo spasiti život, pa čak ni obećanja da ćemo imati krevet za vas.

Ako vjerujete da cjepivo utječe na trudnoću, vaše dijete ili buduću plodnost, sve to neće biti važno ako ne doživite rođenje svog djeteta.

Ako vjerujete da ne treba cijepiti djecu jer se ne zna kakvi će biti dugoročni učinci, to će biti malo važno ako ne poživite dovoljno dugo da biste saznali.

Ako vjerujete da možete pričekati da se svi drugi oko vas cijepe pa onda ne morate i vi, znajte da u "stadu" ima 93 milijuna necijepljenih ljudi koji razmišljaju na isti način i time onemogućavaju završetak ove pandemije.

Ako vjerujete da se cijepljeni ljudi ionako mogu zaraziti, znajte da je cjepivo napravljeno kako bi spriječilo hospitalizacije i smrt od teške bolesti. Umjesto smrtonosne upale pluća, osobe s probojnim infekcijama imaju kratku i tešku prehladu. Cjepivo se već dokazalo. Cijepljeni ne umiru od covida-19.

SARS-CoV-2, virus koji uzrokuje covid-19, mutirao je nebrojeno puta tijekom ove pandemije, prilagođavajući se kako bi preživio. Nasuprot ljudskoj vrsti koja se opirala promjenama na svakom koraku - uključujući nošenje maski, socijalnu distancu, karantenu - a sada odbija cjepiva koja spašavaju živote. Lako je vidjeti tko će pobijediti u ovom ratu ako se ljudsko ponašanje ubrzo ne promijeni.

Najučinkovitija stvar koju možete učiniti da zaštitite sebe, svoje voljene i svijet je da se cijepite.

I uspjet će.