Andrija Matijaš Pauk rodio se 31. srpnja 1947. u Marini kod Trogira, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku "Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije" (JNA) završio je u Banjoj Luci. U JNA je službovao po slovenskim vojarnama.[2] Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina.

Na početku Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske vojske pridružio se brojnim dragovoljcima u obrani Hrvatske, u čijim je redovima njegovo vojno znanje bilo itekako dobrodošlo. "Vatreno krštenje" doživio je na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku brigadu, u kojoj je ostao do kraja. Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost, a od prvih zarobljenih tenkova ustrojava oklopnu bojnu i postaje njezinim zapovjednikom.

Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik, tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplje i Golubovog kamena, nastavlja nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu, a u operaciji Maslenica biva čak triput ranjen u istom danu, no unatoč tome ne posustaje. Nizale su se akcije i operacije jedna za drugom - Zima '94., Skok-1, Skok-2, Ljeto '95. itd. Kao načelnik stožera uspješno vodi 4. gbr u pripremama za Oluju, a sa svojim tenkistima u Knin je ušao kao zamjenik zapovjednika te čuvene brigade HV-a.

Poginuo je 9. listopada 1995. tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama u selu Podrašnica na ulazu u Mrkonjić-Grad u BiH.[1] I toga posljednjeg dana rata bio je u prvim redovima predvodeći Četvrtu. Njemu u spomen ta ratna brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova kninska vojarna također nosi njegovo ime. Jedno vrijeme je i Mrkonjić-Grad nosio ime po njemu, Matijaševo.

Dužnosti

1991. - zapovjednik samostalne satnije

18. lipnja 1992. - zapovjednik Oklopne satnije 4. gardijske brigade HV-a;

10. studenog 1992. - zapovjednik Oklopne bojne 4. gardijske brigade HV-a;

1. listopada 1993. - načelnik oklopnih postrojbi 4. gardijske brigade HV-a;

1. listopada 1994. - načelnik stožera 4. gardijske brigade HV-a;

krajem srpanja 1995. - zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade HV-a;

Činovi

5. svibnja 1992. - bojnik,[3]

stožerni brigadir

general bojnik - čin mu je dodijeljen posmrtno

Odlikovanja

General-bojnik Andrija Matijaš-Pauk odlikovan je:

Redom kneza Domagoja,[4]

Redom bana Jelačića,[5] (posmrtno)

Redom Nikole Šubića Zrinskog

Spomenicom domovinskog rata.