Vrijedi još jednom citirati Krešimira Beljaka, predsjednika HSS-a, koji je na jednu objavu na društvenim mrežama o tome kako je od 1945. do 1990. Udba ubila preko sto emigranata odgovorio: “Preko sto? Očito nedovoljno. Vidjeli smo tko je radio s... i tko je uzrokovao ratove od 91. do 99. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama koji su na žalost pobjegli Udbi.” Nakon burnih reakcija Beljak se uvjetno ispričao riječima: “Ako sam nekoga uvrijedio.” Drugi dio njegove poruke u kojemu uzroke ratova pripisuje “fašističkoj emigraciji” govori o nevjerojatnom izvrtanju činjenica.

Ovaj tzv. tweet jednog politički nepismenog čuvenog obijača tuđih automobila i kradljivca kasetofona možda i ne bi bio vrijedan pažnje da se ne radi o saborskom zastupniku i predsjedniku stranke i da nije odraz nešto šireg stanja duhova, istog onoga stanja u kojemu je Nenad Stazić, također zastupnik u Saboru, izjavio kako partizani 1945. nisu posao doveli do kraja, ili u kojemu bivši predsjednik Ivo Josipović mrtav hladan konstatira kako su fratri u samostanu ubijeni u vatrenom obračunu.

I svi se oni pozivaji na antifašizam koji im je tek na jeziku, dok im je u srcu i u glavi fašistički mentalni sklop. Jer, fašizam i nije ništa drugo doli ubijanje nevinih, ali i opravdavanje ubojstava. Vesna Pusić ili Stjepan Mesić kazat će kako u bleiburškom pokolju nisu svi bili nevini. E baš je tu razlika između fašizma i humanizma. U skupini ljudi za koju se zna da u njoj ima pravih i krivih, a da se ne zna tko je tko, za fašiste je opravdano kazniti sve, za humaniste je opravdano sve osloboditi.

Na Beljakov profašistički istup, osim građana, kritički se osvrnula nekolicina političara (Reiner, Plenković...). I nitko više. Za Davora Bernardića, predsjednika SDP-a, koji je najavio koaliciju s HSS-om, to je tek pitanje Beljakova “osebujnog stila”. Anka Mrak Taritaš, predsjednica Glasa, drugog vjerojatnog partnera, ne kaže kako je Beljak izjavio nešto ružno, neprihvatljivo i neprilično, nego samo kako “nema vraćanja u prošlost”. Zoran Milanović, koji je marširao pod sloganom “normalno”, a kojega je i Beljak jako podupirao, nije se ogradio od ove nenormalne izjave.

Stranka koja navodno baštini Radić-Mačekovu tradiciju, koju je aktualni skandalozni predsjednik ustrojio po mjeri svog primitivizma, također je ostala nijema. Nitko od dežurnih komentatora i kroničara, koji tako žustro, patetično i alergično reagiraju na svaki proustaški mig nekog, ne predsjednika ili zastupnika, nego nekog anonimnog marginalca, nije ništa prozborio. A nije vrag da je šutnja znak slaganja?!