Nametnuti „hrvatski“ član Predsjedništva BiH koji se tijekom rata istaknuo u „oslobađanju“ Kreševa kada je u sastavu „Armije BiH“ s mudžahedinima jurišao na ovo mjesto ubijajući i progoneći Hrvate (koji su činili 70% stanovništva) i dalje laje. Ne prestaje.

Pretvorio se u potrčka, čankoliza i izmećara Bakira Izetbegovića i njegove islamske klike i odrađuje ono zbog čega su ga ustoličili na tu poziciju – vodi prljavu propagandu.

Čim se dočepa mikrofona, Sejdo bljuje gadosti. To mu je posao.

Tako je bilo i u UN-u (u subotu, 28. rujna), gdje je u svoje osobno ime – i bez ikakvih konzultacija s druga dva člana Predsjedništva BiH – oklevetao Republiku Hrvatsku iskoristivši okolnost da su mu gurnuli mikrofon pod nos.

Drobi Sejdo o genocidu, NDH, nastoji poput neostvarenog voajera skrenuti na sebe pozornost i pokvariti odnose između Hrvatske i BiH što je više moguće, ali treba imati na umu kako je on samo izvođač radova – za račun SDA i nalogodavca Bakira Izetbegovića.

Hrvatsku treba po svaku cijenu kompromitirati u svijetu, kako bi se lakše „pritisnulo“ Hrvate u Federaciji i natjeralo na prihvaćanje „građanske opcije“, pri čemu bi se oni morali pomiriti s time da postanu manjina i svoju budućnost traže u Bakirovom pašaluku.

Je li drugi vojnik (s lijeva na desno) u Hitlerovoj SS diviziji bio 17-godišnji Alija Izetbegović?

Kad je već riječ o NDH, Sejdo bi se najprije trebao informirati koliki je postotak b-h muslimana bio uz ustaše. I kad bi to znao, vjerujem da bi rjeđe spominjao ovo povijesno razdoblje, a pogotovu se ne bi upuštao u rasprave o genocidu.

Sejdo je čini se opsjednut upravo genocidom, pogotovu onim nad „bošnjacima“. Kao da je završio obuku na tu temu kod „stručnjaka“ za ovu oblast (dr. Selme Rizvić i mr. Fatmira Alispahića) u sarajevskom „Virtuelnom muzeju genocida“. Vjerovali ili ne, djelatnici ovoga muzeja su pronašli ravno 11 etapa „kontinuiranog genocida nad Bošnjacima“ (u razdoblju od 1683. godine do danas!?), a prvi od tih „genocida“ započeo je – vjerovali ili ne – u vrijeme Druge opsade Beča od strane Osmanlija!

Prema „stručnim nalazima“ ovih „eksperata“, dakle, branitelji Beča su pružajući otpor osmanlijskim osvajačima „počinili genocid“ nad „Bošnjacima“ – a da to nisu ni znali! Niti su znali da ih napadaju „Bošnjaci“, niti su znali da je obrana grada ustvari „genocid“ (nad tim istim „Bošnjacima“).

Stranputice ljudskog uma ponekad završavaju u mračnim labirintima ljudske svijesti i tu pomoći nema.

Minimum ljudskog poštenja i časti iziskivao bi barem pokušaj objektivnog valoriziranja prošlosti – ali ovdje nema ni tog minimuma i sve završava u patologiji i beskrupuloznoj velikomuslimanskoj propagandi.

 Što se Sejde Komšića tiče, on bi mogao, primjerice, malo proučiti povijest nastanka SS Handžar divizije, pa se kod Bakira Izetbegović usput raspitati i o tomu je li mu babo (Alija) bio ili nije pripadnik ove Hitlerove formacije (kao 17-godišnji dragovoljac), o čemu se već godinama piše, a po portalima su objavljene i brojne fotografije kojima se to navodno i dokazuje.

Bio bi red da to javnost konačno dozna.

Dakle, kad utvrdi u svome najbližem okruženju tko iz kakvoga miljea potječe – prije svega vezano za svoje nalogodavce, neka se onda javi.

Što se njegovog ratnog puta u Kreševu i okolici tiče, također postoje fotografije na kojima je Sejdo Komšić sa svojim suborcima (muslimanima) snimljen upravo u tom kraju 1993. godine.

(Vidi: http://www.vrisak.info/vijesti/zeljko-komsic-napadao-hrvatsko-kresevo-u-odori-armije-bih/)

Kad bi se malo bolje prekopalo po arhivima, zacijelo bi se našlo dosta toga vezano za Sejdu i njegovo ratovanje, pa moguće i fotografije na kojima se druži s mudžahedinima.

Bakir i Sejdo jako dobro znaju kako se vodi propaganda. Naučili su to još tijekom rata. Svoje prljave tragove skrivati – a sve oko sebe klevetati na svakom mjestu i na sve načine, pogotovu kad se pruži prilika to činiti u inozemstvu i institucijama kao što je UN.

Uostalom, zar današnji nalogodavac nesretnog izmećara i čankoliza Sejde Komšića, Bakir Izetbegović nije to radio od kad je na političkoj sceni?

U ovom slučaju, najbolje i najproduktivnije je gurnuti Sejdu kao „hrvatskog“ člana Predsjedništva da vodi tu kampanju, jer to je mnogo „uvjerljivije“ nego da taj dio posla odrađuje Šefik Džaferović. Trojanski konji uvijek su bili tražena roba.

Umjesto da povedu brigu o svome Sarajevu i institucijama vlasti u kojima cvjetaju kriminal i korupcija i spriječe radikalnu islamizaciju Federacije koja je na djelu, oni napadaju narode s kojima žive u zajedničkoj državi.

Sarajevo je ne od jučer, nego od 1992. godine rak-rana Bosne i Hercegovine, sjedište mafije i središte kriminalno-političkog podzemlja u kojemu vuku konce muslimani. To je njihov način „upravljanja“ državom. Danas je pored svega drugoga, na djelu i radikalna islamizacija Sarajeva i pojedinih dijelova Federacije, što izaziva ogorčenje i kod mnogih razumnih ljudi iz redova muslimansko-bošnjačkog naroda. Jer shvaćaju kud sve to vodi.

Budućnost BiH nije njezina islamizacija i uvođenje šerijata na mala vrata.

To može dovesti samo do raspada ove zemlje, na čemu, kako je vidljivo svim silama rade i Bakir i Sejdo i ostali iz njihovog kruga.

Da Sejdo Komšić nije ono što jeste (i da u njemu ima mrve ljudske časti i poštenja), moglo bi ga se što-šta priupitati, pa i vezano za njegov ratni put u redovima „Armije BiH“ i akcijama „oslobađanja“ Kreševa od Hrvata.

Ovako ništa...

Neka laje. Šteta samo što naši hrvatski mediji tomu pridaju toliku pozornost.

Zlatko Pinter/PDN