‘BELE ORLOVE’ DOTUKLI NA SAM BOŽIĆ: ‘To je naš najveći blagdan, pa nismo znali je li to baš u redu’
Kada je krenulo oslobađanje okupiranog dijela Požeštine, najveće borbe vodile su se za Kamensku. Dana 21.prosinca 1991. godine pokrenuta je akcija „Prkos”…
Na sam Badnjak 1991. godine zapovjednik 123. brigade Miljenko Crnjac bio je na sastanku sa zapovjednikom Operativne zone Bjelovar brigadirom Miroslavom Jerzečićem i nakon što su razmotrene sve informacije s kojima se raspolagalo i stanje na terenu, odlučeno je kako Kamensku treba napasti odmah.
Odluka o napadu pala na Badnjak
“Odluka o napadu na Kamensku donesena je na Badnjak, nakon mog povratka iz Bjelovara, jer smo računali da smo dovoljno zavarali neprijatelja te da će oni najmanje očekivati napad na sam Božić koji slavi većina hrvatskih vojnika. Bilo je na tom sastanku u stožeru brigade i govora je li u redu na jedan od najvećih katoličkih blagdana napadati i tko će roditeljima, obiteljima i rodbini moći objasniti zašto smo poduzeli napad na sam Božić, posebice ako bude velik broj poginulih ili ranjenih. Kada sam prezentirao stanje na ostalim dijelovima bojišta, te naglasio značaj oslobađanja Kamenske, a nakon toga i Bučja, odlučili smo da dio ljudi iz zapovjedništva ode u sve postrojbe i održi govor o značaju i potrebi oslobađanja Kamenske za stanovništvo ovog kraja, kao i za moral hrvatskog naroda i Hrvatske vojske te da ih obavijeste da krećemo sutra u ranu zoru”, napisao je Crnjac u svojoj knjizi “Tada je trebalo imati petlju”.
Upravo general Miljenko Crnjac je s načelnikom stožera Zdenkom Farkašom predvodio 2.bojnu 123.brigade u napadu prema smjeru Orljavac-Kamenska.
Sukob na Božić
“Napad na Kamensku počeo je rano ujutro pokretanjem snaga iz tri smjera kao i u prethodnom napadu. Kamensku smo oslobodili nakon kratkotrajne borbe već prijepodne. Do sukoba je uglavnom dolazilo između naših izvidnika i drugih dijelova postrojbi sa zaostalim pripadnicima ‘Belih orlova’ koji su se povlačili… O našem uspjehu sam izvijestio operativne zone Bjelovar i Osijek, nakon čega sam se s dijelom časnika vratio u Požegu gdje nas dočekuju vodeći ljudi i čestitaju nam na uspjehu, te nas pozivaju na veselje i feštu. Na priređenoj proslavi ostajemo vrlo kratko jer nas kod kuće očekuju obitelji, a sutradan smo planirali nastavak akcije oslobađanja zapadne Slavonije.”
Drugoga dana, na blagdan sv. Stjepana 123. brigada je ušla i na Bučje.
