Park koji se nalazi na križanju ulica Šenoine – Seljine brigade – Antuna Cvetkovića nosit će ime heroja Domovinskog rata Velikogoričanina Jadranka Cumbaja, a svečano imenovanje parka održat će se u subotu, 9. prosinca, s početkom u 10 sati.
Naime, vijeće Gradske četvrti Stari grad pokrenulo je inicijativu za imenovanjem spomenutog parka po Jadranku Cumbaju. Takav prijedlog, piše vgdanas, izglasali su vijećnici Starog grada, podržala obitelj, a odobrili Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova te državno Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena, a na kraju i prihvatilo Gradsko vijeće.
Nevjerojatan maljutkaš
Jadranko Cumbaj, pukovnik Hrvatske vojske i pripadnik 2. gardijske brigade “Gromovi”, je među 239 hrvatskih sinova koji su u veličanstvenoj operaciji “Oluja” za slobodu Hrvatske dali ono najvrjednije što su mogli dati- svoje živote. Jadranko je u Domovinskom ratu uništio nevjerojatnih 29 neprijateljskih oklopnjaka i tenkova, a ostao je i upisan kao prvi u Domovinskom ratu koji je uz pomoć termovizijskog sustava tijekom noći uništio neprijateljski tenk M-84 kojega je pogodio preko rijeke Kupe.
Jadranko je bio izvrstan na području protuoklopne borbe. Za vrijeme služenja vojnog roka u crnogorskoj Pljevlji, izbrusio se kao izvrstan “maljutkaš”, specijalist za rukovanje protuoklopnom raketa s MCLOS navođenjem, i kao takav bio je od goleme važnosti za hrvatske snage.
“Jednim prstom vodio raketu prema cilju”
“Nadimak Pilot dobio je jer je imao onu pilotsku značku na beretki. I onda je krenula priča pilot, ovo ono, avioni, ti voziš raketu, tak da je ostalo tak. On je jednim prstom vodio raketu prema cilju. Bio je jako talentiran, a da je dan danas živ bio bi sigurno visoko kotiran kao časnik. Sve je imao u malom prstu, a poseban je i po tome kaj se nikada nije svadio ni sa kim”, ispričao je Vladimir Rihtar za ovaj velikogorički medij.
Svoje bogato znanje i iskustvo rukovanja s protuoklopnim oružjem Jadranko je prenosio na nove generacije ročnika kojima je predavao, a čak je bio i recenzent knjige proutoklopnih lansirnih kompleta. Jedva je čekao da se rat privede kraju i da Hrvatska bude u potpunosti slobodna te je planirao povratak na fakultet nakon što oružje konačno utihne. No, onda je došla Oluja koja je za njega bila kobna.
Poginuo u Oluji
Iako je s vremenom Jadranko dogurao do načelnika protuoklopnog sastava brigade, baš kao i većina časnika Hrvatske vojske tada, nije ostajao negdje u pozadini već je među prvima hrabro koračao prema naprijed. Tog jutra Jadranko je sa svojim dečkima išao direktno na Petrinju.
“Rekli smo mu zaštiti se koliko možeš, uzmi pancirku. Ali očito je bila takva sudbina da je nije uzeo. Koliko ja imam informaciju, izašao je van po naoružanje i u međuvremenu je pala granata i to je bilo kobno za njega. I kod nas je bilo ranjenih i poginulih dečkiju, ali kod njih je bilo zaista gadno. Tam je baš žestoko zapelo, na tom dijelu je neprijatelj bio najjači. Tamo nam je poginuo i jedan od zapovjednika, također legenda Domovinskog rata Predrag Matanović”, prisjetio se Rihtar.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.