Bolno je kakvom se upornošću prešućuje njihova uloga u Domovinskom ratu: ‘Dan sjećanja zasoljen je opet gorkom solju...‘
Pilot Goran Kovačević pripadnik je i suosnivač zrakoplovne borbene skupine koju su, službeno 17. listopada 1990. godine, a neslužbeno nekoliko mjeseci ranije, na sinjskom sportskom aerodromu Piket u najvećoj konspiraciji utemeljili članovi aero klubova Split i Sinj pripremajući se za obrambene zadaće od nadolazeće velikosrpske agresije.
Bila je to prva organizirana zrakoplovna borbena skupina na tlu Hrvatske koja je u obrani od velikosrpske agresije dala nemjerljivi doprinos velikim brojem borbenih djelovanja na području cijele Dalmacije pri čemu su imali i nenadoknadive ljudske gubitke.
Pojedinačno najveći gubitak, kada se radi o borbenom djelovanju zrakoplovstva tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, zrakoplovci s Piketa imali su 26. siječnja 1992. godine. Toga dana u srušenom avionu AN-2 smrtno su stradala petorica njihovih suboraca.
Posljednji dani siječnja za sve pripadnike prve borbene skupine hrvatskih zrakoplovaca već 33 godine nabijeni su velikim emocijama. Posebno im teško padaju pojedini događaji i potezi u državi kojima svjedoče, a koje drže društvenim nepravdama.
Kovačević je još jednom progovorio o, čini se, sustavnom zatiranju istine i službenog minimiziranja doprinosa zrakoplovnih pionira obrani hrvatskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
- Prije godinu dana, točnije 25. siječnja 2024. prilikom sjećanja na poginule kolege i prijatelje, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju iznio sam svoju opservaciju na temu zaboravljenih prvih hrvatskih (dalmatinskih) zrakoplovaca. Preciznije, oni kao i njihova postrojba, premda službeno prvi, zaboravljeni su u ambicioznom dokumentarcu o počecima hrvatskog zrakoplovstva producenta Ivana Maloče i redatelja Arsena Oremovića.Zaključujem da je dokumentarac ozbiljan zbog serijala snimljenog u četiri epizode od strane HRT-a u ukupnom trajanju od 3 sata i 40 minuta. HRT je serijal emitirao u tri navrata ne bi li gledateljstvu utuvili u glavu da je prikazano jedina i neprikosnovena istina. Dakako da je to izazvalo negodovanje, a mene potaknulo na jasnu i glasnu reakciju - navodi Kovačević.
Danas, godinu dana kasnije, ponovno su se, navodi, na istom mjestu evocirale uspomene, prisjetilo se kolega, prijatelja i junaka Domovinskog rata u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske. Dostojnu počast odali su obitelji poginulih, zapovjedništvo 93. krila HRZ-a kao organizator, predstavnici županije na čelu sa županom Blaženkom Bobanom, gradonačelnik Sinja Miro Bulj i drugi štovatelji žrtava.
- Ponovo je dan sjećanja i odavanje pijeteta "zasoljen gorkom solju". Pet dana prije 33. obljetnice pogibije petorice zrakoplovaca iz prve borbene skupine toga vojnog roda Hrvatske u nastajanju kao države, u Dnevniku HRT-a objavljeno je da je na inicijativu prof. Dragana Primorca HOO (Hrvatski olimpijski odbor) zajedno s Ministarstvom branitelja premijerno dodijelio priznanje športskim organizacijama za doprinos u obrani Republike Hrvatske.
Među njima nije bilo športskih organizacija aero klubova Split i Sinj koji su se organizirali i stavili na raspolaganje svoja materijalno tehnička sredstva i ljudstvo već 1990. godine. Sva moja sjećanja i svjedočenja posveta su poginulim kolegama i onima koji nastavljaju zrakoplovnu tradiciju Splita, Sinja, Dalmacije i cijele Hrvatske. Boli me kada ih se prešućuje, posebno na najvišoj razini u državi - zaključio je Goran Kovačević.
Mirko Raos: ‘Čujte, moji dragi prijatelji ratnici...‘
"Slobodna" je izvijestila kako je pred okupljenima na komemraciji o tragičnom i, kako je rekao, nepotrebnom udesu svojih suboraca prigodno slovo održao brigadir u miru Matko Raos, jedan iz najužeg kruga inicijatora i osnivača ove borbene skupine i prvi zapovjednik Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade ZNG. Posebnu poruku uputio je svojim poginulim suborcima, koja bi svakako trebala doći i do živih u vlastima različitih razina.
- Čujte, moji dragi prijatelji ratnici. Vašim imenima se ne nazivaju ulice, trgovi, vojarne. Ni vi, a ni mi nismo isti s onima koji su to u miru odlučivali. Ni današnja stvarnost nije ona koju smo vi i mi sanjali, Branko, Davore, Borise, Mladene i Bojane. Ali budite sigurni da ćemo se susresti u vječnosti - podvukao je.
