BRUNA ESIH ‘Daleko sam od cilja, ali nisam izgubila moralni kompas’

Možda danas više nema saborski mandat, no za šeficu Neovisnih za Hrvatsku Brunu Esih može se reći da je poražena uzdignute glave.

Saborskih se klupa domogla kao svojevrsna ikona hrvatske desnice u nastanku, pažnju je plijenila svojim elegantnim izgledom, ali i britkim jezikom, a pažnju je nedvojbeno plijenio i njezin tadašnji prijatelj Zlatko Hasanbegović.

Sve do europskih izbora činilo se kako Esih i Hasanbegović tvore neraskidiv dvojac te da je njihova suradnja doista nadišla političke okvire. No samo se činilo, vrlo brzo nakon tih izbora postalo je jasno da prijateljski dvojac sve teže pronalazi zajednički jezik.

Ni jedan osvojeni mandat na tim izborima priskrbio je Bruni Esih negativnu stigmu pa se po raznim desnim medijima i desnim televizijama tvrdilo da je ona ta koja opstruira ujedinjenje desnice te da su zbog njezina ega Neovisni za Hrvatsku odustali od suradnje sa Suverenistima i Ružom Tomašić koja je na europskim izborima odskočila osvojivši zavidan broj preferencijskih glasova. To za Brunu Esih nije desnica, ponavljali su oni koji je odlično poznaju, a to ponavljanje uslijedilo je i nakon što je Hasanbegović, uz povišene tonove, odlučio dignuti sidro i oformiti vlastitu stranku Blok za Hrvatsku. Ta bi se stranka, prema posljednjim informacijama, trebala pripojiti Domovinskom pokretu koji je u međuvremenu napustio Miroslav Škoro, baš kao što je Hasanbegovićev blok napustio doktor Jonjić.

Sve to vrijeme Esih strpljivo šuti, ostala je bez prijatelja, ostala je bez još jednog zastupničkog mandata, nije uspjela dogovoriti planiranu koaliciju s Tomislavom Karamarkom i vratiti se na političku scenu, ali je izgleda bila na dobrom tragu kada je procijenila da njoj sa Škorinom družinom nije mjesto ni na predsjedničkim ni na parlamentarnim izborima. Ni prije dva tjedna, kada su se u Lisinskom ponovno okupila ista desničarska lica koja su se spojila pod Suvereniste, Brune Esih nije bilo.

Umjesto nje, nastupao je odvjetnik Davor Karačić, koji nije znao objasniti zašto njegove kolegice Esih nema i je li ona još predsjednica svoje stranke. Da se s Esih nije čuo godinama, nedavno je u razgovoru za naš tjednik otkrio jedan od osnivača Suverenista Hrvoje Zekanović pa je zapravo nejasno zbog čega je bilo tko pomišljao da bi se ona mogla pojaviti na još jednom pokušaju ujedinjenja desnice. Ništa od toga, odmahuju rukom oni koji Esih dobro poznaju.

Bruna je poštena, otkriva nam jedan njezin dugogodišnji prijatelj pa priznaje kako prolazi kroz iznimno teško životno razdoblje. Osim što je financijski poljuljana, jedan njoj blizak član obitelji prolazi kroz vrlo složenu borbu, a uz to, slomila su je politička previranja i izdaje onih koji su joj se predstavljali kao prijatelji.

Kako naglašava naš sugovornik, Esih nipošto nije željela doći na osnivanje Suverenista jer zapravo ne vidi sebe u suradnji sa Zekanovićem i Ružom Tomašić, s tim da kolegi Zekanoviću posebno zamjera to što u Šibeniku na gradskoj razini surađuje s HDZ-om, što je za nju nedopustivo. Nikada Esih ni u Škori nije vidjela lidera desnice i to zapravo nikada nije pokušavala skriti. Godinama je surađivala s Hrvatskom strankom prava dok je na njezinu čelu bio gospićki gradonačelnik Karlo Starčević, jedno vrijeme njezina je opcija surađivala i s Generacijom obnove na čijem je čelu mladi Frano Čirko, no izgleda da trenutno tih afiniteta nema niti će ih tako skoro imati.

Bez obzira na to, oko na Brunu Esih bacio je i Anto Đapić koji u Slavoniji osniva novu desnu opciju s kojom bi trebao konkurirati Zekanoviću i njegovim Suverenistima, a njih dvojica ionako su već izmijenili teške riječi pa nije izostao ni Đapićev komentar na osnivanje Suverenista.

“Hrvatskim suverenistima pridružili su se i formalno stranke Generacija obnove, Hrvatska konzervativna stranka i stranka Neovisni za Hrvatsku! Čovjek bi očekivao kako će na jednom takvom skupu vidjeti nešto novo, snažno, vrijedno respekta, ali čini se da ćemo još morati pričekati na ozbiljan iskorak desnice, barem kada je riječ o programskim i metodološkim iskoracima! Kada politički subjekti žele snažno predstaviti svoj politički profil i snagu, onda to u pravilu (barem stranke s desnog spektra) čine u KD-u Vatroslava Lisinskog koji je na neki način postao dvorana koja simbolizira moć i uspješnost politika koje se ondje predstavljaju!

Ondje su održavani najznačajniji skupovi hrvatskih desnih stranaka od Prvog općeg sabora HDZ-a do brojnih drugih HDZ-ovih skupova, ali i snažnih sabora i konvencija HSP-a, pa i spektakularnog skupa Miroslava Škore u predsjedničkoj kampanji. Svi ti skupovi bili su demonstracija moći i snage onih koji su imali hrabrosti uzeti ovu dvoranu da bi pokazali ono što nude hrvatskom narodu, od masovnosti broja izaslanika do pokazivanja kadrovskih timova i prezentacije programa i poruka kojima žele doprijeti do glasača”, navodi Đapić te se pita što smo točno od toga vidjeli u Lisinskom pa potom sam nudi odgovor – gotovo ništa.

“Stotinjak ljudi, nekoliko razvijenih hrvatskih zastava, desetak faca koje su ionako već interesno povezane i tek eventualno svježe, novo lice u osobi mladog Frane Čirka i to je to! Nismo ondje vidjeli ni Peru Kovačevića koji je bio zaštitni znak ‘suverenista’ u europarlamentarnim izborima, niti vrhunskog intelektualca Juru Vujića, Davora Domazeta Lošu i brojne druge koji su pomogli da Ruža hrvatska uđe u Europski parlament. … Navodno su Hrvatskim suverenistima pristupili i Neovisni za Hrvatsku! Na skupu je, doduše, viđen gospodin Karačić, ali nije bilo gospođe Brune Esih, istinskog simbola Neovisnih za Hrvatsku! Ono što je Škoro bio za Domovinski pokret, to je Bruna Esih za NHR! … Sve u svemu: tresla se brda, rodio se miš! Sapienti sat”, zaključuje Đapić koji očito nije uznemiren zbog pojave nove desne opcije koja u Saboru sada sa Škorom i njegovom sestrom Vesnom Vučemilović ima klub od čak sedam zastupnika dok u Bruxellesu umirovljenu Ružu Tomašić mijenja Ladislav Ilčić koji zasad nije uspio skrenuti pažnju na sebe i svoje poteze onako lako kao što je to Tomašić činila. Neugodan je posao i pred Esih ako se doista misli vratiti u političku arenu iz koje je otišla poražena, ali uzdignute glave. Navodno ona i sada svoju stranku gradi po terenu, s ljudima od posebnog povjerenja.

“Mnogi su nas uvjeravali da je nužno odreći se malo moralnog u sebi, biti malo spremniji na kompromis, mora se, kako kažu ‘zaigrati postojeću igru’, postići cilj, dakle, vlast i s te zauzete pozicije vratiti se svojim uvjerenjima. Prodati sebe i ono u što vjeruješ i naknadno se vratiti tomu? Ne poznajem nikoga tko je to uspio. Gledam izbliza neke koji su to pokušali, zavedeni dobrom pričom za instant uspjeh, ali su se izgubili po putu uživajući u moći i vlastitome liku.

Tako politički uspjeh postaje isključivo uspjeh u službi vlastitoga političkoga dobra, ne dobra za narod, ne dobra za Hrvatsku. Stoga, nemojte nas žaliti. Daleko smo od cilja, najdalje moguće, matematika to jasno kaže, ali nismo izgubili moralni kompas u sebi. On kaže da smo točno tamo gdje trebamo biti u dugom procesu ozdravljenja Hrvatske. Ne postojimo i ne radimo tek radi uspješnog uroda danas – sjeme je posijano, a žet će ga, ako Bog da, naši mladi članovi, naša djeca i unuci. Smetamo i svima onima koji su nas htjeli kupiti ili prilagoditi svojoj potrebi. Naravno da bismo i mi imali koristi od toga, zadovoljstvo dogovorenim poslom uvijek mora biti obostrano. Kako smo mi tvrdili i osjećali da već imamo sve što nam treba, ponuđači su se redom počeli duriti i opanjkavati nas kao momak kad ga odbije djevojka – em je gadna, em zla, em napuhana…

Spretno su nas zatajili i dojučerašnji istomišljenici stava o pobačaju, koji su preko noći uvidjeli da im je Mostov ili Škorin stav dovoljno prihvatljiv iako je istovjetan HDZ-ovu protiv kojeg su se borili i dijelom na tom stavu za zakonsku zabranu pobačaja (koji otvoreno zagovara samo Desna liga i NHR) izgradili svoj lik, djelo, udruge i medije kojima upravljaju. Popis likova iz kategorije onih kojima smetamo podugačak je, a kreće se od običnih kukavica i skupljača mrvica do ozbiljnih, opasnih igrača i kreatora političke stvarnosti. Takvima se prilagoditi? Zbog takvih pristati na kompromise? Ako se pod tim misli žrtvovanje vlastitih imena i imena stranke radi tzv. zajedničkog dobra, a jamčim da se misli, to je jedina žrtva na kakvu nismo spremni. Nitko tko se stvarno borio nije se borio za takvu Hrvatsku – tko smo onda mi da izdamo njihove ideale”, poručila je Esih u svojem posljednjem javnom obraćanju i izgleda da pri tome ostaje i danas.