Kralj dijaspore Mate Bulić vratio se svom poslu nakon teške i dugotrajne borbe s koronavirusom i mjeseci provedenih u induciranoj komi. Mnogi su strahovali hoće li se vratiti pjevanju, a nama je rekao kako se i sam u jednom trenutku zapitao hoće li imati isti glas i snagu vratiti se publici.

Mate je danas u punom pogonu. Putuje od grada do grada, iz večeri u večer svojim hitovima zabavlja tisuće, i to od 7 do 77 godina, kako sam voli reći. Kako se danas nosi s užurbanim tempom i što sve priprema svojoj vjernoj publici u iseljeništvu i domovini, otkrio nam je u razgovoru u kojem je prvi put progovorio i o vijesti koja će razveseliti ne samo njegove nego i obožavatelje njegova prijatelja, kuma i kolege Marka Perkovića Thompsona, koji je nakon mnogo vremena odlučio snimiti novu pjesmu.

Koncerti prepuni

Prvi put smo se čuli kada ste bili na putu za Blatnicu na humanitarni koncert “Blatničke note dobrote”, a već drugi dan putovali ste u Livno na još jedan koncert. Na oba koncerta došle su tisuće ljudi, svi su pjevali uglas s vama i prijateljima, mnogi su komentirali i sjajnu atmosferu. Kakvi su vaši dojmovi i kako komentirate ovako dobre reakcije?

Izvanredni. Kad dođete na stadion, u dvoranu, na plato i vidite gomilu ljudi koja pjeva vaše pjesme, svakom izvođaču to bude posebna radost. Meni se to događa u posljednje vrijeme stalno i hvala dragom Bogu da sam došao na taj nivo, da sam izgradio karijeru u tom smislu i sad se polako svojom emocijom i svojim načinom rada odužujem svojoj publici. 

Prvo morate proći jednu glazbenu školu, tridesetak godina da pjevate svagdje, od malih dvorana, učionica, malih seoskih zadruga do arena i svjetskih pozornica. To je taj put, jedna kolotečina bez koje čovjek ne može proći. Ja sam to uspio i hvala dragom Bogu na tome, a sve ostalo, emocija koju imaš u sebi i želiš je prenijeti na narod mora biti upisana u tebi da izneseš tu svoju pjesmu onako kako smatraš da je to najbolje, a da onaj koji sluša to prihvati. Ako si to uspio, pobijedio si, ako nisi, nema šanse da ćeš u glazbi uspjeti, onda se najbolje ne baviti tim poslom.

Bitka sa zdravljem

Bili ste zbilja teško bolesni, jeste li mislili da će doći do toga da opet nastupate iz večeri iz večer, da putujete iz grada u grad?

Nakon tih prvih mjeseci u kojima sam bio u komi ovakvoj i onakvoj nisam uopće razmišljao hoću li jednog dana opet zapjevati, nego sam samo mislio: Bože moj, hoću li moći hodati? Jer palac lijeve noge nisam uopće mogao micati. Tek kasnije sam se zapitao hoću li imati istu boju glasa, istu snagu, kako ću pjevati i hoću li se moći izboriti. Tako mi je došlo jedan dan, otpjevao sam i snimio pjesmu i iste je sekunde poslao svom kumu Marku, a on mi je rekao: “Ja ne mogu vjerovati da ti ovo možeš pjevati u takvoj situaciji, pa ti ćeš biti pravi!” I to mi je bila injekcija koju sam dobio kako bih se oporavio. Na kraju sam rekao: “Bože, hvala ti na ovom danu koji si mi dao, da mogu raditi posao koji najviše volim.” 

Nova pjesma

Dražen Žanko je na “Blatničkim notama dobrote” spomenuo da dolazi jedna nova pjesma, “Zemlja heroja” koju pjevate vi, Marko Perković Thompson, Tomislav Bralić, Stanko iz Tamburaša i on. Kako je došlo do suradnje?

Zvali su me Mario Rucner, Žanko i Thompson da se uključim u taj projekt. Marko je rekao da je pjesma dobra i ja sam to čuo i vidio da je riječ o pravoj klasičnoj domoljubnoj pjesmi i naravno da sam se priključio. 

‘Teško je pristao na tu pjesmu’

Brojne Thompsonove fanove ova će vijest silno razveseliti. Koliko vama znači taj novi projekt i činjenica što opet zajedno pjevate?

Marko je moj dvostruki kum. Mi smo kao rodbina. Nismo krvno povezani, ali smo povezani svim drugim elementima. Marko je puno, puno učinio u mom životu i za moju karijeru. Što je najvažnije, za one koji kažu: “Bože, koliko li je uzeo pjesama”, neka se zna, on bi uvijek rekao: “To je za tebe! Nikad mi to više nemoj ni spominjati.” I zahvaljujući tomu sam uspio ostvariti ovakvu karijeru. A kad je riječ o novom projektu i Markovu pjevanju, znam kakav je Marko emotivac i kako sve to utječe na njega. Teško je pristao na tu pjesmu, kao što je svima nama bilo teško odbiti i ne završiti projekt. On je ušao u tu fazu i to je odradio, a ja sam rekao: “Vidiš da se možeš izboriti da budeš snažan i jak kakav si prije bio.” Ja se nadam da će tako opet i biti. 

Možete li nam reći o čemu pjesma govori i na kojoj pozornici biste je voljeli prvi put izvesti?

Pjesma je jako emotivna, ima poruku o odnosu obitelji i svih onih oko obitelji, od kumstva do rodbinskih veza, ima jednu našu snažnu poveznicu, onu koja postoji među našim ljudima. O mjestu apsolutno nisam razmišljao. Gdje god uz njega nastupao, potpuno je svejedno. Split, Zagreb, Rijeka, Dubrovnik, Zadar, Osijek, Slavonski Brod, nebitno je.