ZAVJET ŠUTNJE O “MAUZOLEJU” ŠOŠKOČANINU: TKO ŠTITI NEZAKONITU GRAĐEVINU RATNOM ZLOČINCU?

Iako je prošlo više od dva mjeseca otkako je na groblju u Borovu podignuta konstrukcija koja je ubrzo pretvorena u svojevrsni “mauzolej” Vukašinu Šoškočaninu, vođi srpskih paravojnih snaga iz 1991., niti jedna institucija u Republici Hrvatskoj ne želi dati jasan i konkretan odgovor – ni o zakonskom statusu objekta, ni o tome tko ga štiti, niti zašto se rješenje o uklanjanju ne provodi.

Ministarstvo prostornog uređenja: “Nismo nadležni – obratite se Županiji”

Na upit upućen Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, stigao je odgovor:
– Nadležna je jedinica područne (regionalne) samouprave, sukladno članku 13. stavku 2. Zakona o grobljima.
– Ako izvršenik ne provede rješenje o uklanjanju, Županija može provesti uklanjanje putem treće osobe na trošak izvršenika (čl. 37. st. 3).
– Za sve dodatne informacije i stanje predmeta, Ministarstvo upućuje na Vukovarsko-srijemsku županiju.

Drugim riječima: MINGOR se izuzima od odgovornosti i lopticu prebacuje – dalje.

PU Vukovarsko-srijemska: “Nemamo saznanja, obratite se Županiji”

Policijska uprava Vukovarsko-srijemska, koja bi po prirodi slučaja morala raspolagati barem sigurnosnim informacijama, također se ogradila:
– “Bez puno saznanja ili evidentnih činjenica.”
– Uputili su nas, kao i Ministarstvo, opet – na Županiju.

Jedina osoba koja se javila  na telefon bio je zamjenik načelnika PU, g. Dragoslav Živković, koji tijekom razgovora bio "zbunjen" ili zatećen pitanjem, tj. nije znao što bi rekao, što ga odalo da zna nešto o ovoj tematici.
Nakon tog razgovora, više se ne javlja.

Županija Vukovarsko-srijemska – potpuna tišina

Upit je upućen izravno županu Ivanu Bosančiću.
Odgovora – nema.
Ni službenog, ni neslužbenog.
Ni potvrde primitka, ni odbijanja, ni očitovanja o tijeku postupka.

Županija je prema Zakonu o grobljima jedina nadležna za donošenje rješenja o uklanjanju nezakonitog ili neprikladnog spomen-obilježja.
Dakle – ključ je u rukama Županije.
A ključ je, barem zasad, – zaključan.

Općina Borovo: šutnja, iako je upit pročitan

Upit je upućen i Općini Borovo.
Poruka je pročitana, ali je odgovor izostao.

Ono što Općina ne može osporiti jest činjenica da su videonadzorne kamere koje se sada nalaze na objektu identične onima koje koristi sama Općina.
Dakle – ili su ih postavili, ili dobro znaju tko jest.

Što se zapravo događa na groblju u Borovu?

Na terenu je danas vidljivo:

• objekt nije uklonjen, iako se rješenje o rušenju zakonski mora izvršiti i žalba ne odgađa izvršenje

• “mauzolej” je ograđen konstrukcijom i obložen zaštitnim platnom, čime se prikriva unutrašnjost

• postavljene su videonadzorne kamere koje nadzire Općina Borovo

• uz objekt se nalazi i fizička zaštita – stariji muškarac, za kojeg nitko ne želi preuzeti odgovornost

• od dana prve montažne konstrukcije, 22. listopada 2025., prošlo je dovoljno vremena da rješenje bude doneseno i provedeno

Sve to ukazuje na – ne samo izostanak rušenja, nego i aktivno održavanje objekta.

Postoji li rješenje o uklanjanju? Gotovo sigurno – da

Ako je prva konstrukcija postavljena 22. listopada, građevinska i komunalna inspekcija morale su reagirati unutar nekoliko dana.
Prema praksi, rješenje se donosi brzo, osobito kada se radi o objektu za koji ne postoji nikakva dokumentacija, a podignut je na groblju – ujedno i simbolički izuzetno osjetljivoj lokaciji.

No sve i da je rješenje doneseno:

• žalba ne odgađa izvršenje

• uklanjanje se može provesti bez odgode

• ako izvršenik odbije – Županija mora provesti prisilno uklanjanje putem treće osobe

Ništa od toga nije učinjeno.

Tko štiti spomenik ratnom zločincu?

Svi dosad prikupljeni podaci vode prema sljedećim zaključcima:

1. Rješenje postoji, ali nije provedeno.

2. Nadležne institucije prebacuju odgovornost jedna na drugu, što sugerira političku ili interesnu osjetljivost.

3. Objekt se ne ruši – već se čuva, i to kamerama pod nadzorom Općine.

4. Županija šuti, a ona je jedina koja ima ovlasti ukloniti objekt.

5. Netko ne želi potpisati uklanjanje spomenika Šoškočaninu – ratnom zločincu, vođi agresorskih snaga.

To je činjenica koju više nitko ne može sakriti.

Hoće li hrvatska javnost saznati istinu?

Odgovor sada ovisi isključivo o Županiji Vukovarsko-srijemskoj.
Ministarstvo je reklo svoje – nisu nadležni.
Policija je rekla svoje – nisu upoznati.
Općina šuti – ali kamere govore umjesto njih.

Zavjet šutnje institucija ukazuje na jedan jedini problem:
nitko ne želi držati vrući krumpir u rukama.

Do tada, građevina posvećena ratnom zločincu ostaje netaknuta, zaštićena, nadzirana – i očito politički nepoželjna za diranje.

Portal Dnevnih novosti nastavit će pratiti slučaj i objavljivati nove informacije čim budu dostupne.
Jer ono što institucije neće reći – javnost ima pravo znati.