Hrvatska sada čeka mnogo naporniji ritam nego ikada prije, nastavljaju se kvalifikacije za SP

U rujnu Hrvatsku očekuju možda presudni dvoboji za kvalifikacije SP-a u Kataru. Samo dva mjeseca od ispadanja s Eura, reprezentaciji slijedi dva povezana gostovanja, Rusija i Slovačka (1. rujna i 4. rujna), te domaćinstvo Sloveniji (7. rujna). S obzirom na da su to tri najjača suparnika u grupi, logično je zaključiti važnost tih utakmica. Novi termini i načini odrađivanja kvalifikacija sasvim sigurno otežavaju ciljeve Hrvatskoj, ali može se isto kazati i za suparnike. S te strane novotarije, kao i taj nesmiljeni presing s tri utakmice u samo šest dana, neće biti presudan faktor.

Što onda možemo očekivati u kontekstu jesenskih kvalifikacijskih obveza od Hrvatske? Kakva su iskustva prethodnih jeseni nakon odigranih velikih turnira?

 PAUL ELLIS Afp

Prije svega treba reći da je Hrvatska imala do sada devet takvih jeseni jer kvalifikacije nakon Eura 2000. i SP 2010. igrali smo nakon propuštanja tih natjecanja.

Brojne turbulencije

U toj 2000. jesen je bila jedna od dvije najslabije po rezultatima jer su upisana dva remija, u Belgiji i doma sa Škotskom, nakon čega je s kormila Vatrenih otišao Miroslav Blažević. Slabiji start imao je Otto Barić 2002. godine, igrajući kući neriješeno s Estonijom i izgubivši u Bugarskoj. Samo jedan bod jeseni nije do kraja kvalifikacija značio krah. Hrvatska je otišla na Euro nakon play-offa sa Slovenijom. U jeseni 2010. godine Bilićeva treća kvalifikacijska runda bila je snažna, s tri pobjede i remijom, ali je na kraju kvalifikacija ipak trebalo u play-off s Turcima...

Ono što upada u oči jest činjenica da niti slabiji start ujesen, a niti uspješni početak kvalifikacija u rujnu do studenoga, ne definiraju konačni rezultat. U pet navrata Hrvatska je imala 10 od 12 mogućih bodova jeseni, ali je u čak četiri bilo i play-offa, smjena izbornika i svakakvih čudesa.

Recimo, Bilić je 2006. imao jesen za povijest (pobijedili Engleze) i osvojeno je 10 od 12 bodova u četiri utakmice, uz napomenu da je bod osvojen u Rusiji. U jesen 2012. Igor Štimac je imao izvrstan start (10 bodova u 4 utakmice, remi u Belgiji), ali je do kraja kvalifikacija smijenjen i kroz play-off Hrvatsku je na SP u Brazil odveo Niko Kovač. I potonji je u jesen nakon SP-a bio izvrsnog dometa s 10 od 12 bodova, ali je do kraja kvalifikacija i on morao abdicirati, pa je njegov nasljednik Ante Čačić s dvije pobjede osvojio direktan plasman u Francusku. No, i Čačićevih 10 od 12 u jeseni nakon EP-a pokazali su se nedovoljnim jer je do kraja kvalifikacija smijenjen i Zlatko Dalić je kroz pobjedu u Ukrajini izborio play-off i onda ga slavio nad Grčkom...

Povezanost utakmica

Statistika nam ukazuje da su Vatreni igrali 36 utakmica jesenskog dijela kvalifikacija nakon velikog turnira. Upisali su 22 pobjede, 11 remija i 3 poraza (Irska, Bugarska, Engleska). Pritom su najuspješniji bili u listopadu (17/13-3-1, 82% bodova), pa u studenom (5/3-2-0, 73%), a najmanje učinkoviti u rujnu (14/6-6-2, 57%). Prosječno su za sve jeseni dometi 71%...
Govore li nam te statistike dovoljno za ono što nas očekuje u sljedećem rujnu? Pa, baš i ne, i to ne samo zbog činjenice da su kroz postturnirske jeseni bili različiti dometi (ne)uspješnosti, pa nisu definirali put kvalifikacija. Osnovna razlika je što ove kvalifikacije Hrvatska igra prvi puta u dva dijela unutar kalendarske godine, a između kojih je utakmica odigrano Europsko prvenstvo!

Do sada je Hrvatska u jesenskom dijelu imala najviše četiri utakmice, a ove jeseni je očekuje čak 7 dvoboja. Od toga će 3 igrati u Hrvatskoj, a 4 na gostovanju.

Uzmemo li prve tri utakmice iz ožujka (Slovenija, Cipar, Malta) kao “jesen” ovih kvalifikacija, postotak uspješnosti (2-0-1) iznosi 66% bodova. To može biti dobar pokazatelj u odnosu na prosjeke prvih triju utakmica u prošlim turnusima. No, ono što zapravo najviše brine u ovom posve novom tipu kvalifikacija, to je povezanost utakmica. Nakon Rusije 2018, praktično tri godine se pokazuje kako Hrvatska jako teško povezuje dvije uspješne utakmice u nizu. U kvalifikacijama za Euro 2020. u niti jednom od tri slučajeva spojenih dviju utakmica u 3 dana Hrvatska nije ostvarila dvije pobjede. Jednom je izgubila (od Mađarske, nakon teške pobjede nad Azerbajdžanom) i dva puta remizirala.

Drugim riječima reprezentacija je u postruskom dobu jako opterećena kad povezuje utakmice i u pravilu neuspješna, osim u ovim kvalifikacijama, kada je u tri dana spojila dvije teške, ali ipak jako vrijedne pobjede nad Ciprom i Maltom u Rijeci. Može li taj izuzetak biti naznaka da će ove kvalifikacije biti izuzetak i kroz jesenski, ovaj put finalni jesenski dio kvalifikacija, nakon velikog turnira?