Diktator u slijepoj ulici: Mora vratiti dug Putinu, a u Minsku je situacija na rubu usijanja

Pojavila se informacija da su u nekim bjeloruskim postrojbama ruski oficiri postavljeni kao zapovjednici umjesto domaćih

Hoće li, nakon više od mjeseca izmotavanja Aleksandra Lukašenka konačno morati izvršiti vazalski dug prema Vladimiru Putinu i izravno se uključiti u rat u Ukrajini!? Takva nagađanja traju od početka ruske agresije, ali posljednjih se dana pojačala. Naime, potpuno neočekivano Lukašenko je dao "alarm" bjeloruskoj vojsci, podigao je na noge i otpočeo potpuno nenajavljene vojne vježbe te proveo inspekciju bojeve gotovosti, a jedan raketni divizion se dislocira.

Bjeloruske oružane snage u srijedu 4. svibnja započele su velike vojne vježbe kako bi provjerile svoju borbenu spremnost, kratko je priopćilo je bjelorusko ministarstvo obrane. Radi se, kako je rečeno o "provjeri bojeve gotovosti u uvjetima krizne situacije", iako se ne definira što to točno znači. zamolili su za razumijevanje svoje građane jer "premještanje tolike količine vojne tehnike s jedne lokacije na drugu može prouzročiti poteškoće u prometu".

Ovaj potez bjeloruske vojske došao je samo koji dan nakon razgovora Putina i Lukašenka, gdje je kremaljski vožd "upoznao svog saveznika s položajem na frontu na Donbasu". Bjelorusija zapravo jest već dio ruske agresije jer je poligon odakle je ruska soldateska napadala Ukrajinu i s njenog teritorija se raketiraju ciljevi u Ukrajini, no svoje vojnike Lukašenko još nije izravno poslao u boj. No, čini se da zbog neostvarivanja ruskih vojnih planova na Donbasu, gdje im "majka svih bitaka" ne ide od ruke, došlo vrijeme da se i Bjelorusija uključi, što je vrlo riskantan potez.

Sve jači otpor

Naime, primjetan je rast protulukašekovskog otpora, koji je jedno vrijeme bio u defenzivi. Bjeloruska vojska, ako se uključi, to bi bilo smo zato da razvuče ukrajinske snage i oslabi njihovu obranu na jugoistočnim, crnomorsko-donbaskom dijelu bojišnice, ali je vrlo riskantna iz dva razloga - prvi je taj da se cijeli Lukašenkov režim drži isključivo na represivnom aparatu - vojsci, policiji i provladinim medijima te izravnoj pomoći Moskve na istim tim osnovama (iz Rusije su, recimo u bjeloruske medije dovedeni i mnogi ruski prokremaljski urednici i novinari), te drugo, o čemu su govorili čak i neki bjeloruski generali - moral bjeloruskih vojnika još je na nižim granama od ruskih, a i opremljenost Lukašenkove armije prilično je loša, pogotovo sada u odnosu na ukrajinsku vojsku koja posljednjih tjedana dobiva izdašnu vojnu pomoć sa Zapada u suvremenom naoružanju i iznimno je motivirana, te postoji bojazan da bi moglo doći čak do pobune unutar vojske, (primjeri dezerterstva su već očigledni).

O toj "opasnosti" se navodno raspravljalo i na sjednici bjeloruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, a pojavila se informacija da su u nekim bjeloruskim postrojbama ruski oficiri postavljeni kao zapovjednici umjesto domaćih, a i u mjesnom KGB-u sve je više operativaca iz ruskog FSB-a.

Nemiri ili nezadovoljstvo stanovništva u Bjelorusiji bi moglo dovesti do toga da se Putin još, uz Ukrajinu mora baviti i spašavanjem Aleksandra Lukašenka i njegova režima, što bi Kremlju dodatno kompliciralo situaciju koja je ionako nezavidna. U Bjelorusiji su prije dvije godine bili dugotrajni prosvjedi protiv izborne prevare kojom je Lukašenko osvojio još jedan predsjednički mandat. On je na vlasti od 1994. godine. Prosvjede je nasilno ugušio uz izravnu pomoć ruskog represivnog aparata, ali nezadovoljstvo tinja, a u mnogim gradovima Bjelorusije povremeno izbijaju prosvjedi u znak podrške Ukrajini, a tamo je osnovan i bjeloruski bataljun koji se bori na strani Kijeva.

Oporba traži pomoć

Vodeća oporbena čelnica Svetlana Tihanovskaja, putuje Europom i SAD-om tražeći pomoć za oporbu i uvođenje strožih sankcije Lukašenku i njegovom režimu, a u sadašnjoj situaciji vidi šansu za buđenjem usnule oporbe u samoj zemlji, koja je u zadnjih godinu dana, bila brutalno ugušena, a mnogi njeni čelnici i protivnici režima su pohapšeni, osuđeni ili prognani iz zemlju. Oporba se bila uspavala, ali sada se budi, kaže njen savjetnik Franko Vjakorka u Washington Postu.

Osim toga, zabilježeni su mnogi hakerski napadi na režimsku infrastrukturu, a bilo je i ozbiljnih sabotaža i diverzija na željeznici, čime je unesen nemir i zbrka u opskrbu ruskih trupa preko Bjelorusije, a mnogi su skloni reći da je to dobrim dijelom pripomoglo neuspjehu ruskih namjera da osvoje Kijev. Ruse snage su se na kraju morale povući i odustati od pokušaja osvajanja Kijeva i zapadnog dijela Ukrajine.

Treba podsjetiti da čak i režimska ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da rusku intervenciju podržava manje od 30-ak posto Bjelorusa, a prema istraživanju Chatam Housa tek 3 posto Bjelorusa podržalo bi sudjelovanje svoje vojske u ratu u Ukrajini, a njih samo 16 posto slaže se da Bjelorusija bude "vojni poligon Rusije" za napad na Ukrajinu. Zbog takve situacije Putin, do sada, nije ni inzistirao na uključenju bjeloruske vojske u izravne borbe, ali nagađa se da se Minska neće moći još dugo "opirati" i izbjegavati svoj dio podaničke obveze, jer Rusima ne ide kakao su isplanirali. Doduše, iz bjeloruskog ministrova obrane još su poručili kako vojna vježba "ne predstavlja prijetnju susjednim zemljama niti Europi općenito". Bjelorusija inače graniči s tri zemlje članice EU, Poljskom, Litvom i Latvijom, a Lukašenko je rekao da se zna uz koga je Bjelorusija - uz Putina.

Širenje rata

Nedavno je u Bjelorusiji Lukašenko unio neke promjene u ustav, poput onih da Rusija može na njihovu teritoriju razmjestiti svoje nuklearne arsenale, ali i da se može odobriti sudjelovanje bjeloruskim snagama u ratnim operacijama u inozemstvu, ako je Bjelorusija ugrožena, ali i zbog, kako kažu, "spašavanje sigurnosti i mira u svijetu". Doduše, stoji da Bjelorusija ne smije sudjelovati u "agresiji na druge zemlje", što znači da su već prekršili ustavno načelo, jer prema međunarodnom pravu i prepuštanje svog teritorija drugim zemljama za napad na drugu državu označava se kao sudioništvo u agresiji, a Bjelorusija je upravo to omogućila Rusiji, da s njenog područja izvršili invaziju na Ukrajinu, a osim toga u tamošnjim bolnicama liječe se ranjeni ruski vojnici.

Znače li ovi manevri da će doći do daljnjeg širenja rata na krajnjem istoku Europe, vidjet ćemo uskoro. No, o tome ovisi i usud kako Lukašenka tako i Putinova utjecaja na Bjelorusiju.