Dinamo nema igru, Osijek ima Bjelicu: Kopiću se drma klupa, Kalinić nije Livaja, a stoperi čame u pozadini

Iz kola u kolo najupečatljivije je to da Dinamo nije više nadmoćan kao prije…

Kolo derbija još jednom je pokazalo koliko je ove sezone utrka za prvaka Hrvatske neizvjesna. Kako stvari stoje, lako bi se moglo dogoditi da tek u posljednjem kolu padne odluka o prvaku.

I u Splitu i u Osijeku moglo se vidjeti da su kvalitativne razlike između četiri najbolja kluba jako sužene. Iz kola u kolo najupečatljivije je to da Dinamo nije više nadmoćan kao prije.

Modri su vjerojatno još uvijek najkvalitetniji, ali to više nije nepremostiva razlika. Kada igračke razlike nisu prevelike, trenerska kvaliteta dolazi još više do izražaja, a tu je Osijek ipak najjači. Nenad Bjelica najveća je snaga Osijeka, to se vidjelo i sinoćnjoj utakmici u Gradskom vrtu. On zna izvući iz svoje momčadi maksimum.

Dinamo nema igru, Osijek ima Bjelicu

Bjelica također jako dobro zna slabosti Dinama i kako ih najbolje iskoristiti. Sva četiri kluba imaju problema kada moraju igrati protiv čvrsto postavljene obrane. Problem je za Dinamo, a odnedavno i za Hajduk, što imaju ulogu favorita pa se nekako samo od sebe očekuje da vode igru i napadaju u međusobnim srazovima.

Recept za Dinamo već godinama je prepustiti mu loptu i čekati šansu za kontru. Dinamo uglavnom tako igra u Europi protiv nešto jačih momčadi, a u HNL-u protiv njega uglavnom svi igraju na sličan način. Zagrepčani sve teže rješavaju taj rebus i stoga se roje problemi.

Modri već duže vrijeme nemaju igru i stoga uopće ne čudi što su u Gradskom vrtu izgledali bezidejno. Već sam pisao da su Dinamovu slabu igru pokrile pobjede. Željko Kopić u jednom trenutku jest osovio Dinamo na noge u rezultatskom smislu, ali kada pogledate igru, nije se puno toga promijenilo. Čak bi se moglo reći da Dinamo igra još slabije nego pod Damirom Krznarom, kojem je u nekim utakmicama nedostajalo malo više sreće.

Kopićev ziheraški pristup obio mu se o glavu

Kopića je neko vrijeme Fortuna pratila u stopu, nakon poraza od Hajduka Dinamo je pobjeđivao igrom bez igre, ali bilo je jasno da to ne može predugo trajati i da će se prije ili kasnije zaroniti u novu rezultatsku krizu.

Kakva je Dinamova igra najbolje sugerira činjenica da se Kopić u zadnjoj trećini utakmice pokušao prilagoditi Osijeku na način da je zatvarao utakmicu i išao na osvajanje jednog boda, a ni prije toga nije igrao pretjerano ofenzivno. Uglavnom, Modri su skupo platili takvu odluku.

Igra s tri stopera postala je zaštitni znak sva četiri kluba koja se bore za prvaka. Problem je u tome što se takva formacija kod hrvatskih najboljih klubova prečesto pretvara igra s petoricom u zadnjoj liniji. Možda je još veći problem taj što stoperi preslabo sudjeluju u kreiranju igre. Uglavnom čame u pozadini i promatraju. Igra se zastarjelo, s tri osigurača, praktički s liberom.

Igra s tri stopera postala zaštitni znak velike četvorke

Hajduk je protiv Rijeke pokušavao voditi igru i napadati, no uvijek je imao jednog veznjaka manje u polju jer su mu stoperi bili previše pasivni. I naravno da se onda preskakala igra i uglavnom se nabijala lopta.

U takvoj igri Nikola Kalinić teško može doći do izražaja. On nije tip igrača Marka Livaje koji sam sebi može kreirati šansu. Kalinić je centarfor kojeg treba filovati loptama, a toga u Hajdukovoj igri protiv Rijeke nije bilo.

U tom smislu jako se osjetio nedostatak Filipa Krovinovića koji daje veći smisao Hajdukovoj igri, no pitanje je koliko bi bilo bolje i da je bio na raspolaganju. Naravno da je Goran Tomić pročitao igru Hajduka, što i nije tako teško.

Kad se podvuče crta, sve četiri momčadi igraju više-manje ziheraški. Taktika im je slična: maksimalno učvrstiti obranu, po mogućnosti s petoricom u zadnjoj liniji, a naprijed će nešto već napraviti na pojedinačnu kvalitetu.

Zastarjela igra

Svi se boje izaći visoko sa stoperima jer uglavnom nemaju hitrinu, prilično su tromi i ranjivi na širokom prostoru. Rezultat takve igre je takav da se pribjegava igri s osiguračima što se jasno održava na kreaciju. Premalo je dobrih kombinacija, trokuta, dvostrukih pasova, ulazaka u međulinije…

Takva taktika vjerojatno će donijet rezultate u dvobojima s autsajderima, no u međusobnim srazovima sve će se svesti na golu sreću. Dinamo je također počeo igrati na sreću, a u igri bez igre nema favorita.

Naravno da Dinamo još uvijek može biti prvak, no šanse mu više nisu toliko izražene kao prije. Sve je to sad tu negdje i doista je jako teško prognozirati tko će prvi presjeći ciljnu ravninu. Rijeka se vratila u igru pobjedom na Poljudu, a Dinamov poraz u Gradskom vrtu zakomplicirao je situaciju do maksimuma.

Kopiću se drma klupa

Nije teško zaključiti da su Dinamovi navijači nezadovoljni igrom Modrih. Kritike na račun Kopića po društvenim mrežama lako je uočiti. Koliko je kriv Kopić, koji ne izvlači maksimum iz kadra, a koliko činjenica da se opet nisu dovela adekvatna pojačanja, može se debatirati, no to nije dobar znak za Dinamova trenera.

Hoće li u Maksimiru pribjeći kakvim potezima, teško je predvidjeti. Klupa mu se drma, ali vjerojatno će se sačekati derbi u Splitu. To će biti utakmice istine za Kopića, a ništa manje ni za Valdasa Dambrauskasa. Osijek i Rijeka imaju nešto lakši raspored i mogli bi iskoristiti situaciju.