‘Moramo izaći, ne možemo više ovako. Postat ćemo retardirani, svatko u svojoj sobi...‘

Glazba trešti iz zvučnika spojenih u javnim toaletima Jaruna. Subota, Jarun, malo poslije ponoći. Desetak studenta prava u košuljama iz petnih žila ispred restorana Lido zagrljeni pjevaju Zlatka Pejakovića: "nećemo noćas doooma, nećemo do zo-re, jednom se samo živi, jednom se umire...". Sređene djevojke s ekonomije lupaju selfije na terasi sada zatvorenog jarunskog bara Arube, raspituju se: "E, a di je after, zna li tko?" Malo dalje KIF-ovci u trenirkama piju pivo na plaži, a studenti politologije uz pletenku na šetnici glasno raspravljaju. Iza njih transparent s jasnom političkom porukom - "Hoćemo pohani sir u brzoj menzi". Bezbrižni, pijani, nasmijani, bauljavi, promuklih glasova, s plastičnim čašama u ruci, kakvi i trebaju biti, zagrebački studenti, njih gotovo tisuću, okupiralo je ovaj vikend jarunsko Malo jezero. Prizor je to kakav ova zagrebačka destinacija poznata po noćnom životu nije vidjela od 2019. Puni jarunski klubovi, a sve je zatvoreno. Glazba tutnja, a DJ-a nigdje. Slično je bilo i na drugim zagrebačkim lokacijama, njih petstotinjak ispred HNK, stotinjak kod Džamije.

Pune vrećice alkohola

Vijest da je "Jarun sigurna zona" u subotu se proširila poput požara. Dijelila se Facebook grupama, WhatsAppom, usmenom predajom, a sve kako bi se doskočilo policijskim pokušajima opstrukcije dugoiščekivanog tuluma. Tako smo barem mislili.

• Pa policija nam je rekla da dođemo na Jarun i da nas ovdje nitko neće dirati - ispričalo nam je nekoliko mladića i djevojaka na Jarunu, iznenađeni što to ne znamo. Svi to znaju! Kažu da policija sa svih lokacija u gradu studente usmjerava prema Jarunu, gdje će biti manje uočljivi. Nova je to taktika, čini se, nakon što su noć prije, u petak, ispred Studentskog doma "Stjepan Radić" na Savi u nekoliko navrata pokušali rastjerati vesele studente, ali oni su se samo razbili u grupice i raštrkali po Savi, Mladosti i Jarunu. Stoga je u subotu oko 22 sata, kada smo tamo došli, parkiralište ispred studentskog doma na Savi, koje je kipjelo partijanerima nekoliko noći prije, bilo potpuno prazno.
• Policijski službenici, kako doznajemo, koji su tamo došli sat vremena prije, potiho su mlade već otpravljali prema Jarunu, a ovi su drage volje s teškim vrećicama krenuli put jezera. Iako nam zagrebačka policija nije potvrdila da su to doista činili niti hoće li ovo "dopuštanje" studentskog pirovanja postati presedan, u nedjelju su ipak objavili da na Jarunu "nisu utvrdili prekršaje niti kršenje epidemioloških mjera". Objašnjenje je, ukratko, da okupljena mladež nije bila grupirana u veće skupine, već su bili raštrkani duž cijele obale Maloj jezera. Dakle, sve je čisto za policiju. Iako, treba priznati, na Jarunu nismo spazili ni jednu jedinu masku na licu. Je li to bilo spontano ili svojevrsni buntovnički "dress code", studenti nisu mogli reći. Većina je maske držala u džepovima, kako su nam priznali, ali kada su vidjeli da ih nitko ne nosi, nisu ni oni. Uglavnom, studenti su, njih između 700 i tisuću prema našim procjenama, zauzeli pozicije duž cijele jarunske šetnice, praktički od ulaza u Jarun do kluba Aquarius prema nasipu. Najveća se skupina pritom izdvojila oko restorana Lido i terasa zatvorenih barova u nizu Aruba, Žiraffa i Paooro. Tamo su studoši, glumeći izlazak u klub, na prazne stolove odlagali svoje piće, plesali i pjevali. Njih pedesetak natiskalo se i na ono što je spontano postalo jarunski "mainstage", terasu kafića Paooro, odmah do kluba Aquarius, gdje su pod pleteni suncobran postavili veliki zvučnik iz kojeg je glazba tresla kao da je koncert na otvorenom. Doznajemo da su ga produžnim kablom spojili na utičnicu žutog javnog WC-a.

Pusti slikanje, popij gemišt

- Alo, nema slikanja, no foto, no foto! - povikao je jedan mladić iza nas grabeći nas za ramena kada smo pokušali snimiti cijelu situaciju.

Objasnili smo da smo novinari, ali to, očekivano, nije pomoglo.

Brate, nemoj, molim te! Evo, što ćeš popit, 'oćeš gemišta? Pij, pleši, veseli se, nemoj ništa slikati. Ako sutra u novinama izađe da smo na Jarunu, i odavde će nas potjerati - moli nas student. Spremamo mobitele, prihvaćamo gemišt.

Istovremeno, kako smo spazili, policija je kombijem obilazila Malo jezero prateći da nema nikakvih izgreda. Do iza jedan sat poslije ponoći, koliko smo se zadržali među mladima, nismo primijetili nikakve ekscese, a čini se da nije bilo potrebe ni za policijskom intervencijom. Premda je u jednom trenutku, oko tri ujutro, bila zapaljena i baklja. Policija je party diskretno nadgledala, kako smo uočili, kratko pristajući na parking pa onda opet dalje u krug. Epidemiološke mjere nisu utjerivali.

Samo cuga, ništa politika

• Beroš je rekao da oko vode nema opasnosti - tako je to sročio jedan student kojeg smo upitali nije li ga ipak strah da bi se u gomili od tisuću ljudi mogao zaraziti. Referira se on na nedavnu situaciju s prekrcanim bazenima kojima se dopušta rad.

• - Moramo izaći, ne možemo više ovako. Postat ćemo retardirani bez socijalizacije, svatko u svojoj sobi, za računalom. Svima postaje jasno da ovo više nije normalna situacija - ispričao nam je 20-godišnji David, student arhitekture, kojeg smo sreli na plaži jarunskog jezera gdje je došao s kolegom i dvije kolegice.

  Iako većina studenata s kojima smo razgovarali tvrdi da iza njihova dolaska na Jarun ne postoji nikakva politička motivacija, već samo "cuga i zajebancija", čemu svjedoči i zafrkantski transparent koji su razvili - "Hoćemo pohani sir u brzoj menzi" (najvažnija trenutačna studentska preokupacija uz ispitne rokove), drugi imaju prilično jasne političke stavove o koroni i Stožeru.

• - A recite vi meni, koliko je ljudi bilo na pogrebu Miroslava Tuđmana, koliko je ljudi tamo imalo maske? Ne mogu pravila biti različita. Ako mogu političari i Beroš, mogu i studenti - zaključila je studentica.

  Ipak, valja priznati da su i studenti za subotnji party dobili "propusnicu". Nitko nije legitimiran, rastjeran, nijedno upozorenje za nepridržavanje epidemioloških mjera nije napisano. No, upozorenja bi se mogla dijeliti za ostavljanje otpada i smeća.