Dok branitelji šute u kolicima, Zagreb plješće onima koji su pucali

DOKAZ DA NE ŠUTIM – PISMO KOJE JE UPRAVO STIGLO MINISTRU MEDVEDU!

Narode moj, pogledajte sliku. Ovo je službeni e-mail koji sam upravo poslao Ministru hrvatskih branitelja, Tomi Medvedu.

Nisam mu pisao kao političar, nego kao sin ove zemlje koji ne može mirno gledati kako se gazi po našim svetinjama na Velesajmu. Podsjetio sam ga na Banovinu, na njegove "Tigrove" i na tri puta kad je ranjen za našu slobodu.

Dok je on krvario na položajima, ista ta osoba koja danas nastupa usred našeg Zagreba, u siječnju '93. pjevala je u okupiranom Kninu onima koji su sijali smrt po našim selima!

Jedan branitelj u kolicima mi je napisao: "Mario, budi moje noge, reci im da nas ovo boli..." Evo, Ministre, postao sam njegove noge. Cijela Hrvatska sada čeka Vaš odgovor. Zar je majka sina svoga dala da bismo danas doživjeli ovo poniženje usred Zagreba? 

PROČITAJTE PISMO NA SLICI I DIJELITE DALJE! Ne dopustite da ovo prešute! Istina se ne može cenzurirati! 

Poštovani gospodine ministre Medved,

pišem Vam ja, Mario Perković. Imam 28 godina i obraćam Vam se kao sin ove zemlje, odgojen da poštuje svaku kap krvi koja je za nju prolivena.

Gospodine ministre, dok sjedite u svom uredu, sjetite se na trenutak Banovine, zapadne Slavonije i dubrovačkog zaleđa. Sjetite se onih dana kada ste kao „Tigar“ gledali smrti u oči, kada ste krvarili i kada ste tri puta ranjavani za ovu slobodu. Sjetite se svojih suboraca koji se s tih položaja nikada nisu vratili, onih koji su izdahnuli na Vašim rukama dok ste ih pokušavali spasiti u blatu i dimu.

Dok ste Vi, pod kišom granata, branili svaki pedalj ove zemlje, u siječnju 1993. godine u okupiranom Kninu odjekivala je pjesma. Snežana Đurišić tada je svojom pjesmom bodrila one koji su sijali smrt po našim selima i gradovima. Pjevala je onima koji su pucali na Vas i Vaše „Tigrove“.

Pitam Vas, ne kao ministra, nego kao ratnika iz prve crte:

Kako je moguće da danas, 2026. godine, u slobodnom Zagrebu, pod Vašom stražom, ta ista žena stoji na pozornici gradskog Velesajma? Dobio sam poruku od jednog branitelja, gospodine Medved — čovjeka koji trideset godina sjedi u kolicima jer je svoje noge ostavio u onom istom blatu u kojem ste i Vi bili. Napisao mi je, kroz suze:
„Mario, ja nemam noge da hodam — ti budi moje noge. Zar je majka sina svoga dala da ja ovo danas slušam u kolicima, usred Zagreba?“

Zar Vas ne peče savjest dok prolazite hodnicima vlasti, znajući da se istina za koju ste tri puta ranjavani danas prodaje za politički mir s Tomislavom Tomaševićem? Dok mediji šute i skrivaju moje ime, narod vidi istinu. Narod se pita gdje su danas oni koji su obećali čuvati dostojanstvo pobjednika.

Tražim od Vas JAVNO OČITOVANJE — ne birokratski odgovor, nego odgovor ratnika koji nije zaboravio obećanja dana suborcima koji danas leže pod crnom zemljom. Ako Vi šutite dok se pljuje po žrtvi „Tigrova“ i svih hrvatskih branitelja, tko će nas onda braniti?

Gospodine ministre, nemojte dopustiti da povijest zapiše kako ste u ratu bili lav, a u miru dopustili da nas gazi ideologija koja ne poštuje Vašu ranu. Imam 28 godina i neću stati dok god ijedan branitelj u kolicima plače zbog ovakvih nepravdi.

S tugom u srcu i nadom u Vašu čast,

Mario Perković
hrvatski aktivist koji pamti

Hrvatski politički i društveni aktivist. Zalažem se za transparentnost, pravdu i očuvanje hrvatskih vrijednosti te za slobodu i poštenje u društvu i politici.