Napominjemo da su u nekim područjima, osobito u Vukovaru, Kninu i Glini, postoci Srba tijekom ratnih sukoba značajno pali zbog ratnih stradanja i iseljavanja, njima na dušu za počinjenje ratne zločine, pa su morali pobjeći. I primjerica ova brojka u Vukovaru je fiktivna, jer dostatan broj ima prijavljeno mjesto prebivališta u Vukovaru, a u stvarnosti žive u Srbiji. Glasovi su glasovi, Milorade.

Povijesni ratni kontekst

Mnoga od spomenutih mjesta tijekom Domovinskog rata bila su pod kontrolom pobunjenih srpskih snaga, tzv. SAO ili Republike Srpske Krajine. U tim područjima dogodili su se brojni ratni zločini, od kojih su najpoznatiji:

• Vukovar – masakr na Ovčari (264 ubijenih hrvatskih ranjenika i civila)

• Glinu i Škabrnju – masovni pokolji hrvatskog civila

• Tovarnik, Dalj, Borovo Selo – veliki broj žrtava i ratnih zločina nad Hrvatima

Ove činjenice i danas opterećuju međunacionalne odnose u Hrvatskoj.

Izgradnja srpskih kulturnih centara ima potencijal doprinijeti očuvanju kulturnog identiteta srpske manjine u Hrvatskoj, no treba se odvijati u okviru poštivanja hrvatskog državnog suvereniteta i povijesne istine. Otvoreni dijalog i suočavanje s prošlošću ključni su za istinsku pomirbu i zajedničku budućnost svih građana Hrvatske.

Ali ništa ne može bez Milorada Pupovca, pa da ga malo podsjetimo na samo neke zločine: 

Stoga mu treba samo malo osvježiti pamćenje, da podsjetim samo na dio razaranja i zločina od; 2.svibnja 1991, pokolj u Borovu selu, masakrirano 12 hrvatskih policajaca, do 1.kolovoza 1991, pokolja u Dalju, 39 osoba je ubijeno, 22.rujna 1991,pokolj u Tovarniku, 68 civila ubijeno i jedini svećenik koji je ubijen u velikosrpskoj agresiji, velečasni Ivan Burik, dalje do: 20.listopada 1991, pokolj kod Baćina , 56 osoba ubijeno 18.studenog 1991, Ovčara, pobijeno 264 osoba, ranjenika iz Vukovarske bolnice 18.studenog 1991 Škabrnja, 86 osoba je stradalo i do 2.svibnja 1995. raketiranje Zagreba, 7 mrtvih.

Nu, kako on to zna odraditi, jedan njegov plačljivi i ugroženi govor (objavljen prije devet mjeseci), koji govori više o njemu nego što u stvarnosti je: 

Ove godine obilježavamo vrijeme obilježeno godinama demoniziranja SDSS-a kao stranke i predstavnice srpske zajednice u Republici Hrvatskoj, godinama stigmatiziranja same stranke i njezinih vodećih ljudi i političkih predstavnika srpske zajednice. Takvom se kampanjom širi negativno raspoloženje prema političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj, kao i prema samim Srbima u Republici Hrvatskoj. Brutalno skrnavljenje dviju pravoslavnih crkava na području Petrinje, oslikanih nacističkim i ustaškim simbolima, najdirektnija je posljedica takve kampanje demonizacije, stigmatizacije i stvaranja netolerancije i neprijateljstva prema Srbima u Hrvatskoj i njihovim institucijama.

Pravoslavne crkve, SDSS, Srpsko narodno vijeće i druge srpske organizacije u Republici Hrvatskoj postale su meta ovakvih napada. Ono što se dogodilo u Imotskom, kao i napadi s desnog političkog spektra na predstavnike Srba koji su o tome progovorili, dodatno potvrđuje ovaj odnos i pokazuje specifičan način djelovanja. Ono što se dogodilo u Sinju otkriva još jednu crtu političkog života u Hrvatskoj.

A to je: ako nemaš ništa drugo, udri po Srbima. Ako ne znaš ništa bolje, udri po institucijama srpske zajednice. Ako nemaš ništa pametnije, udri po predstavnicima Srba u Hrvatskoj.

Zašto? Zato što to, nažalost, često donosi povećanje rejtinga. Dio stranaka, zbog odsustva ideja i politika, jedino to vidi kao ozbiljan politički program i svrhu političkog djelovanja te pouzdan način stjecanja podrške u političkom životu. Napadi na zajednicu koja je miroljubiva i živi u miru, a koja jedino želi i očekuje mir, neprestano se nastavljaju.

Napadi na institucije poput SNV-a i SDSS-a, koje su snažno doprinijele miru u zemlji te njezinom napretku u europskim i međunarodnim okvirima, postaju dio politike. No, to ništa ne znači ako je najjednostavniji način zaustavljanja pada rejtinga udariti po Srbima. Ako je to postao opći nacionalni recept za politički uspjeh, za nas u SDSS-u došao je trenutak da učinimo sve što možemo kako bismo to promijenili.

Danas sam odlučio izaći u javnost kako bih poslao takvu poruku. Nismo ljudi koji ne znaju trpjeti i nismo ljudi koji nisu spremni trpjeti. Mislim da smo to pokazali nebrojeno puta u posljednjih trideset godina.

U proteklih osam godina trpjeli smo i ono što smo trebali i ono što nismo trebali. Sada više nismo spremni trpjeti ono što do sada nismo trpjeli. Nećemo trpjeti one koji nastavljaju antisrpsku kampanju u Republici Hrvatskoj i njezinom političkom životu.

Odgovorit ćemo na način koji neće poticati mržnju, nego će biti zagovaranje pravde i jednakosti. Odgovorit ćemo bez izazivanja sukoba, ali s ciljem da slobodno djelujemo i ostvarujemo svoje programe bez straha da će, primjerice, izlaganje fotografija folklora u Sinju biti zloupotrijebljeno kao sredstvo za poticanje mržnje i netolerancije prema Srbima i jednoj od ključnih nevladinih organizacija u Hrvatskoj – Srpskom narodnom vijeću. Učinit ćemo sve da nas se ne ušutka, da se o nama ne govori onako kako mi ne govorimo.

Učinit ćemo sve da osvojimo prostor slobodnog političkog djelovanja i slobodnog izražavanja, jer je to preduvjet slobode osjećaja i slobodnog života pripadnika srpske zajednice u Republici Hrvatskoj. Mnogi u povratničkim sredinama, ali i u gradovima poput ovog, nemaju takav osjećaj – niti djeca, niti njihovi roditelji.

Institucije koje bi se trebale brinuti o njihovim obrazovnim, kulturnim, socijalnim i političkim pravima, uz ovakvu stigmatizaciju, zapravo se udaljavaju od naroda kojega trebaju predstavljati i čije probleme trebaju rješavati. Znamo da je to i smisao onih koji to čine – uz želju da ostvare političke poene. Neki to rade iz uvjerenja, pripadnici desnog ili ekstremno desnog spektra, s kojima se ne slažemo, a drugi iz puke političke koristi, želeći dobiti nekoliko postotaka više na izborima.

Bez obzira radi li se o strankama ili pojedincima, prvi griješe u uvjerenju, a drugi su amoralni. Kad dođe vrijeme, reći ćemo i tko su i kako se zovu.

Da sam ja Miro Bulj, rekao bih, kao što je on rekao dok je bio gradonačelnik Sinja: "Dok je Miro Bulj grobonačelnik Sinja, noga Srpskog narodnog vijeća tamo neće stati." No, ja nisam Miro Bulj, nemam takve odnose niti ih želim imati. Srpsko narodno vijeće osnovano je u skladu s međunarodnim ugovorom koji je Republika Hrvatska sklopila s Ujedinjenim narodima tijekom razdoblja mirne reintegracije.

Srpsko narodno vijeće djeluje u skladu sa Zakonom o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i drugim važećim zakonima. Znamo što je cilj gradonačelnika Sinja: stigmatizirati i omalovažavati Srpsko narodno vijeće kako bi održao sebe i svoju stranku u političkom životu te preuzeo zastavu one stranke koja je to činila do jučer. Danas, budući da je u vlasti, to više ne može raditi kao prije.

To je politički amoral. Junačiti se na onome tko je slabiji od tebe, sprječavati da malo Srba koji živi u Sinju zajedno sa svojim sugrađanima može dijeliti baštinu Srba u Hrvatskoj, nije samo protuustavno i protuzakonito, nego i kukavičko. A to je kukavičluk.

Prema konačnim rezultatima Popisa stanovništva iz 2021. godine, u Hrvatskoj živi 123.892 Srba, što čini 3,20% ukupnog stanovništva, zar treba postaviti pitanje, a što vi želite? Kruha preko pogače! Kako vam je samo mio državni proračun i država Hrvatsku, koju niste ni željeli, a niti sada.

JOŠ SAMO NEŠTO ZA KRAJ!

Prema podacima iz Popisa stanovništva Republike Hrvatske iz 2021. godine, broj stanovnika Hrvatske iznosio je 3.871.833. Od toga, 426.345 su bili živi hrvatski branitelji. Izračunavanjem postotka, broj živih branitelja čini približno 11% ukupnog stanovništva Hrvatske. Prema podacima iz 2021. godine, u Hrvatskoj je bilo ukupno 513.140 osoba s priznatim statusom hrvatskog branitelja, od kojih je 426.345 bilo živih. To znači da je oko 13% ukupnog broja branitelja bilo umrlo do kraja studenog 2021. godine

PORUKA: nekom iz državnog proračuna za Srpske kulturne centre (a svi jako dobro znamo ćemu će služiti), dok gotovo da više nema streljiva za počasni plotun preminulim braniteljima. 

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Portala dnevnih novosti