U povjesnici Bitke za Vukovar posebno mjesto u obrani grada zauzima južna gradska četvrt Sajmište. Na Sajmištu je bila do zuba naoružana vojarna JNA, a na rubu Sajmišta naselje Petrova gora, većinom naseljeno Srbima. Sajmište je, uz Trpinjsku cestu, bilo ključna točka obrane Vukovara, zasigurno najteži dio bojišnice jer su se na Sajmištu svakodnevno vodile najkrvavije borbe, prsa u prsa.

Crta bojišnice prolazila je gradskim ulicama pa su se borbe vodile za svaku kuću, svaki podrum ili vrt. Hrvatski branitelji, uglavnom bez vojnog iskustva, 87 dana odolijevali su daleko brojnijem i bolje naoružanom neprijatelju. Držali su položaje i priječili neprijatelja da prodre u grad. Pružali su herojski i nadljudski otpor, a slom obrane Sajmišta značio je slom obrane Vukovara. Sajmište je okupirano 17. studenoga 1991.godine, dan kasnije neprijatelj je ušao u središte grada.

Vukovarsko je Sajmište stratište mnogih junaka, a braneći taj dio grada poginuli su zapovjednici obrane Sajmišta Damjan Samardžić zvani Veliki Bojler, Petar Kačić zvani Srednji Bojler, Velimir Đerek zvani Sokol i Ivan Poljak zvani Sokol. Posljednji peti zapovjednik Josip Tomašić Osa nakon pada grada zarobljen je u proboju kod Marinaca, odveden u srpske logore, potom 1992. godine razmijenjen, a umro je prirodnom smrću 2004. godine.

Ovaj dokumentarni film, čiji je redatelj Vladimir Andrić, priča je o tih pet zapovjednika, a govore ju preživjeli članovi njihovih obitelji te njihov suborac Ivan Anđelić Doktor.  

Katarina Pavletić, kćerka Damjana Samardžića Velikoga Bojlera, koja sada živi u Vukovaru, za svog oca, koji je rođen u Bogdanovcima, kaže da nije dvojio što treba učiniti u sudbonosnim danima za Vukovar. Svoga oca, koji je bio autoprijevoznik, sjeća se po dobroti i vedrom licu jer je uvijek bio veseljak.

Irena Kačić, supruga Petra Kačića Srednjega Bojlera i majka sina Igora koji je sa svega 16 godina ubijen na Ovčari kao najmlađa žrtva na tom stratištu, živi u Rijeci, a za Petra kaže da je bio izrazito dobar suprug i brižan otac. I kada je bio ranjen, nastavio se boriti do pogibije.

O Velimiru Đereku Sokolu govori njegova sestra Senka Jelavić iz Imotskoga. Velimir je do rata radio u zagrebačkom hotelu Esplanada te u rujnu u dogovoru s tadašnjim ministrom obrane Gojkom Šuškom došao kao dragovoljac u Vukovar. Sestra ga je preklinjala da to ne učini, da ne ide u ravnu Slavoniju jer se tamo nema gdje sakriti od metaka. Velimir joj je odgovorio da se on ide boriti, a ne skrivati. Hrvatska se ne brani na Jelačić placu u Zagrebu, nego u Vukovaru, rekao joj je Velimir.

Ivan Poljak Sokol u obranu Vukovara došao je iz Sinjske krajine, a suborci za njega kažu da ga je krasilo istinsko domoljublje, odgovornost pred Bogom i poviješću hrvatskoga naroda.

Za Dalibora Tomašića njegov je otac Josip Tomašić Osa istinski heroj i veliki čovjek. Bio je strog i pravedan, autoritativan i uvijek je slovio kao čovjek koji zna donositi razumne odluke te uvažavati mišljenja drugih. Njegova je obitelj na Lipovači, vukovarskom naselju, među prvima osjetila strahote rata jer je Lipovača okupirana već u proljeće 1991., a Tomašići su uspjeli pobjeći u Vukovar.

Film o zapovjednicima obrane Sajmišta prvenstveno je topla ljudska priča o običnim čestitim ljudima koji su stali u obranu svojih domova, svoga grada i domovine. Priča je to i o junaštvu nesebičnih ljudi spremnih da za slobodu svoga naroda polože živote na oltar domovine, kao što su četvorica od njih to i učinila poginuvši u borbama. Akteri dokumentarnoga filma svjedoče nam o vrijednostima života u slobodi i ljudima koji su za tu slobodu poginuli u obrani vukovarskoga Sajmišta. Scenaristica i naratorica filma je Milka Vida, a film je snimljen u produkciji Humanitarnoga kulturnoga braniteljsko  centra   Vukovar (predsjednik Nikola Tarle) te uz financijsku pomoć Vukovarsko-srijemske županije, Ministarstva branitelja i Grada Imotskoga.

predsjednik udruge

Nikoila Tarle