Izjavio premijer Plenković ovih dana kako je Hrvatska imala problemčić prije trideset godina. Pitam se kakva je to nova povijesna interpretacija pred svijetom? Hoćemo li minimizirati i druge stvari? Pa reći kako je inflacija i iseljavanje mladih također neki problem, tek nelagoda?

Hrvatska, premijeru, nije imala problem. Ni problemčić. Imala je rat koji nije tražila, ali je bila prisiljena voditi ga da bi danas postojala. Hrvatska je imala okupiran teritorij, imala je jednu Škabrnju, Nadin, Vukovar, Dubrovnik. Imala je Hrvatska kolone prognanih, popaljenu zemlju, ljude odvedene u logore. Imala je masovne grobnice i one koje i dan danas tražimo. Imala je trudnice upucane u trbuh. Imala je Hrvatska puno ubijene djece. Ako ne znate, pitajte Slavonski Brod ili Dubrovnik. Imali smo razrušene civilne objekte, povijesne zgrade, bolnice. Imala je Hrvatska invalide i branitelje.

Ono kad ste vi imali anemiju.

Zanimljivo je kako se ponekad povijest umanjuje, stvari relativiziraju. Valjda ono- što je rat dalje, grobovi su nam tiši. Je li ovo neka nova strategija prema globalistima, nešto što se jednostavno ne uklapa u neki novi vanjskopolitički dress code? U novu verziju u kojoj se o Domovinskom ratu govori u umanjenicama?

Nekako smo sve ovo očekivali od neke Benčić, nekog Tomaševića, nekih opskurnih likova iz platforme Možemo, ali ne i od hrvatskog premijera koji se inače pravi kako zna što je bilo.

Nemate pravo relativizirati Domovinski rat, ne možete ga smanjiti nijednom izjavom. Možete pokušati, negdje iz fotelje, sada kad imamo državu koja nije došla sama od sebe. Neki problemčići ostavljaju rane. Na tijelu i duši. Nemate pravo zbog onih kojih više nema i zbog onih kojih još uvijek, hvala Bogu ima.

Zbog onih koji nisu imali anemiju onda kad je trebalo.

Ni amneziju.