DRAMATIČAN JASTREBOV APEL ZAGREBU! ‘Zahtijevam da spasite žene, djecu i ranjenike!’

Vukovarcima je na današnji dan 1991. godine bilo sasvim jasno da će grad pasti. Potpuno presječena komunikacija sa već okupiranim Borovim Naseljem i sve brojniji naleti ojačane JNA potpomognute razularenim srpskim dragovoljcima, ukazivali su na tragičan kraj grada od čijeg spašavanja Mile Dedaković – Jastreb, nikako nije odustajao.

Jastrebovo pismo puno ogorčenja

Dedaković, kao zapovjednik obrane Vukovara, još je jedini spas vidio u potpori glavnog grada i ostatka Hrvatske koja je tek kroz televizijske reportaže svjedočila mučnim snimkama. Vukovar je bio na koljenima, bez hrane, oružja, odjeće i obuće, pa je Jatreb učinio još jedino što je mogao: na više institucijskih adresa, uključujući i onu predsjednika te Sabora, odaslao je hitno pismo sa zahtjevom za pomoć:

Predvidio pad grada

“Borovo Naselje je u neprijateljskim rukama, osim dijela glavne ulice za koji očekujemo podatak još u toku dana. S obzirom na odnos snaga, smatramo da će i taj posljednji punkt pasti. Sedamdeset posto nepobjedivog Vukovara je u rukama neprijatelja. Imajući u vidu snage i sredstva kojima branitelji Vukovara raspolažu i čime raspolaže neprijatelj, očekujemo da u toku dana ili noći Vukovar doživi sudbinu Borova Naselja”, predvidio je Mile Dedaković koji je u nastavku napisao:

“Snage i sredstva koje ste mi dodijelili za proboj puta i deblokadu puta Vinkovci – Vukovar (jedna brigada ZNG – 800 ljudi, od toga 400 pobjeglo), bez oklopno mehaniziranih jedinica i bez mogućnosti vatrene pripreme i podrške, jer nismo imali granata i mina, bile su dovoljne za politički proboj, ali ne i za vojni – stvarni”, ljutito je dao do znanja kako je zbog slabe potpore u ljudstvu i naoružanju Vukovar otpočetka bio osuđen na propast.

Molio za spas žena i djece

“Zahtjevam da spasite živote žena, djece i ranjenika, jer branitelji Vukovara i Operativna grupa nemaju mogućnosti da ih silom zaštite i spase. Također zahtijevam da nam HITNO uputite: uniforme, civilnu odjeću i obuću jer iz Vukovara i Borova Naselja pristižu ljudi, borci tj. oni koji se uspijevaju probiti do Vinkovaca, a iza kojih ostaju njihovi prijatelji u minskim poljima ili kao žrtve mitraljeskih gnijezda. Nemamo ni jedan komad odjeće, ni par obuće, a pomoć od Kriznog stožera Vinkovci ne možemo dobiti”, apelirao je na spas žena i djece zapovjednik obrane grada, koji je svoje pismo završio u oštrom tonu:

“Konačno mi odgovorite!”

“Zahtijevam da osigurate pristojan smještaj za one koji su osuđeni na smrt, a mi se nadamo da će barem dio njih preživjeti. Ovaj put zahtijevam da se konačno udostojite da mi pismeno odgovorite što ćete poduzeti u kontekstu spašavanja života, i to HITNO, a što od mene očekujete i u tom kontekstu da mi date konkretne zapovjedi, snage i sredstva,” napisao je.