ĐURO I SREĆKO O BRANITELJSKOM CENTRU ZA DRUŠTVENI RAZVOJ I PROJEKTU "PUSTI MAJKO SVOGA SINA" (II DIO) - VIDEO

NASTAVAK NA ČLANAK : od. 11. 05. 2023. godine

SREĆKO KARIĆ: Hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata koji se početkom 1992. godine s 18 godina bez odslužene redovne vojske prijavio u 132. brigadu Našice i prošao Istočno Slavonsko bojište i Posavinu te ubrzo prešao u 1. gbr Tigrovi kod Damira Tomljanovića „Gavrana“. Maslenica, Tulove Grede, Bljesak i Oluja neke su od važnih akcija koje su prošle s brigadom, a teško je ranjena tri puta u jednom danu u "Akciji Una 95". Nakon pet godina liječenja, od 2000. godine je u vojnoj invalidskoj mirovini kao 70% RVI i od tada se pronašao u nekim novim profesijama i to kao privatni trener, slobodni umjetnik i motivacijski govornik.Iza sebe ima preko tri stotine predavanja u Hrvatskoj i Europi, suradnik i promotor je knjige "Preživio sam Vukovar i Ovčaru", autor HTV serijala "Priče o veteranskom uspjehu", autor filma "14 prepreka" . Radio je na nekoliko igranih filmova u produkciji. "Važnost disciplinirane rekreacije", "Umjetnosti i Domovinski rat" "Snaga otpornosti", samo su neka od predavanja gdje je surađivao s nekoliko psihologa i psihijatara i autor je tih projekata gdje promovira zdrav život. Prošao je Sjevernoamerički veteranski centar i trudi se svojim angažmanom kroz BCDR udrugu implementirati dio tih programa prilagođenih Hrvatskoj.

Kaže za sebe da je i nakon rata ostao vojnik koji štiti hrvatski interes a umjesto puškom sada služi nekim drugim oružjem kao što su sloboda govora, predavanja, kulture i umjetnosti.

" Sport i umjetnost mi najbolje leži i moje je da svoje talente dam u nešto u što vjerujem. Tako je i nastala pjesma "Pusti majko svoga sina" jer domoljubne pjesme malo tko sklada.

Predložio sam Đuri Knezičiću, predsjedniku udruge, prijatelju i suborcu da imam ideju za pjesmu i ubrzo smo krenuli u projekt. Uvijek se u svemu slažemo i nadopunjujemo tako da tu nema previše dogovora. Imamo zajednički cilj i postavili smo više manjih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva i trudimo se što više toga ostvariti. Ovdje se radi o timskom radu, ne samo nas dva, nego i ljudi s kojima surađujemo. Ti ljudi prepoznaju naš rad i pridružuju se. Ima i otpora i to više u vlastitim redovima jer pričamo nekim drugačijim jezikom. Mi se bavimo lokalnom zajednicom i tražimo što nas spaja, a mnogi se bave sobom i što ih razdvaja. Težimo dijalozima i rješenjima a najviše se obraćamo novim generacijama.Jedino tako vidimo smisao u našem radu. Zbog toga znamo imati i većih prepreka jer su branitelji naviknuti sebe držati čvrsto uglavnom uz politiku, a ne uz potrebu civilnog društva. Nas branitelje često predstavljaju neki branitelji ili štovatelji Domovinskog rata koji su uzeli pravo da to rade ,a nas ostale nisu ništa pitali. E sad, smo i mi uzeli stvar u svoje ruke i sami sebe zastupamo i služimo se novim diskursom. Naravno da to nekom smeta.

Meni je stvaranje filma, pjesme i sada pod zadnje predstave svojevrsna terapija. Tako se najbolje izražavam a ujedno i sebe liječim. Bubnjar benda Vigor- Goran Đurković dobio je od mene jedan demo snimak pjesme, napravio aranžman i pozvao Blanku Došena da otpjeva vodeći vokal, koji je rado prihvatio suradnju s nama. Ja sam se tu našao kao pratnja. Blanka je stvarno bila fer i dala jako puno da ta pjesma ugleda svjetlo dana. Tekst je napisao Vjekoslav Režić jedno ljeto dok smo ljetovali na Pašmanu u jednom samostanu kroz program posvećen hrvatskim braniteljima. Ja sam svjedočio svoj ratni put a njega je ta priča inspirirala i napisala je poeziju posvećenu meni i svim braniteljima. Tekst mi je bio izvrstan i odlučio sam ga uglazbiti i otpjevati.Tako smo i snimili jednostavan glazbeni spot a Đuro Knezičić se tu pokazao kao izvrstan producent. Ne, bez Blanke to ne bi bilo to. Pjesma je postala i dio projekta "Priča o školskoj torbi", obrazovno-umjetničkom projektu koji stvaramo kao udruga uz podršku srednjih škola au fokus stavljamo školarce da oni kreiraju dio sadržaja. Uspostavljamo dijalog i da djeca nisu samo promatrači. tako je i nastala istoimena predstava koju smo uspješno predstavili 4. svibnja u Đakovu.

Naš je put stvarati novi sadržaj (film, glazba, predstava, knjiga, predavanja) posvećen Domovinskom ratu i taj sadržaj onako kako je trebalo još devedesetih godina postaviti prošloga stoljeća.

Projekt odnosno domoljubna pjesma ide ovako:

Pusti majko svoga sina

Odjekuje zov slobode Sve više dižu se ljudi Probudio se duh jedinstva Nova snaga puni grudi

Oblila je lijepu našu Naše nebo gusta tmina Za Domovinu svi ćemo poći Pusti majko svoga sina.

Majka skriva suzne oči Dok sin sprema svoju torbu Taj zagrljaj neće proći Jer nosi ga on u borbu

Do Hrvatskog svakog kraja U ponore do visine Aka treba sve do Raja Pusti majko svoga sina

Pusti, pusti , majko svoga sina

Hrvatska moja to je za te Taj miris baruta što ispunjava rov Pucnji iz blizine Sav taj smrtni izazov A znoj što mi teške čizme dere Muškost moju jača I ja rastem s tobom Kao i moja po oružju braća

Beskrajna kao more u meni je nada s kojom branim dom Jer blagoslov me prati Što mi majka dade skupa s krunicom.

Hrvatska moja to je za te

 Od Dubrovnika do Vukovara Sred planina kroz ravnice Slobodu nam mladost stvara

Do Hrvatskog svakog kraja U ponore do visine Aka treba sve do Raja Pusti Majko svoga sina

Pusti, pusti, majko, pusti svoga sina

Autor pjesme: Srećko Karić

Glazba: Srećko Karić

Tekst: Vjekoslav Režić Aranžman, audio i video produkcija: Goran Đurković

Izvršni producent: Đuro Knezičić Produkcija: BCDR https://bcdr.info/

U suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja

Posebna zahvala Ivi Čuvalo na umjetničkoj suradnji i Blanki Došen.

Opširnije https://bcdr.info/portfolio_item/bcdr...

Pjesma je nastala kao dio obrazovno kulturno-umjetničkog projekta "Priča o školskoj torbi" koji obećava vrijednosti iz Domovinskog rata i domoljublja u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja i srednjim školama u Hrvatskoj.

 Uskoro na svim stream servisima

 © BCDR