DVORANOM SE PROLAMALI JECAJI! 20 tisuća ljudi na pokopu branitelja Kusonja: 18 lijesova žrtava iz prve masovne grobnice

Na bjelovarskom groblju Borik obilježena je 31. obljetnica ukopa 18 hrvatskih branitelja ubijenih 8. rujna 1991. godine u Kusonjama. Njihova su tijela tijela pronađena u masovnoj grobnici nekoliko mjeseci kasnije, a pokop na koji je došlo oko 20 tisuća ljudi, obavljen je tek 5. veljače 1992. godine.

Vijence su i ove godine položili predstavnici Udruge obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata RH Kusonje 91-93, Bjelovarsko-bilogorske županije, Grada Bjelovara, izaslanici Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata te rodbina i suborci poginulih vitezova.

Jecaji u sportskoj dvorani

Obljetnicu najvećeg ukopa u bjelovarskoj povijesti i ove godine organizirala je Udruga obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata RH Kusonje 91-93 i Bjelovarsko-bilogorska županija na čelu s predsjednikom Ivanom Dukićem koji se prisjetio detalja:

“Nakon što je masovna grobnica locirana, ekshumirana tijela prevezena su na sudsku medicinu u Zagreb gdje je izvršena identifikacija žrtava. Dana. 4. veljače 1992. godine, posmrtni ostaci žrtava izloženi su u sportskoj dvorani. Bili su to izuzetno teški dani, posebno za obitelji žrtava. Dolazimo u dvoranu gdje je izloženo 18 lijesova i na svakom od njih hrvatski stijeg s križem ispred. Odzvanjaju bolni jecaju majki i očeva, udovica, djece, rodbine, braće, sestara… Nepregledne kolone građana koji su se došli oprostiti od svojih junaka, lagano se krećući, u tužnoj koloni, sa suzama u očima i nevjericom. da, s nevjericom jer sve do tada smo se nadali da postoji šansa da su živi. Tu je, nažalost, nadi bio kraj”, ispričao je Dukić za Bjelovar.live.

Tisuće ljudi na bolnom sprovodu

Dodao je i kako se na pokopu okupilo oko 20 tisuća ljudi:

“Ponovno suze, jecaji, jauci. Misu zadušnicu vodio je pokojni nadbiskup Franjo Kuharić koji je u svojoj propovijedi nastojao naći riječi utjehe za obitelji, ali jednostavno emocije obitelji su bile velike. I neutješne. Najveće bogatstvo čovjeka je dati život za bližnjeg svog ili svoje, a oni su svoje bogatstvo ostavili za nas.”