27. listopada 1991. – izdana borbena zapovijed za operaciju „Orkan ’91“: Hrvatska vojska prelazi iz obrane u napad

Na današnji dan prije 35 godina, 27. listopada 1991., završene su ključne zapovjedne pripreme i podređenim postrojbama Operativne grupe „Posavina“ izdana je borbena zapovijed za napadnu operaciju „Orkan ’91“. Planirano je istodobno djelovanje na novljanskom i novogradiškom bojištu, razbijanje snaga JNA i pobunjenih Srba na prostoru Okučana te presijecanje veze prema Lipiku i Pakracu. Dva dana poslije hrvatske će postrojbe krenuti u jednu od prvih velikih napadnih operacija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.

Krajem listopada 1991. stanje na zapadnoslavonskom bojištu počelo se mijenjati.

Nakon tjedana teških obrambenih borbi hrvatske su postrojbe uspjele zaustaviti napredovanje snaga 5. banjalučkog korpusa JNA prema Novskoj, Kutini i Zagrebu te stabilizirati crtu i na području Nove Gradiške.

Zapovjednik Operativne grupe „Posavina“, tada pukovnik Rudi Stipčić, procijenio je da je protivnički napad izgubio zamah i da se otvara mogućnost za preuzimanje inicijative.

Kako navodi Hrvatski vojnik, Stipčić je odluku o prelasku u napad iznio načelniku Glavnog stožera Hrvatske vojske generalu Antonu Tusu, koji ju je odobrio.

Zapovjedništvo u Lipovljanima

Operativna grupa „Posavina“ ustrojena je početkom listopada 1991. radi povezivanja obrane na prostoru Kutine, Novske i Nove Gradiške.

Zapovjedno mjesto uspostavljeno je u Lipovljanima, odakle je Stipčić sa stožerom koordinirao obranu novljanskog i novogradiškog bojišta.

Znanstveni rad o 105. brigadi HV-a koji je objavljen na portalu Hrčak potvrđuje da je upravo Zapovjedništvo OG „Posavina“ tijekom druge polovice listopada razradilo potrebnu borbenu dokumentaciju za operaciju pod kodnim nazivom „Orkan ’91“.

Plan je bio vrlo ambiciozan za Hrvatsku vojsku koja se tek nekoliko mjeseci ranije počela stvarati.

Cilj: spojiti novljansko i novogradiško bojište

Osnovna zamisao bila je istodobnim napadnim djelovanjima s područja Novske i Nove Gradiške potisnuti protivničke snage prema Okučanima.

Prema istraživanju objavljenom na Hrčku, jedan od glavnih ciljeva bio je presjeći prometnicu Lipik – Bijela Stijena – Okučani.

Time bi snage JNA i pobunjenih Srba koje su djelovale prema Lipiku i Pakracu ostale odsječene od prostora Okučana i glavnih komunikacija prema Bosanskoj Gradiški.

Istodobno bi se stvorili uvjeti da ih Operativna zona Bjelovar sa svojim postrojbama napadne iz drugoga smjera.

Plan je, dakle, predviđao mnogo više od lokalnog pomicanja crte.

Cilj je bio rasjeći protivnički borbeni raspored na zapadu Slavonije.

Glavni pravac prema Okučanima

Jedan od najvažnijih pravaca napada vodio je:

Novska – Gornji Rajić – Okučani.

Na njemu je posebno važnu ulogu trebala imati 1. brigada ZNG-a „Tigrovi“.

Pomoćni pravci vodili su prema Bairu, motelu Trokut, Kričkom brdu, Bijeloj Stijeni i Donjem Čagliću, dok su postrojbe na novogradiškom bojištu trebale vezati i potiskivati protivničke snage s druge strane.

Prema vojnom istraživanju objavljenom u časopisu Strategos, planirana prva etapa trebala je donijeti oslobađanje Lovske, Baira i područja motela Trokut. Nakon toga hrvatske su snage trebale izbiti prema komunikaciji Okučani – Lipik.

U završnoj zamisli, protivničke snage na području Pakraca, Donjeg Čaglića i Japage trebale su se naći u okruženju.

27. listopada izdane zapovijedi

U kronologiji priprema operacije postoji nekoliko datuma koje je važno razlikovati.

Planiranje je trajalo tijekom druge polovice listopada.

Dana 25. listopada plan i odluka zapovjednika OG „Posavina“ predstavljeni su načelniku Glavnog stožera Antonu Tusu i dobili su odobrenje.

Arhivsko istraživanje koje se poziva na dokumentaciju Središnjeg vojnog arhiva MORH-a navodi da je 27. listopada Glavni stožer zapovjedio Operativnim zonama Zagreb i Bjelovar te OG „Posavina“ da krenu u pripreme za operaciju, uz zahtjev da napad počne najkasnije 28. listopada. Istoga je dana Zapovjedništvo OG „Posavina“ izdalo i zapovijed 121. brigadi i snagama na novogradiškom bojištu.

Znanstveni rad o 105. brigadi također izrijekom navodi da je 27. listopada 1991. Zapovjedništvo OG „Posavina“ podređenim postrojbama izdalo borbenu zapovijed za napadna djelovanja u operaciji „Orkan ’91“.

Zašto neki izvori spominju 26. listopada?

U pojedinim veteranskim i obljetničkim izvorima može se pronaći podatak da je zapovijed za napadnu operaciju izdana 26. listopada.

Razlog je u tome što su se zapovjedne pripreme, razrada plana i izdavanje dokumenata odvijali kroz nekoliko dana i na više zapovjednih razina.

Fotografija koju je objavio Hrvatski vojnik prikazuje Rudija Stipčića upravo 26. listopada 1991. u Lipovljanima tijekom priprema za operaciju „Orkan ’91“.

Za dnevnu kronologiju ipak je 27. listopada vrlo dobro dokumentiran datum službene borbene zapovijedi i potvrde zapovijedi Glavnog stožera.

Ojačanje iz Bjelovara

Za operaciju je OG „Posavina“ dodatno ojačana.

Glavni stožer pridodao joj je 105. brigadu HV-a Bjelovar.

Prema znanstvenom radu Željka Karaule, zapovjednik 105. brigade trebao se 27. listopada pojaviti u Lipovljanima kako bi od zapovjednika OG „Posavina“ dobio konkretnu borbenu zadaću. Istodobno je zatraženo dovođenje preostalih snaga 1. brigade ZNG-a na novljansko bojište.

Uz njih su u širem sastavu OG „Posavina“ tijekom operacije djelovale 125., 117. i 151. brigada, 56., 65. i druge samostalne bojne, topničke postrojbe te postrojbe na novogradiškom bojištu predvođene 121. brigadom.

„Orkan“ krenuo 29. listopada

Iako su pojedine zapovijedi predviđale spremnost već 28. listopada navečer, glavno napadno djelovanje počelo je 29. listopada 1991. u ranim jutarnjim satima.

Na glavnom pravcu krenuli su pripadnici 1. gardijske brigade, uz potporu drugih hrvatskih postrojbi.

Kako navodi Hrvatski vojnik, operacija „Orkan ’91“ trajala je sve do stupanja na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992.

Tijekom borbi oslobođeni su Bair, Lovska, Popovac, Brezovac, Livađani, motel Trokut, Novsko i Kričko brdo, a u kasnijoj fazi i niz naselja na novljanskom i novogradiškom bojištu.

Prema podacima Hrvatskog vojnika, u operaciji je oslobođeno oko 750 četvornih kilometara područja zapadne Slavonije i 22 naseljena mjesta.

Prekretnica na zapadnoslavonskom bojištu

„Orkan ’91“ imao je značenje koje je nadilazilo samo područje Novske i Nove Gradiške.

Do tada je Hrvatska vojska najveći dio vremena bila prisiljena braniti svoje položaje i pokušavati zaustaviti napredovanje JNA i srpskih postrojbi.

Krajem listopada situacija se počela mijenjati.

Operacijom „Orkan ’91“, istodobno s operacijom „Otkos-10“, a poslije i „Papuk-91“, hrvatske su snage postupno preuzele inicijativu na zapadnoslavonskom bojištu.

Zato 27. listopada 1991. nije datum početka same operacije, nego dan njezina neposrednog zapovjednog pokretanja – dan kada su planovi pretvoreni u konkretne borbene zapovijedi. Dva dana poslije hrvatski će vojnici krenuti naprijed u operaciji koja je označila jednu od prvih velikih napadnih pobjeda Hrvatske vojske.