Novoizabrani američki predsjednik, beskrupulozni, opskurni populist i nasilnik, Donald Trump i zločinac ogrezao u krvi nedužnih, Vladimir Putin (koji Rusijom vlada već četvrt stoljeća a sebi je ustavom osigurao doživotni mandat) brzo su našli zajednički jezik kad je u pitanju prekid rata u Ukrajini. Istini za volju, Europa i Ukrajina mogle su vrlo lako i brzo zaustaviti ovaj oružani sukob i to još 2014. godine, pod uvjetom da se prihvatio diktat kremaljskog "cara" i pristalo na njegove uvjete. Ukrajinski narod trebao se odreći svoga identiteta, prava na samostalnu i suverenu državu i pristati na to da mu Putin izabere predsjednika i odredi tko i kako će vladati tom zemljom - i rata ne bi bilo.

 Postoje, međutim, narodi koji ne pristaju na ropstvo i za koje je svaki mir koji se postiže po cijenu slobode gori od rata. Ukrajina je od 2014. godine izložena podmukloj ruskoj agresiji koju je Putin najprije provodio angažiranjem kriminalaca i paravojnih pronacističkih skupina (u vrijeme osvajanja Krima), da bi 24. veljače 2022. godine (unatoč svim uvjeravanjima iz Kremlja kako "Rusija nema namjeru napasti Ukrajinu"), započeo krvavu invaziju s ciljem osvajanja ove zemlje, uz neviđena, surova razaranja, masovna ubijanja, progone njezinih građana, deportacije tisuća ukrajinske djece u Bjelorusiju i Rusiju i posvemašnju destrukciju, palež, pljačku, silovanja. Ukrajinu je pogodilo zlo kakvom svijet nije svjedočio od Drugoga svjetskog rata. Putin je prekršio sve međunarodne norme uključujući i Povelju UN-a, ali i Budimpeštanski memorandum (od 5. prosinca 1994. godine). Ukrajina je potpisala ovaj Memorandum na nagovor SAD-a i Velike Britanije, u dobroj vjeri, prihvaćajući Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, uz zamjenu za jamstva vezano za svoju teritorijalnu cjelovitost i suverenost. 

 

Ovako je glasovala Ukrajina na svome općenarodnom referendumu o samostalnosti 01. prosinca 1991. godine; čak i one oblasti koje je Putin nakon 2014. godine pripojio Rusiji bile su u značajnom postotku za Ukrajinu kao samostalnu državu

 Dokument je to u kojem SAD, Velika Britanija i Rusija "pozdravljaju" odluku Ukrajine o pristupanju Sporazumu o neširenju atomskog oružja i jamče njezinu neovisnost, te izjavljuju kako će poštivati postojeće granice ove države, pa i braniti je od moguće agresije bilo koje zemlje - pogotovu ako bi bila napadnuta od nuklearne sile. Sporazumu su prethodili dugotrajni  pregovora između država nasljednica SSSR-a i zapadnih nuklearnih sila. Tu je Ukrajina imala osobit položaj jer je nakon raspada Sovjetskog saveza na njezinom području ostalo čak 176 nuklearnih strategijskih (interkontinentalnih) projektila i više od 2.500 komada taktičkog atomskog oružja (od bombi i raketa do topničkih granata).

 Nakon što je predsjednik Ukrajine, Viktor Janukovič, unatoč većinskom raspoloženju građana koji su tražili pristupanje Europskoj uniji odbio potpisati Sporazum o suradnji i pridruživanju s EU (u studenome 2013. godine) i sklopio međudržavni i ekonomski sporazum s Ruskom Federacijom, u ovoj zemlji izbijaju nemiri. Janukovič je odlukom ukrajinskog parlamenta smijenjen s vlasti (22. veljače 2014. godine) i potom je pobjegao svojim nalogodavcima i zaštitnicima, pod Putinove skute. Ukrajina ga je okrivila za zločin prema narodu i državi - budući da je, među ostalim, 20 veljače 2014. godine zapovjedio otvaranje vatre na prosvjednike na Majdanu, kojom su prigodom policajci ubili 80 osoba.

 Odlukom parlamenta u veljači 2014. godine ustanovljena je privremena vlada i od istog tijela imenovan privremeni predsjednik, Oleksandr Turčinov, koji ovu dužnost obnaša nešto manje od 4 mjeseca, nakon čega je na to mjesto izabran Petro Porošenko. Poslije petogodišnjeg  mandata proeuropski orijentiranog Porošenka (u čijem se mandatu odmah na početku - 27. lipnja 2014. godine - s EU potpisuje Sporazum o pridruživanju), Ukrajina je (2019. godine) za predsjednika izabrala Volodimira Zelenskog.

 

Aktivna uporaba ukrajinskog jezika po administrativnim jedinicama (u postotcima), prema popisu iz 2001. godine

 

 U razdoblju 2014. - 2019., Rusija je aktivno poticala svoju manjinu, posebice u južnim i jugoistočnim dijelovima Ukrajine, uz tvrdnje kako je ista "ugrožena" od Ukrajinaca (modus operandi gotovo isti kao i kod nas uoči i tijekom Domovinskog rata vezano za srpsku manjinu), uz najavljene "referendume" u oblastima čiju je okupaciju i pripajanje planirala.

 Unatoč uvjeravanjima kako ne želi napasti Ukrajinu (što je uporno ponavljao urbi et orbi), Putin je poslije gomilanja oružanih snaga na granici 24. veljače 2022. godine izvršio brutalnu invaziju na susjeda. 

 Treba li napominjati kako je Rusija punih 20 godina (od 1994. do 2014. godine, dok nije isključena zbog agresije na Krim) bila članica Partnerstva za mir (političko-vojnog programa NATO-a) i da sve do agresije na Ukrajinu Putin i njegovi suradnici nikad nisu dali do znanja da im Zapad i NATO predstavljaju smetnju, štoviše, radili su na zajedničkim programima od važnosti za globalnu sigurnost. Ukrajina im nije smetala sve dok se opredijelila izaći iz njihova "bratskog zagrljaja" i krenuti svojim putem. Uz optužbe za "nacizam" i "ugrožavanje ruske manjine" krenuli su u uništenje ukrajinskog naroda svim sredstvima. Genocid i etničko čišćenje provode koristeći najubojitije rakete, ruše sela i gradove, masovno ubijaju civile i ukrajinske vojnike i čine upravo isto što su činili Hitlerovi nacisti tijekom Drugog svjetskog rata. 

 Danas, uoči treće obljetnice ovog krvavog zločinačkog rata protiv Ukrajine i njezina naroda, svjedoci smo da se, nažalost, čak i od predsjednika vodeće sile "demokratskog" svijeta (SAD-a) žrtvu krivi za ovaj oružani sukob, uz brojne nebulozne teze o krivnji Bidenove administracije i Europe što je do njega uopće došlo, sve do vrijeđanja Zelenskog kojeg Trump naziva "diktatorom", dok se istodobno u Riadu sastaje s istinskim diktatorom i zločincem koji je sebi zakonski osigurao doživotni mandat na dužnosti predsjednika Ruske Federacije. 

 Sam dolazak "novog šerifa u gradu" (kako reče jedan od Trumpovih suradnika prijeteći tako svima nama u Europi), obilježen je (najblaže rečeno) nebuloznim izjavama čovjeka u ozbiljnim godinama kojeg su nažalost, Amerikanci izabrali da ih vodi u sljedećih pet godina. Nije ni stupio na dužnost, a već je poručio kako će "rat u Ukrajini zaustaviti za 24 sata", a potom je slijedio niz "originalnih" zamisli: najava pripajanja Kanade koja bi (po njemu) trebala postati "51. država SAD-a", izražavanje otvorenih pretenzija na Grenland, prijetnja nasilnog prisvajanja Panamskog kanala, prizemno i bahato izrugivanje NATO-u, poruka Europljanima da "više izdvajaju za obranu ili počnu učiti ruski jezik", iznošenje morbidnog plana o etničkom čišćenju Gaze pri čemu bi se domicilno stanovništvo (Palestinci) deportiralo i trajno uklonilo s tog područja koje bi (prema zamisli "novog šerifa u gradu") bilo pretvoreno "u ekskluzivnu turističku rivijeru" i još mnogo toga "originalnog" što nismo imali prigode do sada čuti čak ni od bilo kojeg diktatora a kamo li demokratski izabranog predsjednika jedne države koja sebe još uvijek smatra "lučonošom slobode", iznio nam je ovaj beskrupulozni mešetar i materijalist koji misli kako može biti tutor cijelom svijetu i raditi što mu se prohtije. Nazivati predsjednika Zelenskog diktatorom, a u isto vrijeme sastajati se i šurovati s krvnikom iz Kremlja kojeg je osudio cijeli svijet, izvlačiti ga iz izolacije i tepati mu da bi ga se pridobilo kao saveznika, kriviti za rat žrtvu koja već tri godine trpi barbarske napade i krvari, može samo onaj tko nema morala, savjesti ni ikakvih skrupula. 

 Trump gazi po krvi ukrajinskog naroda i ponižava ga iz samo jednog razloga: da bi legitimirao svoj savez s Putinom i beskrupulozni, monstruozni pljačkaški pohod na ovu zemlju. Raskomadati Ukrajinu i oteti joj zemlju i prirodna bogatstva njihov je krajnji cilj.

 Izvlačiti iz izolacije krvnika i diktatora Vladimira Putina kojeg je cijeli civilizirani svijet osudio kao zločinca, davati mu legitimitet i sklapati s njime sporazume na štetu drugih (u ovom slučaju Europe i Ukrajine), a u isto vrijeme nazivati demokratski i voljom naroda izabranog ukrajinskog predsjednika Zelenskog diktatorom, može samo individua bez trunke morala i zdravog razuma. Trump jako dobro zna tko je Putin - i sve ovo što radi podmukla je igra s ciljem porobljavanja i pljačke Ukrajine, s krajnjim ciljem podjele same Europe koju su neki od njegovih suradnika već najavili. Sotonski plan dva brata blizanca.

 Gdje je izlaz - i ima li ga uopće? 

 Robovlasništvo je trajalo stoljećima, pa mu je došao kraj. Nadajmo se da će i ovih pet godina mandata "novog šerifa u gradu" proteći bez globalne kataklizme, a u međuvremenu pokušajmo se (mi u Europi) pripremiti i za najgori scenarij, onoliko koliko i kako možemo - zlu ne trebalo.

 Maske su spale i cijeli svijet vidi što je cilj Donalda Trumpa i u čemu se sastoji njegov "genijalni plan" o zaustavljanju rata u Ukrajini: uz pomoć Putina opljačkati ovu zemlju - dočepati se njezinih dragocjenih rudnih bogatstava - pa ako treba i raskomadati ju. Sramotno ponašanje čelnika vodeće svjetske sile koji gazi sve civilizacijske i međunarodne pravne norme, drsko, bezočno i bez skrupula. 

  Uspiju li dvojica bolesnika (Trump i Putin) u svojim planovima, neka nam dragi Bog pomogne. Od onih koji priznaju jedino silu i spremni su na sve kako bi ostvarili svoje prizemne ciljeve, ne može se očekivati da će se dozvati pameti. Na nama Europljanima je da se odupremo i branimo - ili nam slijedi ropstvo.