Momci iz Novog Zagreba morali bi pasti bez obzira na izostanak Filipa Krovinovića

Valdas Dambrauskas sutra će upisati debi na klupi Hajduka. Od HNL-a se oprostio na Poljudu, na istom stadionu se vraća u hrvatski nogomet. Ali, oproštaj je bio na klupi Gorice, a povratak je na drugoj, desnoj domaćoj Hajdukovoj klupi.

Što je Dambrauskasu potrebno za pravi Hajduk kakvog očekuje navijači? Jasno, prvi će odgovor biti pobjeda u subotu i nizu sljedećih utakmica, ali da bi napravio temelj za seriju uspjeha, temeljni je preduvjet standardnost momčadi. Nažalost po Gustafssona, nije imao taj privilegij da mu momčad ijednom bude kompletna u polusezoni. Ili da budemo precizniji, tu blagodat uživao je tek susretu s Rijekom, ali samo početnih 10-ak minuta dok se nije ozlijedio Lovrencsics. Od tog dvoboja Hajduk je doveo još tri igrača (plus Subašić), međutim, kompletni kadar nije Šveđanin na dispoziciji imao ni nakon angažmana Fossatija, Katića i Melnjaka. Za početak ni Dambrauskas neće imati sve najbolje na raspolaganju, ali jasno je da mu to neće biti alibi.

Niz loših izdanja

Livaja se pokazao prvim ključnim igračem, njegov izostanak Bijeli nisu uspjeli nadoknaditi u uzvratu protiv Tobola, niti u prvenstvenom dvoboju kontra Šibenika na Šubićevcu. Drugi igrač čiji se izostanak i dalje potvrđuje kao veliki hendikep jest Filip Krovinović. Hajduk je Lokomotivu dobio bez Krovinovića krajem rujna na Poljudu, ali mora se priznati uz puno muke. Izostao je veznjak velikog internacionalnog iskustva s dvoboja protiv Gorice, gdje su Bijeli uzeli mršavi bod na Poljudu, te u posljednjem susretu u Koprivnici. Uz to, Krovinović je i protiv Šibenika odigrao tek 15-ak minuta napustivši igru kod 0:0, a zna se kako je završio ogled na Šubićevcu.

U nizu loših izdanja Hajduka tijekom prošlog mjeseca tek smo u Osijeku vidjeli Livaju i Krovinovića zajedno u momčadi, a nakon toga je Hajduk uspio dohvatiti tek jedan bod iz tri utakmice, među kojima su u Šibeniku nedostajali obojica ključnih igrača Bijelih. Nakon Livaje i Krovinovića imamo i Lovrencsicsa, kao trećeg bitnog aduta koji je zbog ozljede izašao u porazu od Rijeke i potom preskočio kompletni rujan.

Previše ozljeda, kartona, previše izostanaka prati Bijele od samog starta. U poljudskoj premijeri krajem srpnja nije bilo Biuka ni Eleza, sve bitne utakmice prošle su tek u želji da se kompletira momčad.

Za susret s Dragovoljcem imat će Dambrauskas gotovo istu momčad kao što je imao i Gustafsson u svojoj zadnjoj utakmici na klupi Hajduka, s naznakom da se u napad vraća Mlakar, a konkurenciju u obrani pojačava Simić. I dalje je vezni red sa nedovoljno oporavljenim Fossatijem u tandemu s Atanasovom. Nema Krovinovića ni Vukovića, dvojca koji je ipak u kolovozu dohvatio standardnost izvedbe u seriji od četiri pobjede, što je predstavljalo obećavajuće razdoblje u kratkom mandatu Gustafssona.

Ispucani svi krediti

Zato tek nakon prvenstvene stanke, krajem studenoga na Rujevici, mogli bismo očekivati gotovo kompletni Hajduk jer za taj susret realan je povratak Krovinovića i Vukovića. Do tada bi i Dambrauskas mogao bolje pohvatati konce, vidjeti u kakvom je stanju momčad i što još može popraviti u iduća dva tjedna. Zbog toga je utakmica s Hrvatskim dragovoljcem bitna najviše zbog tri boda, a manje radi dojma. Hajduk je u posljednje četiri utakmice “prosuo” čak 10 bodova, ispucani su svi krediti i zato je pobjeda jedini izbor, bez obzira kakvom će se igrom doći od uspjeha.

Dambrauskas je imao tek tri treninga prije debitantske utakmice i nerealno je očekivati da će u nekoliko dana napraviti goleme promjene i pomake. Dovoljna je pobjeda za početak, a onda kreće standardizacija ekipe koja ima puno bolji kadar nego li su rezultati koje su dosad ostvarivali. Jer, trebao bi, osim Posavca, Eduoka i Čuića, imati svih na raspolaganju, a to je već respektabilna momčad koja bi protiv Rijeke na Rujevici morala potvrditi klasu. Istina, zvuči optimistično, ali za početak pričekajmo subotu.