Boli nas što ubojice naših najmilijih šetaju među nama...Znade li Predsjednica pronaći ova grobišta, je li ikada bila na tim obljetnicama? Znade li Predsjednik Vlade i Sabora za ove strahote, jesu li se sjetili otići pokloniti ovim nevinim žrtvama srpskih monstruma...

Da se nikad ne zaboravi, da se ne ponovi!…

Koliko su su samo zla u agresiji na Hrvatsku nevinoj djeci uradili razulareni i krvoločni srbi, četnici i jugofašistička agresorska jna , moglo bi se o tom pisati danima, mjesecima, snimiti na desetke filmova, pisati na desetke knjiga, ali nažalost još se nitko nije sjetio da je u Hrvatskoj ubijeno 405 djece, među kojima su i dva brata Vukovarca.

Kome su ta nevina i uboga od strane srba pobijena djeca Milorade i Stanimiroviću išta skrivila?…Znadete li im možda za grob- ti Milorade i svi oni koji su sa tobom u koaliciji…Nemate vi pojma, jer vas nije briga…

Znade li Predsjednica pronaći ova grobišta, je li ikada bila na tim obljetnicama? Znade li Predsjednik Vlade i Sabora za ove strahote, jesu li se sjetili otići pokloniti ovim nevinim žrtvama srpskih monstruma. Ne znaju i neće, već formalno daju svoja pokroviteljstva, ali se oni ne pojavljuju.

Sad će ih u vrijeme izbora biti na sve strane kao i pustih kandidata za unosnu fotelju, i ostalih željnih vlasti, ali malo će tko doći i pokloniti se ovim potpuno nevinim žrtvama najstravičnijeg zločina u Hrvatskoj.U stvari, neće doći niko od tih.

Pogledajte ih dobro, ta nevina i nasmiješena i dječačka lica… U cvijetu mladosti su ubijeni na najokrutniji način, ubili su ih srbi Milorade, i njih i njihove roditelje, kao i onu dvojicu malene braće i njihove roditelje u Erveniku samo zato što su bili Hrvati, i tako redom.

Stravični i okrutni zločin nad četveročlanom Hrvatskom obitelji Čengić u njihovoj obiteljskoj kući u zaseoku Šašići kod Ervenika selu između Obrovca i Knina dogodio stravičan pokolj četničkim kamama 1992. godine…Ubili su ih srbi susjedi, samo zato jer su Bili Hrvati.

Nakon masakra i klanja uslijedio je palež

I tako je dvojac došao pred kuću obitelji Čengić sa kalašnjikovima u rukama. Drago im je otvorio, a s njim je bio njegov 11 godišnji sin. Na mjestu su pokošeni. Nevenku su ranili, ali je ranjena majka nadljudskom snagom zgrabila mlađe dijete koje je već bilo ustrijeljeno i pokušala pobjeći. Sustigli su ih i dokrajčili nožem. Nakon toga su ih zapalili. 

U siječnju 1992. gotovo svi Hrvati su napustili Ervenik bježeći pred srbočetničkom kamom. Većina je kuća spaljena, mjestom su harali četnici. No u selu su ostali starci Marija i Josip Čengić, u drugoj kući koju je tek počeo graditi ostao je i njihov Drago (38) sa suprugom Nevenkom (31) i djecom. U kuću je uložio cijelu ušteđevinu i nadao se da će pregovori između Zagreba i Knina ipak uroditi plodom te da neće morati napuštati rodni Ervenik. Ta će odluka cijelu obitelj stajati života.