Točno prije šest godina uz povike “Bog čuva Srbiju” i “Bog čuva Republiku Srpsku”, u Višegradu su se oko spomenika Draže Mihailovića sa zastavama i kokardama postrojili pripadnici Ravnogorskog pokreta.

Kompletna javnost BiH, a posebno Višegrada – bila je zgrožena činjenicom da se usred njihova grada koji je 90.-tih pretrpio strašne pokolje od ljudi sa kokardama na glavi, sada slavi najpoznatiji četnički vojvoda i uzvikuju parole pod kojima su ubijani članovi njihovih obitelji.

“Pod zastavama i ikonografijom koju gledamo u Višegradu dogodili su se najveći zločini u Vilinoj vlasi, na mostu Mehmed-paše Sokolovića, u Pionirskoj i Bikavcu, stadionu, zgradi MUP-a, hotelu ‘Višegrad’… Zato je povratnicima nelagodno susretati se s ovim ljudima, ali straha nema, ne bojimo se nikoga osim dragog Boga, već negodujemo i pozivamo sve koji mogu učiniti bilo što da se ovoj ideologiji stane ukraj “, izjavio je te 2019. godine Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa IZ Višegrad.

U Višegradu je ubijeno 1760 Bošnjaka

Bošnjacima koji su se vratili u svoj grad, bilo je stravično slušati riječi pjesama poput “Biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina”, no na žalost, nakon rehabilitacije Draže Mihailovića i četničkog pokreta, ovakvi su susreti u Višegradu postali tradicionalni.

Inače, Višegrad svake godine u lipnju obilježava godišnjicu ratnog zločina nad Bošnjacima, koji su počinile srpske paravojne postrojbe na početku rata u Bosni i Hercegovini, u proljeće 1992., kada je započeo cijeli niz etničkog čišćenja i masovnih ubojstava bošnjačkih civila. Prema procjenama, protjerano je oko 14.000 Bošnjaka, a Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) registrirao je 1.760 žrtava zločina u Višegradu, od čega je njih stotinjak djece, čime je to jedan od deset najvećih pojedinačnih pokolja rata.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije navodi da je Višegrad bio podvrgnut “jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja u bosanskom sukobu”.

Živa lomača

Godišnjicu zločina obilježavaju posjetom lokacijama najmasovnijih stradanja, među kojima su i mjesta poznata kao žive lomače. Zločine koji su se ondje dogodili Haški sud je označio kao najgore počinjene tijekom rata u BiH. Za Vidovdan, 28. lipnja 1992., skupina od 70 Bošnjaka, iz sela Koritnik, zaključana je u kući u Pionirskoj ulici. Granata je ubačena u kuću te ubila nekoliko njih. Potom je zgrada zapaljena a ljudi unutra su izgorjeli do smrti. Milan i Sredoje Lukić su automatskim oružjem strijeljali one koji su pokušali pobjeći kroz prozore. 59 osoba je ubijeno u kući, uključujući 17 djece u starosti od dva dana do 14 godina, a nekolicina preživjelih su svjedočili tijekom suđenja Lukiću.

Dragan Lukač, zamjenik direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH, je 2004. usporedio te opise ubojstava s “horor filmom”. Slična situacija dogodila se u Bikavcu: svjedok je opisao kako su Srbi prvo kamenjem razbili prozore kuće te potom bacili granate u zgradu. Potom su zapalili kuću i mještane unutra, od kojih su mnogi bili žene, djeca i starci.