POTVRĐENO JE! dentificirani posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera: Francuz koji je izabrao Hrvatsku i umro za Vukovar

Danas je u Vukovaru i službeno potvrđeno: posmrtni ostaci francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera pronađeni su i identificirani. Time je konačno okončana višedesetljetna potraga za tijelom mladog Francuza koji je postao simbol hrabrosti, ljubavi prema Hrvatskoj i najviše ljudske žrtve.

Ekshumacija je obavljena 25. rujna 2025. godine na Ovčari – nedaleko od hangara gdje je počinjen jedan od najgorih ratnih zločina u moderno doba. U masovnoj grobnici otkriveni su posmrtni ostaci triju osoba, među kojima i Jean-Michela Nicoliera. Jutros, 29. listopada, u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici “Dr. Juraj Njavro” potvrđen je njegov identitet.

Potvrđena je identifikacija posmrtnih ostataka s Ovčare i Petrovačke dole, među njima su i posmrtni ostaci Jean-Michel Nicoliera.

Posmrtni ostatci hrvatskih branitelja Zorislava Gašpara i Josipa Batarela, također su identificirani, a Dragutin Štic identificiran je kao 36. žrtva iz masovne grobnice na Petrovačkoj doli.

Danas je u Vukovar potvrđena identifikacija tri posmrtna ostatka iz masovne grobnice otkrivene na Ovčari 25. rujna 2025. godine. Među identificiranima je i tijelo francuskog dragovoljca Jean-Michel Nicoliera, koji je 20. studenoga 1991. godine izveden iz vukovarske bolnice i odveden u hangar na Ovčari, gdje je mučen i ubijen. Također, identificirani su posmrtni ostaci hrvatskih branitelja Zorislava Gašpara i Josipa Batarela, koji su također odvedeni iz vukovarske bolnice nakon sloma obrane grada, gdje im se gubi svaki trag.

Dragovoljac iz Francuske: “Ovo je moj izbor. U dobru i u zlu.”

Jean-Michel Nicolier rođen je 01. srpnja 1966. u Vesoulu. U Hrvatsku je stigao u srpnju 1991. godine — vlakom do Zagreba, potpuno sam. Odmah se priključuje Hrvatskim obrambenim snagama (HOS).

Bio je jedan od 481 stranog dragovoljca Domovinskog rata, iz 35 zemalja svijeta — od kojih je 72 poginulo, a 88 ranjeno braneći Hrvatsku.

Krajem kolovoza 1991. pridružuje se HOS-u u Mejaškom Selu kraj Duge Rese, te dragovoljno odlazi u najteže bojište — Vukovar.

Unatoč mladosti i neiskustvu, pokazao se kao hrabar i pouzdan branitelj. Borio se na Sajmištu, gdje je ranjen 09. studenog i prebačen u vukovarsku bolnicu.

Ovčara – put bez povratka

Nakon ulaska JNA u bolnicu, usprkos potpisanom sporazumu, Nicolier je 20. studenoga 1991. odveden s ranjenicima, civilima i medicinskim osobljem.

Prema svjedočenju Dragutina Berghofera – Belog, jednog od rijetkih preživjelih s Ovčare, Jean-Michel je bio posebno mučen. Tukli su ga isti ljudi koji su premlaćivali i hrvatskog novinara Sinišu Glavaševića. Polumrtvog ga je prema svjedočenju Spasoje Petković Štuka izvukao iz hangara i likvidirao metkom. Nakon ubojstva uzeo mu je 20 franaka iz džepa.

Izjava Nikole Kajkića

„2017. godine dobio sam informaciju da se na ovom području nalazi grobnica s najmanje dva ili tri tijela. Čovjek koji je došao do tih saznanja dovezao me ovdje i pokazao mi točno mjesto gdje bi trebala biti skrivena posmrtna tijela žrtava srpskih zločina.

Kada su državna tijela započela iskope, to je učinjeno na pogrešnom mjestu – stotinjak metara od stvarne lokacije. Na moje upozorenje da ondje nema ništa, reagirali su bahato i agresivno. Rečeno mi je da tu nemam što tražiti, da sam suspendiran i da me se ukloni s terena. Bio sam šokiran takvim odnosom, ali nisam odustao.

Zahvaljujući upornosti čovjeka koji mi je prvotno pokazao lokaciju, ali i pojedinaca u sustavu koji su ipak prepoznali važnost ovih informacija, napokon je započeto kopanje na pravom mjestu. Tamo su pronađena tri posmrtna ostatka žrtava iz Domovinskog rata.

Prema istoj dojavi, na dijelu koji se nalazi uz žuti bager trebalo bi biti još četrnaest tijela – žrtava koje su ubili pripadnici srpskih paravojnih i jugoslavenskih snaga u blizini Hangara, a zatim zakopali u kanalu prema poljoprivrednom dobru.

Ovo govorim ne da bih teret svalio na nekoga, nego zato što je neprihvatljivo da obitelji godinama čekaju da pronađu svoje najmilije. Ako su prijeđene stotine kilometara i učinjeni napori da se pronađe svaka žrtva, onda je još teže prihvatiti da je jedan grubi karakter, osobna sujeta ili nečija funkcija mogla usporiti istinu i pravdu.

Onima koji su mi tada zatvorili vrata i rekli da se maknem – opraštam. Ali činjenica je da zbog takvih postupaka i danas kasnimo s traženjem žrtava. Želim da se sve napravi kako treba i da nijedna obitelj više ne prolazi ovu beskrajnu agoniju iščekivanja.“

Imao je samo 25 godina.

“Vukovar? Klaonica.” – posljednje riječi heroja

Tijekom opsade, u podrumu bolnice, nekoliko sati prije odvođenja, dao je kratki intervju francuskim novinarima, iz kojeg su ostale zapamćene rečenice koje su dirnule svijet:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji…
Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao.
Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu.”

A na pitanje novinarke što za njega simbolizira Vukovar, kratko je odgovorio:

“Klaonica. Klaonica. Klaonica.”

Heroj koji je ostao u srcu Hrvatske

Njegova majka, Lyliane Fournier, neumorno je tragala za sinom, nazivajući Hrvatsku svojom drugom domovinom. Nažalost, preminula je 2023. godine, ne dočekavši ovaj trenutak istine.

Za zasluge u obrani Hrvatske, predsjednik Republike mu je 2021. posthumno dodijelio Red kneza Domagoja s ogrlicom.

Simbolom hrabrosti ostao je i njegova izjava, duboko urezana u hrvatsku povijest:

“Volim Hrvatsku. To je moja domovina.”

Neka mu je laka hrvatska zemlja za koju je položio svoj život.

Jean-Michel Nicolier – FRANAC ZA HRVATSKU!