Petak, 5. svibnja, bio je dan nevjerojatne situacije koja je izgledala više kao scena iz holivudskog filma nego uobičajena gužva na zagrebačkim prometnicama u petak popodne.

Jedan policajac je čekao da se upali zeleno svjetlo na semaforu, zajedno s automobilom pored njega, kada su vozači neprekidno trubili. Iako je to jedno od najprometnijih križanja u Zagrebu, izgledalo je kao da se u automobilu događa nešto ozbiljno. U jednom trenutku, vozač se okrenuo prema policajcu u svom vozilu.

"Žena mi rađa! Pomozite nam, na putu smo za Vinogradsku bolnicu, a gužva je!" vikao je budući otac kroz prozor automobila.

Policajac Josip nije oklijevao ni sekunde. Upalio je rotirke, uključio sirenu i krenuo otvarati put prema bolnici, koja se nalazila na drugom kraju grada, za buduće roditelje.

Kada su stigli pred bolnicu, policajac Josip poželio im je sreću, okrenuo vozilo i vratio se obavljanju svojih dužnosti, s osmijehom na licu.

Samo dvadeset minuta nakon dolaska na hitni prijam u rodilištu, djevojčica, prvorođeno dijete obitelji Tomić, došla je na svijet.

Dvadeset dana kasnije, nakon što su se emocije oko dolaska novorođenčeta malo slegle, ponosni otac djevojčice napisao je pismo zahvale policijskom službeniku koji im je pomogao u tako kritičnoj situaciji.

Pismo zahvale i pohvale objavljeno je na stranicama Policijske uprave Zagreb, a mi ga prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

Ovim putem bih želio pohvaliti policijskog službenika koji je dana 5. svibnja 2023. oko 14.40 sati na križanju Radničke i Heinzelove ulice bio u službenom vozilu policije. On je naime učinio nešto što vjerujem sam ne smatra toliko velikim ni bitnim činom, ali mojoj supruzi, meni i našoj maloj djevojčici, tada još u trbuhu, učinio je nešto na čemu ćemo mu zaista biti zahvalni. On se ponio poput pravog heroja u vozilu i uz upaljene rotirke doveo nas u rekordnom vremenu do Vinogradske bolnice gdje je supruga u nepunih 20 minuta nakon toga bila porođena. Svaka sekunda je bila bitna, beba je u vozilu krenula van! U toj silnoj frci nisam mu se stigao zahvaliti. Najmanje što sada možemo učiniti jeste javno ga pohvaliti što vjerujem da će i njegovi nadređeni prepoznati i adekvatno ga nagraditi. Takvi ljudi to zaslužuju!

Ja bih se također želio osobno zahvaliti stoga Vam ostavljam svoje kontakt podatke (5 minuta razgovora i čvrsti stisak ruke kao znak zahvale biti će mi dovoljni).

Uz želju da što više ovakvih LJUDI imamo na cesti srdačno Vas pozdravljam,

K.T.