Ne, zapadnom Balkanu, ili nekoj takozvanoj regiji

Vjerojatno malo Hrvata zna da nas je Europski parlament službeno svrstao u „zemlje zapadnog Balkana“, kamo uistinu ne pripadamo. „Europska unija razvila je politiku kojom se podržava postupna integracija zapadnog Balkana u Uniju. Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala prva od tih sedam država koja je pristupila Uniji, a Crna Gora, Srbija, Republika Sjeverna Makedonija i Albanija imaju službeni status države kandidatkinje. S Crnom Gorom i Srbijom otvoreni su pristupni pregovori i poglavlja, a Bosna i Hercegovina potencijalna je država kandidatkinja“ (Andre De Munter, Informativni članci o Europskoj Uniji). Očito je da su nas  Andre De Munter, vjerojatno Francuz, i EU službeno smjestili, kao državu, na zapadni Balkan.

Zapadni Balkan ne postoji

U većini enciklopedija ne postoji termin „zapadni Balkan“. Kad bi postojao zapadni Balkan, trebao bi postojati i istočni Balkan, a onda možda i sjeverni i južni. Izgleda da je pojam zapadni Balkan izmišljen termin, kao i regija ili region, kako kažu Srbi. EU nas je samim smještajem u zajednicu naroda zapadnog Balkana ponizila, omalovažila i gurnula u drugorazredne članice. Vjerojatno namjerno. Ne vjerujem da je to učinjeno slučajno. Nažalost, nitko od naših silnih raznobojnih političara, europarlamentaraca, nije krenuo „srušiti“ tu krivu i ponižavajuću terminologiju. Zašto? Nemam pojma. Ali za to, tj. za rušenje te konstrukcije, postoje čvrsti argumenti, čvrsti dokazi. Prostor na kojemu žive Hrvati oduvijek je bio dio europskog tla i europske civilizacije, a ne balkanske. Najbolji dokaz jesu sveti Jeronim, Dalmatinac, i Katolička Crkva u Hrvata.

Sveti Jeronim

Sveti Jeronim jedan je od četvero crkvenih naučitelja „Zapadne Crkve“. Znamo da je on udario temelje europskoj kršćanskoj civilizaciji. Kako? Kao vrstan teolog, poznavatelj grčkog i hebrejskog jezika, preveo je Bibliju na latinski jezik (Vulgata). Rođen je u Dalmaciji, a živio je u Rimu. Najviše je vremena proveo kao pustinjak u Betlehemu. Bio je tajnik pape Damaza, a kao svećenik, kao pustinjak i teolog pripadao je zapadnoeuropskom civilizacijskom krugu tadašnjih zemalja. Godine 2020. navršava se 1600. godina od smrti svetog Jeronima. Hrvatska predsjeda EU-om. Hoće li naši političari, Matica Hrvatska, HAZU, Sabor RH  iskoristiti tu godišnjicu kako bi pokazali polupismenim „poznavateljima“ europske povijesti i civilizacije u koji krug zemalja pripada Hrvatska? Ako po istini pristupamo činjenicama, jasno je kao dan da je sveti Jeronim udario kršćanske temelje Europi. Bio je vrstan poznavatelj antičke kulture i još briljantniji latinist. Ubrzo nakon njegove smrti latinski je jezik osvojio Europu i prožeo čitavu europsku kulturu – književnost i druga područja. Sebe nije smatrao ni nazivao Balkancem, nego Dalmatincem. „Parce mihi Domine, quia Dalmata sum“, „Oprosti mi Gospodine, što sam Dalmatinac“. Poznavatelji života i djela svetog Jeronima kažu da je tu rečenicu izgovorio sa željom da pokaže kako je u raznim književnim i teološkim polemikama vrlo temperamentan, žustar i nepopustljiv. Danas bi rekli svadljiv. Vrlo je čvrsto zastupao svoja stajališta, bilo književna bilo teološka. Zbog toga je za života imao mnogo neprijatelja, koji ga nisu podnosili zbog osobne zavisti na njegovu znanju i pisanim djelima. Najpoznatije i najvažnije djelo svetog Jeronima je latinski prijevod Biblije (Vulgata), koji je dovršio daleke 405. godine. Autor je niza homilija i komentara na biblijske knjige. Napisao je 135 biografija pod naslovom „O slavnim muževima“. Sačuvana je njegova zbirka od 145 pisama, koje su književno svjedočanstvo o Jeronimovu životu, o vremenu i prilikama u kojima je živio i o ljudima s kojima je surađivao. Suradnici i sponzori bili su mu ljudi iz zapadnog svijeta europskog kontinenta. To su bile bogate udovice i žene iz Rima koje su živjele pustinjačkim životom, a on im je bio duhovnik.

Sveti Jeronim i glagoljica

„Jerolim je naš Dalmatin: on je dika, poštenje i slava i svitla kruna hrvackoga jazika“.

Pape su svetog Jeronima povezivale s Hrvatima kao baštinicima njegova zavičaja kojima je on podario glagoljicu. Hrvatski su glagoljaši s ponosom širili to uvjerenje o svom zemljaku i sunarodnjaku. Dokaz o tome nalazi se u Rimu, u pismu pape Inocenta, koji je 1248. godine dopustio senjskom biskupu Filipu uporabu glagoljice u liturgiji. Tako je sveti Jeronim postao zaštitnik hrvatskog glagoljaškog identiteta. Tako je ublaženo nametanje latinskoga jezika u pa latinski nije postao jedini jezik u svim crkvenim liturgijskim slavljima. Do danas je ostao jedan zapis anonimnog glagoljaša iz 16. stoljeća koji Jeronima naziva našim Dalmatincem, dikom, slavom i ponosom hrvatskog jezika. Zovu ga „svjetlom krunom hrvatskog“, a ne balkanskog jezika i podneblja.

Slikari o svetom Jeronimu

„Lik svetog Jeronima naslikali su najveći svjetski slikari svih epoha, pa je dovoljno spomenuti da su među njima bili Durer, Leonardo da Vinci, Giovanni Bellini, Rubens, El Greco, Carvaggio, Zurbaran… Hrvatima su posebno mile freske Vittorea Carpaccia, koje se čuvaju u hrvatskoj bratovštinskoj crkvi u Veneciji, gdje su oslikani prizori iz svečeva života. Dalmatinčev su lik ovjekovječili još i veliki hrvatski kipari, od renesansnog Alešija do modernističkog Ivana Meštrovića, koji je sveca portretirao više puta, zatim su ga naslikali brojni slikari od kontinentalnoga Rangera do Pelješanina Celestina Medovića, koji je autor njegova portreta u zagrebačkoj katedrali“ (Slobodan Prosperov Novak, „Sveti Jeronim Dalmatinac“, izdanje Splitsko-dalmatinske županije, str.144).

Pitanja i prijedlozi

Nakon kratkog prikaza života i djela svetog Jeronima, postavljam nekoliko pitanja. Prvo je upućeno hrvatskim političarima raznih boja i uvjerenja, jer političari svih boja i intelektualnih sposobnosti često koriste pojam „regija“. Znaju li da spominjući pojam naša regija ispadaju glupi? Zašto? Zato što je Hrvatska suverena država koja pripada Europi mnogo više od nekih favoriziranih europskih zemalja, po kulturi, po vjeri, po većinskoj narodnoj pripadnosti Katoličkoj crkvi, po književnosti. Mi nismo dio nikakve bezimene regije niti pripadamo nepostojećem pojmu zapadni Balkan. Mnogi europski političari, pogotovo liberali raznih zemalja, pa tako i naši domaći političari „vrsni“ su nepoznavatelji hrvatskih i europskih kršćanskih korijena. Zbog svoga liberalizma postali su slijepi, neuki, nesposobni vrednovati kršćanske korijene Europe. To je vidljivo, kako pjeva naša pjevačica, iz „a, a, aviona“. Takvi su i medijski djelatnici, razni tobože popularni novinari, na čitavom području EU. To se vidjelo kod požara katedrale Notre Dame u Parizu. Svi su unisono izvještavali kako je u požaru stradao značajan kulturni objekt u Parizu i Francuskoj. Ne, braćo novinari! Nije stradao samo spomenik kulture. Stradao je veliki znak kršćanske kulture i pokazatelj da je Francuska pripadala i treba pripadati europskoj kršćanskoj civilizaciji. To se ne smije izostavljati iz izvješća o požaru u katedrali Notre Dame. Ni naši političari, vjerujem i znam, nemaju pojma o svetom Jeronimu, o Baščanskoj ploči, o glagoljici, o Hrvatskoj koja je nastala na temeljima kršćanstva i katoličanstva, pa tako ni o trajnoj okrenutosti zapadnoj kršćanskoj civilizaciji, a ne nekom, takozvanom „zapadnom Balkanu“. Osobno se zgrozim kada čujem hrvatskog novinara, profesora ili političara kako se koristi terminom regija. Mi smo Hrvatska. Mi smo Hrvati, koji možemo svima ponosno pokazati da nam je sveti Jeronim bio sunarodnjak, „naše gore list“, i da je on zaslužniji za europsku civilizaciju od mnogih drugih koji sebe prepotentno zovu Europljani, a nas hoće zvati Balkancima. Pojam Balkanac za jednog prosječnog Nijemca ili Austrijanca zvuči kao nešto negativno, kao osoba drugog reda, drugorazredan građanin Europe. Čega se srame naši novinari i političari? Zar Katoličke crkve, svetog Jeronima, glagoljaša, Baščanske ploče? Kada se ne budu sramili hrvatskih kršćanskih korijena, neće im pasti na um upotrebljavati pojam „regija“ ni „zapadni Balkan“, osim ako im „regija“ ne znači neku novu njima dragu tvorevinu, sličnu dvjema bivšim Jugoslavijama.

Prijedlozi

Hrvatska u 2020. godini predsjeda kao članica EU čitavom Unijom. Postavite, dragi političari, na vidna mjesta, kuda budu prolazili europski političari, barem replike slika svetog Jeronima. Za to imate debeli razlog. Spominjemo se 1600. godine od smrti svetog Jeronima. Pokažite da ste ljubitelji kršćanstva i hrvatskih kršćanskih korijena pa obnovite kip svetog Jeronima pred zgradom hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu, za kojeg gospođa Kolinda Grabar Kitarović kaže da je u očajnom stanju. Ako to ne budete činili, slobodno recite da ste osobno za „regiju i zapadni Balkan“. Imate temelja biti ponosni na hrvatske kršćanske i kulturne vrijednosti. Ako mislite da nemate, onda i dalje živite kao guske u europsko liberalnoj magli. Ali to vam hrvatski narod neće nikada zaboraviti.

Sveti Jeronim, zaštitnik teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja, studenata

Znaju li naši učitelji, profesori i studenti da imaju svetog Jeronima kao svog nebeskog zaštitnika, kojemu se mogu moliti u raznim potrebama, da ih čuva, pomaže i zagovara?

Molitva sv. Jeronimu

Bože, svetog prezbitera Jeronima obdario si nježnom i živom ljubavlju prema Svetom pismu. Daj svome narodu da se obilnije hrani tvojom riječju te u njoj nađe život. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.