U facebook grupi "Bitka za Vukovar" Damir Radnić podijelio je svjedočanstvo o odlasku prve grupe dragovoljaca HOS-a u obranu Vukovara.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Dana 26.9.1991. prva grupa dragovoljaca HOS-a krenula je za Vukovar...
"Putovali smo sa nekoliko svojih automobila koje smo kao već formirana postrojba ranije nabavili (4 kombija, jedan mali kamiončić TAM te jedan stari Mercedes "repaš" kojeg je vozio netko od vodiča). Na put smo krenuli Podravskom magistralom uz česta stajanja jer tada ni svi dijelovi magistrale nisu bili sigurni za put, bilo je puno zaustavnih policijskih punktova, ponegdje i barikada, te skretanja s glavne ceste, pa smo u Vinkovce stigli tek u kasnim večernjim satima 26.9. u četvrtak.
U Vinkovcima smo se malo okrijepili dok smo čekali vodiča iz Nuštra, koji je nešto kasnije došao po nas. Put do Nuštra tekao je normalno, a od Nuštra na dalje preko Marinaca prema Bogdanovcima, putovali smo poljskim putevima tzv. lenijama, kroz razne bagremike, kukuruzišta i njive, jer glavna cesta već dulje vrijeme nije bila sigurna!
Dolaskom u Bogdanovce doživjeli smo i svoje prvo vukovarsko ratno krštenje jer su nas četnici u centru sela pronašli svojim minobacačima te zasuli granatama. Razletjeli smo se po kućama i podrumima tražeći skloništa i uglavnom tu smo noć prenoćili u Bogdanovcima, ne znajući da će to malo pitomo slavonsko selo kasnije, tijekom slijedećih ratnih mjeseci, izrasti u „Veliko selo“ iz Domovinskog rata, u pravo groblje neprijateljskih tenkova i pješadije. I da će upravo ono biti glavna bojišnica drugome dijelu naše postrojbe.
Drugi dan 27.9. u petak rano ujutro, po nas su došli vodiči iz Vukovara te smo kukuruznim putem krenuli za Vukovar. Dovezli smo se pred zapovjedništvo obrane Vukovara, odnosno tada već zapovjedništvo 204. vukovarske brigade, gdje smo postrojeni pred zapovjednikom dopukovnikom Milom Dedakovićem – Jastrebom i njegovim zamjenikom kapetanom Brankom Borkovićem – Mladim Jastrebom. Prva namjera zapovjednika bila je da sa nama osvježi obranu Vukovara na način da nas u manjim grupama raspodijeli po cijeloj obrani Vukovara. No nakon naših konzultacija sa zapovjednikom Robertom Šilićem mi smo tražili da barem u početku svi budemo zajedno na jednoj lokaciji. Sve dok ne upoznamo grad i bojišnicu, a kasnije po volji.
Tada je Dedaković rekao slijedeće; momci hvala vam što ste se odlučili doći u Vukovar, vi ste od danas dio jedinstvene obrane Vukovara, razlike između ZNG-a, MUP-a ili HOS-a za mene nema, svi ste jedna vojska pod jednim zapovijedanjem, a šaljemo vas na najteži dio vukovarske bojišnice na mjesto gdje će te svaki dan proživljavati pakao, šaljemo vas na Sajmište kod Petra Kačića – Srednjeg bojlera!
Dolaskom na Sajmište i upoznavanjem sa Kačićem „dobili smo“ svoje punktove u obrani Vukovara. Prvi punkt na samom križanju Preradovićeve i Ognjena Price (danas Vatroslava Lisinskog), a drugi na križanju tadašnje Pionirske ulice (danas ulice Dragovoljaca HOS-a) i Otokara Keršovanija (danas Duge ulice). Te punktove uspješno smo držali, uz velike žrtve, sve do pred samu okupaciju Vukovara iako je neprijatelj bio višestruko brojčano i tehnički nadmoćniji. Smješteni smo na nekoliko lokacija u Preradovićevoj i u Pionirskoj (danas Dragovoljaca HOS-a), najviše pedesetak metara od samih punktova (borbene linije), a za glavnu bazu izabrali smo pizzeriju Masimo. Sve dalje je povijest!
Svega dva dana nakon našeg dolaska u Vukovar je pristigla i druga grupa dragovoljaca HOS-a. Bilo je to 29.9. u nedjelju.
Kako je s našom grupom i još nekoliko grupa dragovoljaca koje su tih dana u Vukovar pristigle sa strane (Našičani, Đakovčani i veća grupa dragovoljaca iz Zagreba) zapovjednik Vukovara pokrio dio potreba za ljudstvom u samom Vukovaru, tu manju grupu HOS-ovaca, njih 14 ostavio je na raspolaganju obrani Bogdanovaca.
Zadnjeg dana rujna u ponedjeljak 30.9. pristigla su još 4 naša dragovoljca, također dečki iz Zagreba, koji su se već neko vrijeme kao dragovoljci HOS-a borili u Vinkovcima. Tijekom bitki u Vukovaru u svoje redove primilo smo i troje Vukovaraca, među njima i jednu ženu, iako je pritisak za ulazak u naše redove bio snažan mi smo manje-više odbijali sve njihove zahtjeve uz izgovor da smo i mi sami svojim dolaskom u Vukovar postali dio obrane Vukovara odnosno 204. vukovarske brigade. Ovo troje nismo mogli odbiti jer su od prvog do zadnjeg dana bili s nama na istim punktovima i sami su se smatrali našima! Bili su to: Vijoleta Antolić Vicky, Goran Kitić Kitara i Ivica Jurčan Čađo.
Od ukupno 58 + 3 dragovoljca HOS-a, 25 bojovnika je poginulo ili je ubijeno na Ovčari.
Poginuli u Vukovaru ili su ubijeni na Ovčari; Ivan Krajinović Ića, Rudolf Vuković Senzen, Tihomir Tomšić Tihica, Dragan Peša Šiljo, Željko Herceg Đero, Jean Michel Nicolier Francuz, Duško Smek Bosanac, Dragan Granić Pero, Vid Ivanić, Ohran Merić, Pavao Spudić Dado, Tomislav Lesić Dok, Jadranko Anić-Antić Šnicla, Robert Šilić Rora, Zdravko Špalj Papundek, Ivan Brdar, Žarko Manjkas Crvenkapa, Željko Delić Švico, Mladen Amstrong Grof, Nikola Bogojević Dugi Nidžo, Anđelko Sakač Niger, Ante Šarić, Zoran Antunović, Zdravko Bezuk i Dubravko Rusek."
HEROJI SE NIKAD NE ZABORAVLJAJU
Autor: Damir Radnić
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.