Hrvatska ima alate, ali hoće li reagirati? Pitanje koje se više ne može izbjeći

Stanivuković ponovno “zaustavljen”: politička predstava na granici ili svjesna provokacija?

BANJA LUKA / ZAGREB – Još jedan prelazak granice, još jedan detaljan pregled vozila i – još jedna javna objava banjolučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića. No, iza najnovijeg slučaja koji je sam opisao kao “nesrdačnu dobrodošlicu”, otvara se pitanje: radi li se o rutinskom postupanju policije ili unaprijed režiranoj političkoj priči?

Stanivuković je u subotu na društvenim mrežama objavio fotografije pretresa automobila i prtljage, uz poruku kako se takav tretman ponavlja “iz puta u put”, te da “više ni sam ne broji koji je ovo pretres po redu”. Pritom je naglasio da u Hrvatsku dolazi s namjerom “gradnje normalnih susjedskih odnosa” te da je planirao posjet jednoj obitelji povodom Bajrama.

Reakcija iz Hrvatske: “Institucije, a ne mitovi”

Na njegovu objavu reagirao je gradonačelnik Svete Nedelje i saborski zastupnik Dario Zurovec, porukom koja je izazvala veliku pozornost “Tražio je Srpsku Krajinu, našao je hrvatsku graničnu policiju.”

Zurovec je dodatno poručio kako Stanivukovića nije zaustavio politički protivnik, nego institucija koja djeluje profesionalno i u skladu sa zakonom. Naglasio je i da srpska manjina u Hrvatskoj ima zajamčena prava i svoju budućnost unutar hrvatskog pravnog poretka.

Procedura ili politički spin?

Prema dostupnim informacijama, postupanje hrvatske granične policije u ovakvim slučajevima spada u standardne sigurnosne procedure. Detaljni pregledi vozila nisu neuobičajeni, osobito kada je riječ o osobama koje učestalo prelaze granicu i pritom javno komuniciraju politički osjetljive teme.

Ključno pitanje, međutim, proizlazi iz same Stanivukovićeve izjave – ako se takve kontrole ponavljaju, postavlja se dilema radi li se o uobičajenim sigurnosnim provjerama ili svjesnom ulasku u situacije koje generiraju političku reakciju i medijsku pažnju.

U političkim krugovima sve se češće govori kako upravo ponavljanje ovakvih “incidenata” stvara obrazac koji nadilazi slučajnost.

Poruke koje izazivaju podjeleStanivuković je u svojoj objavi naveo kako je prethodno posjetio Srbe u Lici i Dalmaciji, ističući da će “uvijek podržavati svoj narod”. Takve izjave dio su šireg političkog narativa koji se u regiji koristi desetljećima – onog o zaštiti sunarodnjaka izvan matične države.

No, u hrvatskom kontekstu takva retorika izaziva posebnu osjetljivost, budući da se često povezuje s povijesnim narativima iz vremena Domovinskog rata.

Tko zapravo snosi posljedice?

Analitičari upozoravaju kako ovakvi istupi mogu imati šire posljedice od dnevno-političkih bodova. Iako Stanivuković nastupa kao političar koji želi graditi mostove, način komunikacije često proizvodi suprotan učinak – pojačava nepovjerenje i vraća fokus na teme iz prošlosti.

Zurovec je to sažeo u jednoj rečenici “Upravo takvi su im najveći neprijatelji.”

Time je otvorio pitanje koristi li ovakva politika doista Srbima u Hrvatskoj ili ih, naprotiv, uvlači u političke sukobe koji ne odražavaju njihovu svakodnevnu stvarnost.

Može li Hrvatska reagirati? Pravni okvir i politička realnost

Postavlja se i pitanje ima li Republika Hrvatska pravni i politički alat za odlučniju reakciju na ovakve situacije – uključujući i mogućnost proglašenja Draška Stanivukovića personom non grata.

U praksi, taj institut primjenjuje se gotovo isključivo u diplomatskim odnosima, odnosno na akreditirane strane diplomate temeljem međunarodnog prava (Bečka konvencija o diplomatskim odnosima). Budući da Stanivuković nije diplomat, nego izabrani dužnosnik lokalne razine iz Bosne i Hercegovine, formalno proglašenje personom non grata u klasičnom smislu nije uobičajena ni jednostavna opcija.

Međutim, to ne znači da država nema mehanizme. Hrvatska, kao suverena država i članica Europske unije, ima pravo pojačati sigurnosne i granične kontrole prema pojedincu, privremeno ili trajno ograničiti ulazak u zemlju ako postoje sigurnosni ili javni razlozi i donijeti administrativnu odluku o zabrani ulaska (tzv. “entry ban”), što je u praksi najbliže onome što javnost naziva “persona non grata”

Takve mjere moraju biti pravno utemeljene i proporcionalne, ali su itekako moguće ako se procijeni da pojedinac svojim djelovanjem narušava javni poredak, sigurnost ili međunarodne odnose.

U konačnici, odluka nije samo pravno, nego i političko pitanje. Svaka restriktivna mjera prema stranom dužnosniku nosi i diplomatske posljedice, osobito u odnosima s Bosnom i Hercegovinom. Upravo zato države često biraju suptilnije metode – poput pojačanih kontrola i institucionalnog odgovora – umjesto otvorenih zabrana koje bi dodatno podigle tenzije.

No jedno je jasno ako se procijeni da ovakvi istupi prelaze granicu političkog marketinga i postaju sigurnosni ili diplomatski problem, Hrvatska ima alate za reakciju – pitanje je samo hoće li ih i kada odlučiti upotrijebiti.

Granica kao politička pozornica

U konačnici, najnoviji slučaj pokazuje kako granica između Hrvatske i BiH, osim administrativne i sigurnosne funkcije, sve češće postaje i prostor političkog simbolizma.

Za jedne – riječ je o legitimnom postupanju institucija.
Za druge – o poruci koju treba politički iskoristiti.

No činjenica ostaje ista svaki novi “incident” sve više izgleda kao dio unaprijed poznatog scenarija, u kojem se rutinska kontrola pretvara u politički narativ.