Naše škole su opustjele, u sedam godina izgubili smo 51 tisuću đaka i prijeti demografski i radni raspad zemlje. Europska komisija očekuje naš rast od 5%, iduće godine 6,1%, pozitivne pomake u puno područja i najbrži gospodarski rast u EU, piše ekonomist Mijo Jukić za Hrvatsko slovo.

Djeca su naša budućnost, jedini način da se svijet razvija s ljubavlju i da svaki daljnji naraštaj bude još bolji. Zato moramo davati potporu djeci, štititi ih i što bolje obrazovati, ali i vezati uz obitelj. Ljudi su postali sve osamljeniji i sve je manje prijateljstva i zajedništva, što nije dobro za naš život. Dobro zdravlje povećava ekonomsku produktivnost pojedinaca i stopu gospodarskog rasta, ulaganje u zdravlje je najučinkovitije sredstvo ubrzanja razvoja. Iskoristimo sredstva EU za te namjene, jer je obitelj osnova za cjelovitog mladog čovjeka.

Nekada se živjelo u velikim i proširenim obiteljima, u zajedničkim kućanstvima s nekoliko naraštaja, kuća je bila svetinja i znalo se tko što radi. Majčinstvo je bila svetinja i nije imalo cijene, nadamo se da i dalje nije u krizi. Budućnost mora biti bolja od naše i sve moramo učiniti da naša djeca budu ispunjena ljubavlju i boljim životom, a i da naša Vlada u tome pomogne.

Hrvatska je opterećena niskim natalitetom i iseljavanjem što sve više oblikuje našu demografiju i kvalitetu života. Starimo i to jako utječe na mirovinski sustav, a siromaštvo je prijetnja velikom broju građana, jer puno djece živi u siromaštvu, socijalno su isključena, a probleme rješavaju iseljavanjem. U Hrvatskoj imamo 150 naselja bez ijednog stanovnika i sve ih je više takvih. Sa žalošću sam pročitao podatak da je Hrvatska u sedam godina izgubila čak 51 tisuću učenika po školama i da u manjim mjestima imamo sve manje učenika. Danas u 405 škola imamo do deset učenika, manje je djece u razredima pa funkcioniraju kao malene obitelji, a poticanje obitelji za veći broj djece postaje najveći problem Hrvatske.

Škole su opustjele, u 631 školi ima od jedanaest do pedeset učenika, tako da nam prijeti demografski pad i gubitak budućnosti ove države. Mnogi iseljavaju s obiteljima pa djeca čine četvrtinu iseljenih, a u mnogim područjima i do 40%. Tu je najlošija situacija u Slavonskoj i Ličko-senjskoj županiji, a najmanje su to osjetile škole na otocima, pa bilježe i porast učenika. Smanjuje nam se i broj rođene djece, pa u odnosu na 1990. godišnje gubimo više od 15 tisuća djece.

Sve je to rezultat i nepovoljnog ekonomskog okruženja, besperspektivnosti i nemogućnosti stvaranja kvalitetnih životnih uvjeta. Država mora žurno osmisliti i ponuditi jamce opstanka u tim sredinama, bolji način života na tim prostorima. Gubitak stanovništva i zatvaranje škola je demografski raspad kao i kolaps zdravstva, radnog sustava i pad mirovina.

U razvijenim državama jednaka je kvaliteta života u gradovima i ruralnim područjima, što i mi moramo razviti i pretvoriti u našu budućnost. Veseli nas da je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu pokrenut studij medicine, traje šest godina, a stječe se akademski naziv doktor, što nastaje po uzoru u svijetu. To je odgovor na nedostatak liječnika, a program su izradili vrhunski hrvatski znanstvenici i liječnici po uzoru na najsuvremenije studije u Europi i svijetu. Želi se u Hrvatsku uvesti inovativni sustav suvremene medicinske izobrazbe, usredotočen na razvijanje humanističke medicine, a trajat će šest godina.

Europska komisija očekuje naš gospodarski rast u Europskoj uniji

Prerađivačka industrija je u Hrvatskoj glavna i treba ju zadržati. Brodogradnja je bila velika, ali je vrijeme dobrog poslovanja prošlo i puno je toga propalo. Država nije bila više spremna investirati, a novi poduzetnici teško su se snalazili na tržištu. Došlo je do krize, nije bilo stranih investitora, a domaći nisu mogli, a niti željeli investirati. Puno je zaposlenih izgubilo posao i našlo se na ulici. Brodogradilišta su zahtjevna i traže puno znanja za izgradnju brodova, a i pomoć države kroz jamstva, koja su zadnjih godina smanjena i nije se dobro kontroliralo. More i turizam su lijepi način zarade, ali bez nekada uspješne brodogradnje sve teže se na moru živi.

Hrvatsko gospodarstvo je prošle godine palo za 8%, ove godine europska komisija očekuje naš rast od 5%, a iduće godine 6,1%. Sve će to ovisiti o smanjenju pandemije u Hrvatskoj i turističkoj sezoni, a sada dosta slabo povlačimo sredstva iz EU fondova. Tu su nam ključni rast izvoza i brži oporavak uslužnog sektora, a javne financije će se oporavljati i smanjiti omjer javnog duga prema BDP-u. Očekuje se da će manjak u proračunu ove godine iznositi 4,6%, a u idućoj godini će pasti na 3,2% BDP-a. Tržište rada je dobro, očekujemo i pozitivan razvoj te da će se stopa nezaposlenosti postupno smanjivati s lanjskih 7,5% na 7,2% i u idućoj godini na 6,6%. Stopa inflacije u Hrvatskoj ove i iduće godine će biti 1,3% zbog stagnacije potrošačkih cijena.

Tjedni pregled

Inflacija u travnju porasla je na 2,1% i najviša je od kolovoza 2018., a cijene su u odnosu na ožujak i travanj porasle 0,7%. Poskupjela je sva hrana iako je bila 0,6% jeftinija nego što je bila u travnju 2020., a mnoge tvrtke svoje gubitke zbog korone žele pokriti poskupljenjima. Povećana je ponuda deviza i srednji tečaj za euro je 7,5216, a prema dolaru kuna je ojačala 0,3% na 6,2126 kuna za dolar. Višak likvidnosti iznosi 70 mlrd kuna, kamatne stope su mirovale. Krajem travnja u Hrvatskoj je pod ovrhom bilo 236.600 ljudi s dugom i kamatama od 23,6 mlrd kuna.

* Diplomirani ekonomist Mijo Jukić potječe iz mnogobrojne obitelji iz Runovića kod Imotskoga. Rođen je 1948. godine. Osnovnu školu završio je u Runovićima, zatim gimnaziju u Imotskom. Ekonomski fakultet završio je u Zagrebu. Tijekom studija imao je problema. Kada je 1970. u HNK-u dignuta pobuna protiv prikazivanja predstave ‘Zrinski i njegov lakrdijaš’, njih 13, i to pretežno Imoćana, uhićeno je i kažnjeno visokom novčanom kaznom. Nakon toga došla je 1971. i studentski štrajk. Tada je bio na Ekonomskom fakultetu i osuđen je na dvije godine zatvora pod optužbom da je bio organizator pobune na svom fakultetu. Vrhovni sud mu je smanjio kaznu za šest mjeseci pa mu je ostalo godinu i pol. Tri mjeseca bio je u Đorđićevoj, a ostalih 15 mjeseci proveo je u zatvoru u Staroj Gradiški. Poslije Đorđićeve, dok je čekao pravomoćnu presudu, iskoristio je vrijeme i diplomirao na ekonomiji. Ubrzo nakon toga otišao je na služenje vojske i nakon tri

mjeseca uhitili su ga te priveli u bjelovarski zatvor, a potom u Staru Gradišku. Tamo je bio po samicama, po izolacijama. Tako je za 20 dana izgubio 11 kilograma težine. Zatvorenike su bacali u podrume gdje je bilo žaba, zmija, žohara. Držali su ih u vodi do koljena. Bila su redovita maltretiranja. Unatoč teškoćama, kako sam kaže, uvijek je bio nasmijan i vedar, jer je imao svoje ideale. Nakon zatvora bio je dva mjeseca kod kuće pa je pošao na dosluženje vojske. Izišao je iz vojske u siječnju 1976. i onda se je zaposlio u Autocentru Merkuru, zatim u Dekoru Zagreb, pa u Croatia osiguranju, dvije godine u Osiguranju Zagreb. Pet godina bio je zamjenik ministra financija, a zatim je radio u Privrednoj banci Zagreb. Bio je i predsjednik Udruge Runovićana u Zagrebu.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala