Od 16 do 23. rujna 1991. vodila se sedmodnevna bitka za grad Šibenik. Ovaj period, nazvan “Rujanskim ratom”, za sve je Hrvate, a posebno tamošnje žitelje, period slavlja, ponosa, obilježavanja pobjede, ali na žalost i gubitaka, piše Dnevno.hr.

Rujanski rat

Temelj obrane tada žestoko napadnutog Šibenika bila je 113. brigada kojom je zapovijedao general Milivoj Petković, bivši zatvorenik Haaškog suda zbog navodnog udruženog zločinačkog poduhvata Republike Hrvatske u BiH. Doprinos toj blistavoj pobjedi u teškim trenutcima dao je upravo general Petković i to kao zapovjednik koji je zajedno sa suradnicima donosio ključne odluke tih dana. Šibenik, grad velikih branitelja i domoljuba, sada je u mislima sa Marinkom Kardumom, herojem Domovinskog rata koji je na današnji dan izgubio život u pokušaju zaustavljanja agresorskih tenkova…

Marinko Kardum, tada 24-godišnji specijalac MUP-a, aktivno je sudjelovao u obrani Šibenskog mosta od napada JNA izvedenih združenim tenkovsko-pješačkim snagama iz pravca Skradina i Gaćeleza. Nakon što se JNA iznenada na mostu pojavila s tenkovima, krenuo je u akciju i pokušao uništiti jedno od oklopnih vozila pri čemu je zadobio nekoliko prostrijelnih rana iz mitraljeza s oklopnog transportera.

Poručnik JNA pucao u glavu ranjenog branitelja

Usprkos teškim ranama davao je vidljive znakove života, ali ga je Ivica Jelušić, jedan od zapovjednika JNA tenka iz kojega je izašao, usmrtio u glavu s dva ispaljena rafala “škorpionom” iz neposredne blizine.

Obilježavanje mučne smrti ovog mladog i požrtvovanog branitelja dodatno teškom čini i podatak da je hrvatsko pravosuđe ubojicu Ivicu Jelušića za ovaj zločin odlučilo nagraditi gotovo milijunskim iznosom. Presuda kojom je hrvatska država dužna ovom egzekutoru isplatila tadašnnjih 863.000 kuna, svojedobno je zgrozila javnost i predstavnike Udruge specijalne policije Jastrebovi Šibensko-kninske policije kao i Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata – Ante Juričev Boban iz Vodica natjerala na žestoku reakciju.

Dobio 15 godina zatvora, pa ga oslobodili a onda i isplatili odštetu

Jelušiću se, nakon ovog hladnokrvnog ubojstva, gubi svaki trag i na prvom sudskom procesu 1993. godine zbog kaznenog djela ubojstva proglašen je u odsutnosti krivim i osuđen na 12 godina zatvora. U veljači 1999.godine vraća se u Zagreb gdje je uhićen i na njegov zahtjev ponovljeno mu je suđenje 2000. godine te je osuđen na 15 godina zatvora. Vrhovni sud potom u žalbi prihvaća zahtjev njegova odvjetnika te zbog proceduralnih grešaka u vođenju postupka nalaže novo suđenje 2003. godine na kojemu je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Također, država mu je morala nadoknaditi i tadašnjih 66.086,45 kuna troškova dok je Jelušić na ime odštete u kontekstu prava osobnosti zbog neutemeljenog pritvaranja i provedenih 4 godine, 8 mjeseci i 26 dana u pritvoru tražio 1.515.428.kuna.

Ivica Jelušić jednom je prilikom je za javnost iznio svoju verziju događaja u kojoj je samo docirao zatvorske dane i teškoće u istima pri čemu se nijednom rečenicom nije osvrnuo na događaj stradavanja Marinka Karduma.

“Nemamo ništa protiv vojnika JNA koji su se nalazili u tenkovima. Bilo je to ratno vrijeme i svatko je odabrao stranu. Nikome ne zamjeramo što je pucao iz tenka u toj ratnoj situaciji, ali zamjeramo njihovom zapovjedniku koji je izišao iz tenka i sa dva rafala iz ‘škorpiona’ pokosio ranjenog i bespomoćnog Marinka. Neka nam se nekadašnji vojnici jave i kažu što su vidjeli”, kažu iz Udruga.

“Marinkovi roditelji umrli su od žalosti ne dočekavši pravdu za svog sina. Postupak je sramno završio. Državne institucije nisu odradile svoj posao i teško ćemo bilo što uspjeti na pravosudnoj razini. Ipak, i istina bi nam svima bila velika zadovoljština”, istakao je između ostalog Nikola, Vukošić, ratni zapovjednik hrvatskih redarstvenih snaga u Šibeniku tijekom Domovinskog rata.