Hrvatski branitelji na braniku domovine

Opće stanje u RH-a, kao i problematika hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, te hrvatskog naroda općenito,   niti približno nisu  zadovoljavajući, a  situacija ništa nije bolja ni u Ministarstvu branitelja, kao i ostalim državnim tijelima,  gdje i nadalje „caruju“ birokrati koji nemaju niti malo senzibiliteta niti ljudskosti,  prvenstveno prema hrvatskim  braniteljima,  potom  hrvatskom narodu općenito, a samim time i Domovini nam Hrvatskoj,  radi kojih su oni tamo i radi kojih oni imaju svoje radno mjesto i dosta dobre plaće za  naše  prilike.

U posljednje vrijeme svjedoci smo svakodnevnog napada i „pisane agresije“ na hrvatske branitelje, hrvatski narod i sve hrvatske vrijednosti, kako od strane pojedinih ne vladinih  antihrvatskih udruga i   političkih stranaka, tako i od strane pojedinaca,  u kojim napadima i omalovažavanjima  prednjače Pupovac, Pusič,  Puhovski, Markovina, Teršelička i njima slični,  a u zadnje vrijeme su im se priključili i pojedini političari, visoki državni dužnosnici, članovi  iz stranke koja se naziva državotvornom i domoljubnom.

Hrvatski branitelji, uz svesrdnu pomoć  i žrtvu hrvatskog naroda,  borili su se i ginuli u Domovinskom ratu,  ne samo za slobodu hrvatskog naroda, nego da Hrvatska bude prosperitetna ii uspješna europska država,  kao što su i ostale europske države.

Veliki dio hrvatskih branitelja, ako ne i svi, kažu da se nisu borili za ovakvu Hrvatsku, nego su očekivali da će ona biti bolja država. Država blagostanja, prilike  i ravnopravna  za sve njene  građane, a ne samo podobne i poslušne. No.  to danas nije slučaj.

Hrvatski branitelji obranili su državu od srbo-četničke agresije i yugo-komiunističke agresije, te ju predali na upravljanje  političarima koji svoju ulogu nisu odradili na zadovoljavajući način.

U današnje vrijeme hrvatski  branitelji  opet su spremni i  stati će  u obranu voljene nam  Domovine,  ako ona bude ugrožena, bez obzira na sve,  jer domoljublje hrvatskih branitelja nema cijenu.

Međutim,  hrvatski branitelji i hrvatski narod  imaju pravo iskazati svoje nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj  i zatražiti od onih kojima su predali slobodnu i suverenu Hrvatsku da njome upravljaju i da od nje učine državu blagostanja za sve njene građane i da ne dopuste da Hrvatska bude trećerazredna europska država, kao što se vidi i na raznim primjerima  kako nas tretiraju države i kompanije koje na naše tržište distribuiraju brendovsku robu sumnjive kvalitete uz  veće cijene, te se moramo zapitati da li je Hrvatska postala kolonija koja nema svoje institucije koje mogu reagirati i to spriječiti.

Nas  hrvatske branitelje najviše   boli što su naši poginuli prijatelji položili svoje živote za bolju Hrvatsku, a  pošto se oni danas ne mogu oglasiti, dužnost je nas preživjelih, da se oglasimo i u njihovo ime, te da od institucija Republike Hrvatske zatražimo da ne dopuste ovakva poniženja i pretvaranje Hrvatske u trećerazrednu europsku državu. 

Za to se nismo borili, za tu i takvu Hrvatsku nismo svoju mladost i svoje zdravlje ostavili po raznim ratištima „Lijepe naše“, a  niti su za tu i takvu Hrvatsku  tisuće naših prijatelja i suboraca dali ono najvrednije što su imali,  svoje mlade živote.

Činjenica da su na braniteljskoj sceni, a ujedno  i u medijima, stalno prisutni  jedni te isti, kako bi ih ja nazvao „samozvani“   predstavnici  svih hrvatskih branitelja, a u biti to nisu, jer prema mojim   saznanjima nikada i nigdje nije održan nikakav sastanak  predstavnika braniteljskih i stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata na kojem bi oni bili izabrani i na taj način dobili legitimitet da govore u ime svih nas,  koji  su  našu kategoriju  privatizirali, te za koju smatraju da oni jedini  imaju ekskluzivno pravo zastupati  ju, jasno mi ukazuje da u tom segmentu društva i poimanja demokracije u društvu nešto ne štima.

Ako se braniteljska populacija u Republici Hrvatskoj svodi na to da se uporno nekoliko jednih te istih pojedinaca nasilno gura u prvi plan, uglavnom onih politički podobnih, koji zastupaju interese svojih političkih stranaka  i slušaju naređenja njihovih „partijskih“ šefova, a ne zastupaju prvenstveno interese članstva udruga kojima su na čelu, a potom i interese svih hrvatskih branitelja i obitelji stradalnika Domovinskog rata,   dok se onim drugim među nama, onim koji nisu ničiji „igraći“, onim  normalnim, skromnim  i običnim braniteljima,  koji zagovaraju međusobno uvažavanje, poštovanje,  zajedništvo i dijalog,  ne daje niti malo prostora ili prilike da iznesu svoje mišljenje i svoj  stav, a ako im se kojim slučajem to i omogući, njihovi prijedlozi i sugestije u startu budu ignorirani, dovelo nas je u situaciju u kojoj se trenutno nalazimo,  u kojoj smo  razjedinjeni, da ne kažem uništeni, te prepušteni sami sebi, odnosno birokratskom aparatu i volji pojedinaca, a  što apsolutno nije dobro.

Odnos države prema braniteljima je zabrinjavajući i  svaki dan je i sve gori, mada se uporno želi stvoriti privid kako je sve idealno, a o  govoru mržnje,  koji  plasiraju protuhrvatske  ne vladine  udruge  i  pojedinci  koji su yugo-komunistički i srbo-četnički nastrojeni da niti ne govorim, a nije zgoreg navesti da se ti isti mahom financiraju iz proračuna RH-a.

Za takvo stanje nisu krive  samo političke elite ni  „samozvani“ predstavnici hrvatskih  branitelja, nego i mediji koji plasiraju neistine i laži na naš račun,  kako bi se destabilizirali  i ovako narušeni međuljudski odnosi u našoj skupini, te što više omalovažilo, uvrijedilo i sotoniziralo hrvatske branitelje, a ujedno pogazilo njihovo dostojanstvo i njihov ponos. 

To što su hrvatski branitelji  totalno rastureni, podijeljeni i nesložni,  krivi smo i  mi sami – baš mi, obični,  skromni   i samozatajni   hrvatski branitelji. 

Krivi smo jer smo dopustili da hrvatski  branitelji   budu  igračka  pojedinaca koji misle samo na svoje osobne interese i ciljeve, a pravi problemi koji muče hrvatske branitelje stavljaju se pod tepih  i o njima se uopće ne  raspravlja, te se  ne vodi adekvatna  briga i skrb o onima kojima je to najpotrebnije.  Takvih problema smo svakodnevno svjedoci, jer nema dana da negdje ne možemo pročitati kako je branitelj ili njegova obitelj u bezizlaznoj situaciji, gladni, bolesni, goli i bosi.

Kad sagledamo sve činjenice, stvarno se čovjek mora zapitati u što se to naša Hrvatska pretvara ako se cijene  oni koji nas maltretiraju i omalovažavaju, oni koji su se 90-ih pobunili protiv samostalnosti Hrvatske države, te ju napadali,  a  vrijeđaju i  „cipelare“ oni koji su u Domovinskom ratu izvojevali  veličanstvenu pobjedu nad daleko nadmoćnijim i tehnički opremljenijem neprijatelju, te oslobodili voljenu nam domovinu Hrvatsku.

Današnja zbivanja na političkoj sceni općenito, a poglavito   odnos političkih elita, nevladinih antihrvatskih udruga i pro srpski orijentiranih pojedinaca  prema  hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu,  bez obzira o kome se radi, te bujanja govora mržnje i netrpeljivosti prema  svemu što je naše hrvatsko,  još su jedan dokaz da se ozbiljno moramo zamisliti i pod hitno "skockati", krenuvši prvenstveno od sebe samih.

 U vrijeme provođenja izbornih kampanja, vrijeme obljetnica i siječanja, političkim elitama su puna usta branitelja i brige o njima, a kad se svjetla reflektora ugase sve ostaje po starom i o braniteljima se ne vodi adekvatna skrb i briga, te ih se ostavlja na milost i nemilost birokratskom aparatu i njima samima do nove prigode. Nije im dosta što su nas prevarili, razjedinili, što manipuliraju sa nama i što muče nas žive, već su se bez imalo srama i pijeteta, okomili i na naše poginule prijatelje , suborce i „braću po oružju“ – naše heroje.

Za ovakvu razjedinjenost Hrvatskih branitelja i   ovakvo neodrživo stanje., osobno krivim i držim odgovornim  upravo naše političke elite, bez obzira iz koje stranke dolazili, jer su oni sve  ove godine, a to rade i danas, prema nama hrvatskim braniteljima  provodili politiku „Divida impera“ (razjedini pa vladaj).  

 Glavni i prioritetni cilj nam treba biti zaštita digniteta Domovinskog rata i vračanje dostojanstva hrvatskim braniteljima, a da bi to uspjeli trebamo se ujediniti u jedinstvenu braniteljsku organizaciju.

 Svaki istinski Hrvatski branitelj bio bi dobro došao u takovu organizaciju, međusobnim razgovorima i međusobnim uvažavanjem došli bi  do kvalitetnih prijedloga i rješenja, te iznjedrili kvalitetne i sposobne osobe, koje znaju, hoće i mogu kvalitetno zastupati interese svih hrvatskih branitelja, a ne samo onih podobnih, te bi se vodila  posebna briga i skrb za branitelje i članove njihovih obitelji koji nisu znali ili nisu mogli ostvariti svoja prava, za  one koji stvarno nemaju.

Kao što znate, u  Domovinskom ratu koji nam je bio nametnut i koji mi hrvati nismo htjeli, smogli smo snage i praktički goloruki  uspjeli smo se  suprotstaviti mnogo brojnijoj i tehnički opremljenijoj srbočetničkoj  „hordi zla“, koja je izvršila agresiju na našu domovinu, te ju  zajedništvom i junačkom borbom,  uspjeli  obraniti i   osloboditi. Paralelno sa našom borbom, u   našim braniteljskim  redovima stasali su  kvalitetni i sposobni ljudi  koji su kasnije postali  kvalitetan zapovjedni kadar i okosnica stvaranja naše Hrvatske vojske.

Ako smo uspjeli u daleko težim uvjetima, duboko sam uvjeren da ako postoji čvrsta volja da bi  uspjeti i danas. U   nastojanju da se hrvatski branitelji konačno ujedine i postanu jedno tijelo i jedan duh, mišljenja sam da bi  onda postati  respektabilan čimbenik u našem društvu, pa više nikad nitko nebi  mogao  sa nama manipulirati, zapostavljati nas , omalovažavati i vrijeđati, kako ne vladajuće „ politička elite“,  tako ne niti nekakve građanske udruge  i pojedinci koji su antihrvatski orijentirani.

Stoga, mi hrvatski branitelji i hrvatski domoljubi, prvenstveno moramo poraditi na sebi, uozbiljiti se, zasukati rukave i primiti se ozbiljnog posla kako bi se suprotstavili ovoj pisanoj agresiji, napadima na nas,  širenju govora mržnje, gaženju našeg i digniteta Domovinskog rata, te  zaustaviti  one koji nas i našu domovinu Hrvatsku ne vole.

I za kraj, nemojmo dozvoliti da nas se  podcjenjuje, omalovažava, vrijeđa i degradira, nego ponovno stanimo  jedan uz drugoga i ponovno obranimo Hrvatsku od anti-hrvatskih agresora, jer više ne možemo nijemo promatrati kako gaze  naše dostojanstvo, te  temeljne vrijednosti Domovinskog rata, jer  „Dužnost hrvatskih branitelja i domoljuba je da zaštiti svoj narod i svoju domovinu i od vlasti ako je to potrebno“.

Suprotstavimo se samovolji „političkih elita“ i  izgradimo  kvalitetno društvo na čast i ponos svakog hrvatskog građana, a to  prvenstveno dugujemo našim poginulim suborcima, članovima njihovih obitelji, našoj djeci i budućim naraštajima, a Boga mi i sebi samima.

Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veći, a hrvatski narod preći!!!

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti