Dobronić otkrio: Provjerava se autentičnost odluka o posvojenju iz Konga

Predsjednik Vrhovnog suda RH Radovan Dobronić gostovao je u Točki na tjedan N1 televizije u intervjuu tjedna s Natašom Božić, gdje je komentirao slučaj hrvatskih posvojitelja uhićenih u Zambiji. Dobronić kaže da se provjeravaju odluke koje su hrvatski sudovi potvrdili.

Dobronić je potvrdio da se provjerava jesu li odluke autentične, te kaže da ne može dalje komentirati “da ne bi naštetio našim ljudima“. Nastavlja: “Postoji problem u pravnoj i političkoj praksi u DR Kongo. U našoj javnosti su se stvari dosta pojednostavljivale. I to stvarno u situaciji koja zaista nije jednostavna i izazvala je probleme i nama i državama koje su puno iskusnije i imaju veleposlanstva u svim državama, a mi nemamo. Točno je da je Demokratska Republika Kongo u svom zakonu donijela izmjenu kojom se zabranjuju postupci međunarodnog posvojenja dok se ne formira centralno tijelo. međutim, to tijelo nije formirano od 2016. do danas. Ravnatelj u njihovoj agenciji je rekao da nisu dopuštene baš nikakve iznimke, ali neosporno je da su sudovi nakon 2016. donijeli negdje između 40 do 70 odluka kojima su odobrili međunarodna posvojenja”.

“U DR Kongu, pod određenim uvjetima, međunarodna posvojenja su i dalje dopuštena”

Pojašnjava: “Situacija je u DR kongu je takva da su potpisali Opću UN-ovu konvenciju o pravima djeteta koja kaže da je temeljni kriterij odluka o pravu djeteta – dobrobit djeteta. Ovaj sud je u pojedinim slučajevima odlučio da predstavlja dobrobit djeteta da se pojedina međunarodna posvojenja odobre i da se zanemari ta zabrana. Nije ništa sud u DR Kongo povrijedio svoj zakon. To se zove tumačenje prava – potpuno formalno je to ispravno jer Međunarodna konvencija ima prednost u primjeni nad domaćim zakonom. Jedina je istina da su nakon 2016. u DR Kongu pod određenim uvjetima međunarodna posvojenja i dalje moguća i dopuštena”

“No, nastaje novi problem. Iz svega proizlazi da su Vlada DR Kongo i njihovi sudovi na neki način na ratnoj nozi i onda Vlada, pozivajući se na odredbu zakona po kojoj nema posvojenja, ne želi dati izlazne vize čak ni za onu djecu za koju je njihov vlastiti sud odobrio posvojenje. Za koju postoji presuda”. Ukazuje na to da su sudovi u DR kongo neovisni i da bi trebali moći odlučivati samostalno”.

Na pitanje jesu li hrvatski sudovi bili dužni provjeriti legalizaciju isprava: “Mogli bismo reći da su sudovi trebali postupati opreznije. Imaju uputu da sada postupaju preciznije. U ovim uvjetima kad nemamo veleposlanstvo tamo, to bi postupak usvojenja produljilo najmanje za godinu, ako ne i duže, ili ga čak onemogućilo. S druge strane, iz obrazloženja suda Demokratske Republike Kongo koji je bio sudcima pred stolom, proizlazi da su oni imali pojedine isprave naših centara za socijalnu skrb koje su prihvaćali bez legalizacije. Onda je u tom dijelu moguće prema načelu uzajamnosti da ako jedna država ne traži legalizaciju, da ne moramo ni mi. Onda su naši sudci prihvatili jedan znatan rizik i nisu poslali isprave na redovni put legalizacije. Jednim dijelom su imali razumijevanja za njihovu želju da što prije postanu roditelju”.

“Djecu treba dovesti u Hrvatsku”

Vjeruje da su na temelju prijašnjih presuda odlučili na ovaj način krenuti dalje u postupak, ali smatra da su time prihvatili pretjeran rizik. “Po ovom što proizlazi iz obrazloženja postupka, to je jedan sasvim solidan postupak u kojem su provjerili i dijete i roditelje i posvojitelje i dob itd. Oni imaju dio građanskog zakona koji je recepcija belgijskog zakona i to je na ovaj način savim solidno”.

Na pitanje je li moguća revizija slučajeva koji su već provedeni: “Ono što je provedeno – to su zakonito provedeni postupci i upisi. Ne smiju se osporavati. Sumnja je jedno, a ona mora crno na bijelo biti dokazana”, zaključuje.

Dodaje da postoji šansa da se postupak prebaci u Hrvatsku.

Kad je riječ o pravnoj poziciji te djece, koja jesu hrvatski državljani, kaže: “Zambija nema temelja osporavati hrvatsko državljanstvo te djece jer isprave koje je izdao MUP su valjane. Nisu krivotvorine. Najmanje što moraju napraviti je da omoguće predstavnicima naše države da obiđu tu djecu. Ta djeca su već sad naši državljani i mi imamo pravo poslati naše predstavnike socijalne skrbi da tu djecu preuzmu i ovdje organiziraju brigu o njima. Djecu treba dovesti u Hrvatsku. Nisu djeca ništa sama organizirala ni provodila”.