Huligani su presudili i Jakobušiću. U 20 godina vidjeli smo svašta, ali ovaj ispad mogao bi ipak biti poseban
Kad ti Torcida okrene leđa i na takav način zabije nož u leđa, jasno je da nemaš više što tražiti na Poljudu
Povijest huliganskih ispada Torcide u posljednjih 20 godina iznimno je "bogata". Službeni Hajduk veliku je većinu tih ispada odbijao osuditi, opravdavajući ih "navijačkom borbom za pravedniji HNL". Tako su krivci za brojne sramotne huliganske scene u pravilu bili "pederi" iz HNS-a, Zdravko Mamić i Dinamo, suci kao simbol nogometnog zla, te policija koja je radila po nalogu "onih" iz Zagreba...
Već predugo godina pričamo o tome kako stati na kraj huliganima u nogometu. Bez ikakvih konkretnih poteza. Huliganima za koje su postojali čvrsti dokazi o tome da su divljali, razbijali, ili gnjusnim porukama prijetili onima "koji bi im stali na put" nije se dogodilo ništa. Kad je tako, onda je bilo samo pitanje dana kada ćemo ponovno svjedočiti stravičnim scenama i potpunim kaosom na stadionima i ulicama.
Zanimljivo, nerazumni i nestvarni ispad huligana koji se u srijedu navečer zbio na Poljudu, a kasnije raširio po brojnim ulicama Splita, možda prvi put u tih 20 godina nema neku čvršću poveznicu s HNS-om, Mamićem, ili sucima. Po svemu viđenom Torcidi je jednostavno "prekipjelo" gledati kako Dinamo dva puta u pet dana "šamara" Hajduk na Poljudu, pa je odlučila reagirati na najprimitivniji mogući način, nezapamćenim divljanjem, nanoseći svom klubu nesagledivu štetu. Koju će Hajduk platiti velikim novčanim iznosima i s nekoliko utakmica pred praznim tribinama. Poljud će (najmanje) do kraja ove sezone zjapiti Prazan.
Skandalozno ponašanje huliganskog dijela pripadnika Torcide vjerojatno je i konačna presuda predsjedniku Hajduka Lukši Jakobušiću. Divljanjem kakvo već godinama nije viđeno na hrvatskim stadionima pokazali su što misle o njegovom radu, ali i radu Nikoličiusa, Karoglana, a onda i samih igrača. Godinama su im bili najčvršća podrška, da bi u srijedu navečer potpuno "pukli".
Tri i pol godine radio je krvavo, boravio u klubu dane i noći, da bi se na kraju sve to urušilo u samo nekoliko dana
Umjesto da u već uobičajenoj proceduri Hajdukovi igrači pognutih glava stanu ispod Sjevera, Torcida se odlučila zaputiti do njih, rušeći sve što im se našlo na putu. Sve dok ih kordoni specijalne policije nisu zaustavili.
Jakobušić je u tri i pol godine svog mandata imao iznimno teške trenutke, ali svaki bi se put osovio na noge i nastavio sa svojom vizijom. Imao je punu slobodu i najveće moguće povjerenje svih, pa i same Torcide. Nakon gromovitog udarca koji je u srijedu navečer dobio na Poljudu teško će se ustati. Tri i pol godine radio je krvavo, boravio u klubu dane i noći, da bi se na kraju sve to urušilo u samo nekoliko dana.
Kada je zasjeo u predsjedničku fotelju Hajduk je bio na koljenima, bez novca i perspektive. Puno je toga promijenio, doveo u red, doveo do nekih neslućenih visina po pitanju članova kluba, prodanih ulaznica, prihoda od marketinga... Međutim, tri i pol godine kasnije probudio se na Poljudu okružen stotinama razbijenih stolica, srušenom ogradom, mirisom suzavca, potrganim stablima s kojima su huligani napadali policiju, krvavim tragovima na pločnicima i ozlijeđenim policajcima u bolnici.
I s gorkom spoznajom da se sve to dogodilo samo zato što je Dinamo dva puta u pet dana usred Poljuda ugasio naizgled tako dohvatljive snove o trofejima kao konačnom dokazu Hajdukovog uspona. Hajduk za taj uspon ni nakon tri i pol godine Jakobušićev mandata nije spreman. Ne zbog dva teška poraza u velikim derbijima, nego zato što su oni došli kao logična posljedica svih krivih nogometnih poteza koji su se tih godina vukli na Poljudu.
