Koliko su brzi antigenski testovi nepouzdani, osobito kada se obavjalju kod kuće, pokazuje primjer cijepljenog muškarca koji je proširio zarazu, iako je poduzeo sve mjere opreza.

‘I žena osjetila simptome, i ona negativna’

„Na poslu sam bio u kontaktu sa inficiranom osobom, nakon nekog vremena počeli su me mučiti sinusi, pa glavobolja, pa grlobolja… Temperature nije bilo, no ipak sam se odlučio testirati kućnim testom. Odahnuo sam kad sam vidio da je negativan. Onda je i supruga počela šmrcati, pa i kod nje krenulo kao kod mene, glavobolja, grlobolja, sinusi… I ona se testirala antigenskim testom, i kao i ja odahnula – jer je bio negativan“, opisuje za Slobodnu Dalmaciju muškarac koji je želio ostati anonimam.

„U petak i kod kćeri isti simptomi. I ona na brzom testu negativna, no tad nas obiteljska liječnica šalje na PCR. U roku od tri sata, nakon što su nam uzeli uzorke, na mail stiže nalaz – svo troje pozitivni i to s Ct vrijednosti koja pokazuju visoku zaraznost“ zaključuje muškarac koji je rezultate svih testova i dao na uvid. Kako su svo troje bili cijepljeni s obje doze, zahvaljujući covid potrvdama  normalno su obavljali svoje svakodnevne poslove, išli na fakultet pa čak i na neke pretrage u bolnicu.

Opasan lažni osjećaj sigurnosti

Antigenski testovi, koji traže određene virusne proteine u sluznici, često znaju biti lažno negativni, osobito ako se rade kod kuće, no ipak su prilično traženi, kako od antivaksera tako i od onih cijepljenih koji žele biti sigurni da ne šire zarazu, no pitanje je koliko brzi testovi time zapravo daju lažnu sigurnost i pomažu širenju bolesti,

Znanstvenici Instituta Paul Ehrlich, Instituta Robert Koch i berlinskog Charitéa bacili su pogled na veći broj dostupnih brzih antigenskih testova i oko 20 posto ih je palo na ispitu jer nisu pokazali pozitivan rezultat čak ni kod osoba s visokom koncentracijom virusa, prenosi DW.

Prema objavljenoj „preprint-studiji”, 26 od 122 pregledana brza antigenska testa nije zadovoljilo ni minimalne zahtjeve za testiranje, a to je osjetljivost na prisustvo virusa od 75 posto. To znači da brzi antigenski testovi moraju djelovati u najmanje 75 posto slučajeva ako uzorak sadrži definiranu količinu virusa.

Nepouzdani, ali za državu dobri?

Ako je opterećenje virusom odnosno njegova koncentracija bila jako velika, onda je oko 80 posto brzih testova bilo učinkovito. A u 60 posto testova čak su otkriveni veoma zarazni uzorci. Ali svaki peti test nije bio uspješan.

Usprkos svemu tome, mnogi se još oslanjaju na antigenske testove,a u određenim situacijama priznaje ga čak i država, primjerice za pristup radnom mjestu.