Muškarac iz Zagreba ispričao je kako je također otprilike četiri sata čekao da obavi pregled i rendgen na Klinici Fran Mihaljević. Žena iz Zagreba kaže da je s temperaturom morala čekati u otvorenom šatoru.

Nakon što je u javnost izašla žena koja je satima na hladnoći morala čekati s ocem na Klinici Fran Mihaljević, a zbog čega je sinoć reagirala i ravnateljica Alemka Markotić navodeći da većina njenih navoda nije točna, javilo nam se još nekoliko čitatelja koji su imali slična iskustva dok su čekali na preglede. 

Maja B. iz Zagreba, koja kaže, ima dijabetes i astmu, prije dva tjedna je dobila pozitivan nalaz, a kako joj danima nije padala temperatura, prošle srijede, 25. studenog, otišla je na Kliniku Fran Mihaljević. Ispričala je da je došla i 40 minuta sjedila u otvorenom šatoru na hladnoći. Tek tad su joj odlučili izmjeriti tlak, a morala je sjediti bez jakne.

'Tresla sam se, a nitko ne govori gdje je grijani šator'

- Tresem se skupa sa stolicom od zime. Molim ih da odjenem jaknu, ne smijem. Za par minuta ipak smijem - prisjeća se i dodaje da su je poslali na rendgene do kojeg joj je trebalo 15-ak minuta jer je jedva hodala. Nakon toga, ponovno se vraća prema otvorenom šatoru gdje, kako kaže sjedi na hladnoći.

• Nakon otprilike pola sata suprug je 'poludio' i pitao nekog ima li ovdje ikakav grijani šator. Neki radnik je odgovorio da bi zeleni šator trebao biti grijan i tamo su bile dvije grijalice, ali je i on bio otvoren - ispričala je Maja iz Zagreba koja je dodala da je nakon desetak minuta dobila poziv da bi joj rekli da ima upalu pluća s obje strane. 
• Ogorčeno dodaje da ako i nemate upalu pluća, ovdje se lako razbolite i naglašava da je smeta što nitko ljudima ne govori da ima i grijani šator.

• "Kakvi su to standardi kad ljudi s upalom pluća čekaju na minusu?"

  Slično iskustvo imao je i G.K. iz Zagreba kojem su 23. studenog dijagnosticirali Covid-19. Kako kaže, u početku je imao blagu kliničku sliku, ali za vikend su mu se javili problemi s disanjem. Liječnica mu je u ponedjeljak rekla da, s obzirom na simptome, sigurno ima upalu pluća i da ode na rendgen pluća. Sam je odlučio otići u Kliniku Fran Mihaljević, koja mu je bliža od KB Dubrava.

  - Došao sam u prostor bolnice oko 18 sati i primijetio hrpu šatora i kontejnera i gomilu ljudi u nepreglednim redovima koji čekaju na testiranje.  Nigdje nema nikakvih istaknutih uputa, pokušavam se snaći i pitam nekoliko ljudi gdje se trebam javiti na trijažu. Trijaža se radi u velikom otvorenom šatoru gdje se nalazi veliki broj vidno bolesnih ljudi, a u šatoru se nalaze 4 kontejnera - rekao je i dodao da mu ljudi koji čekaju govore da se javi na brojeve na kontejneru. Ispričao je da mu je trebalo pola sata da se javi administrator i još 15 minuta da dobije medicinsku sestru. 

  - Kada sam napokon došao do medicinske sestre i objasnio simptome i razlog dolaska, poslala me na očitanje vitalnih signala u jedan od kontejnera pod šatorom i obavijestila da će me doktor nazvati na mobitel. Za očitanje vitalnih signala, trebalo mi je još 15 minuta, a za poziv doktora čekao sam sat i pol - rekao je i naglasio da cijelo vrijeme čeka u otvorenom šatoru gdje je tad bilo oko minus 1, a u šatoru su samo četiri male infracrvene grijalice. 

  - U šatoru je bilo dosta jako teško bolesnih pacijenata, od kojih neki nisu mogli stajati na nogama sa velikim poteškoćama disanja, ali oni su sve to zajedno prolazili na isti način. Od svih pacijenata, samo jedan stariji gospodin je dobio na korištenje deku za ugrijati se - ispričao je muškarac i dodao da ga je doktor poslao na rendgen te da je čekao još sat vremena za slikanje ispred radiologije, no da je ta doktorica bila izrazito ljubazna iako je sama sve radila te dezinficirala prostor nakon svakog pacijenta. 

  Nastavio je kako se nakon slikanja vratio do šatora, ali kako tamo nije bilo ljudi, po bolnici je tražio tko će mu očitati nalaz, da bi na kraju u Hitnoj dobio uputu da čeka u vojnom šatoru. Oko 45 minuta kasnije, liječnica mu je rekla da ima upalu pluća, ali nedovoljno tešku za hospitalizaciju. 

  Ispričao je da je cijela ta priča trajala oko četiri sata, ali da ga u svemu smetaju ti problemi s logistikom koji se nisu predvidjeli zbog zime. 

  - Koje standarde kvalitete poštujete kada su vam pacijenti s teškim upalama pluća prisiljeni čekati satima i satima u šatorima sa temperaturama ispod nule? Po kojim standardima kvalitete je dopustivo da vam osoba poput mene dođe i nakon obrade pothlađena ode doma kako bi joj se simptomi dodatno pogoršali - pita se muškarac nakon što je vidio očitovanje Alemke Markotić.