U srcu suvremenog međunarodnog sukoba je pitanje: ima li Iran kapacitet – ili čak namjeru – izraditi nuklearno oružje? S jedne strane, zemlja raspolaže doista impresivnim zalihama obogaćenog urana; s druge, međunarodna povijesna i tehnička provjera ostavlja prostor sumnji. Pogledajmo što znamo danas.

Prema najnovijim izvješćima, Iran posjeduje ogromnu količinu urana obogaćenog na oko 60 % U-235 – razinu koja se smatra “near–weapons-grade”. IAEA je 17. svibnja izvijestila da taj zaliha iznosi približno 409 kg – porast od 50 % u samo tri mjeseca. Takva količina znači da je Iran ispunio količinu potrebnu za više od deset nuklearnih bojevih glava ako bi taj uran dodatno obogatio .

Unatoč tome, Iran teško može proglasiti nuklearnu silu – on uporno tvrdi da njegova razina obogaćivanja nije ograničena ni odnosom prema NPT ni namjerom proizvodnje oružja.

Pokrenuli su plan

IAEA je još 2003. godine identificirala plan pod imenom AMAD – potencijalno iranski program za proizvodnju oružja, ali on je navodno zaustavljen iste godine. U 2015. zaključeno je da su aktivnosti vezane uz AMAD ostale na razini istraživanja i razvoja, te da agencija nema vjerodostojnih dokaza o oružanoj proizvodnji nakon 2009. . Kako navodi IAEA, “nema kredibilnih indikacija o razvoju nuklearne eksplozivne naprave” nakon 2009.

Unatoč tome, Izrael inzistira da Iran stvara okoliš prilagođen oružju. Prema tvrdnjama premijera Netanyahua i izraelskim obavještajnim izvorima, Iran je na putu izgradnje uređaja za eksplozivnu aktivaciju i sustava neutrona, ključnih za bombe . No američka obavještajna zajednica, uključujući bivšu direktoricu FNDa Tulsi Gabbard, ističe da dokaza za aktivno oružani program nema.

Trenutni američki predsjednik Trump izjavio je da “Iran je vrlo blizu bombe” — ali i on priznaje da IAEA nije pronašla dokaz o proizvodnji oružja.

Imaju komponente

Tehnički, Iran ima sve komponente: napredne centrifuge (IR-2m, IR-4, IR-6), dovoljne količine materijala obogaćenih na 60 %, a IAEA je potvrdila da dnevno proizvodi 5–7 kg takvog materijala – dovoljno za više bombi mjesečno. Međutim, pretvorba tog materijala u bojevu glavu uključuje razvijanje dizajna, testiranje implozije i montažu – a upravo tu nema nikakvih dokaza da Iran aktivno radi, piše Reuters.

Vrhovni lider, ajatolah Khamenei, izdao je fetvu već 2003.–2005. godine kojom se zabranjuje posjedovanje nuklearnog oružja. No neki analitičari upozoravaju da bi fetva mogla biti promjenjiva ako bi zemlja bila ugrožena.

Iran trenutno raspolaže gotovo svim tehničkim preduvjetima za proizvodnju nuklearnih bojevih glava, uključujući – kao što IAEA i Reuters potvrđuju – količine materijala dovoljne za više bombi. Međutim, nema dokaza da su te tehničke mogućnosti pretočene u programski oružani napor.

Očekuje se da će, ukoliko Iran odluči oružati taj materijal, izrada jedne bombe trajati između nekoliko mjeseci i godine. Do tada ostaje status “praga nuklearnog kapaciteta” – tehnički spremni, ali bez dokazanih stvarnih priprema.