IMAMO DOKUMENT! JNA PLANIRALA DUBROVNIK ‘SATRATI’ ZA TRI DANA: Heroj tog grada opisao kako su se branili ‘tandžarama’

Branitelji Dubrovnika danas osvježavaju sjećanja na prvi napad koji je, kaže jedan od njih, bio potpuno neočekivan.

AUTOR: Snježana Vučković / Dnevno.hr

“Iako smo svi znali da je rat neizbježan, nismo mogli znati da će se to dogoditi baš toga dana. Ja sam, recimo, krenuo na posao kao i uvijek, a onda je započelo raketiranje Srđa…”, opisuje nam Braco Elezović, poznati dubrovački dragovoljac Domovinskog rata, jedan od otprilike 750 hrvatskih branitelja koji su se suprotstavili jugoslavenskoj “mega sili” – JNA ojačanoj paravojnim srpskim formacijama.

Dubrovnik planirali poraziti za dva-tri dana

Iako je sve išlo u prilog činjenici da će JNA “satrati” i u konačnici okupirati Dubrovnik, to se nije dogodilo.

“Oni su mislili da će nas “odraditi” u roku od dva do tri dana. Mi nismo tako mislili”, kaže Elezović prilažući dokument sa oznakom “vojne tajne” naslovljen na Blagoja Adžića u kojem se navodi kako će operacija u Dubrovniku biti okončana za “dva-tri dana”.

Iako je sasvim jasno da je JNA, obzirom na dominaciju u broju ljudstva i naoružanju, ovakve odluke i zaključke donosila s lakoćom, nije računala na žestok otpor malobrojnih Dubrovčana koji su do tada bili obični civili, “mali” ljudi s uobičajenim poslovima, obiteljima i slično. Upravo ova skupina ljudi zgrabila je prvo oružje koje im je bilo nadohvat ruke i odlučila neprijatelju izjaloviti planove:

Umjesto na posao, otišao na bojišnicu

“Jasno, toga jutra sam odustao od odlaska na posao i odmah se uputio u ured za obranu”, nastavio je svoje sjećanje na prvi napad na Dubrovnik sudionik obrane toga grada, Braco Elezović.

“Odmah sam se stavio na raspolaganje. Rekao sam im ‘dajte mi nešto, bilo što’, misleći na oružje. Međutim, otpravili su me kući ali su me onda ipak naknadno pozvali i rekli da se hitno javim. Onoga trenutka kada sam zadužio ‘tandžaru’, za mene je započeo rat”.

“Nas nekolicina smo poslali u Konavle… Tamo nas je dočekao izrešetan kombi. Tako slabo naoružani našli smo se u vrlo nezgodnoj poziciji jer smo očekivali da će nas dočekati mještani. Ali nikoga nije bilo osim mirisa rata i smrti. Strah sam osjećao sve dok iznad nije proletjela granata i zabila se u brdo. Tada je nestala panika i neizvjesnost, a započelo vatreno krštenje koje se nastavilo i drugog dana”, doznajemo od Elezovića, jednog od onih branitelja koji ne dopušta da ti povijesni trenutci padnu u zaborav.

Dubrovnik ima svoje heroje

On kaže da se gotovo sto kilometara bojišnice ne može pohvaliti velikom brojčanošću dragovoljaca. No, dodaje, od tih 700-750 branitelja, pokazali su iznimnu odvažnost i hrabrost.

“Žao mi je što o obrani grada najčešće govorim samo ja. Dubrovnik ima brojne heroje, no prilično su samozatajni i nerado istupaju u javnosti, iako ja često sugeriram medijima da ih zovu.