Nova Gradiška, grad koji je tijekom Domovinskog rata pet godina trpio svakodnevna razaranja iz susjedne BiH, ovoga je ljeta ponovno postao poprište žestokih rasprava. Povod – najava koncerta srpskog pjevača Miroslava Ilića u sklopu tradicionalnog „Glazbenog novogradiškog ljeta”. Među prvima koji su se javno usprotivili njegovom dolasku bio je bivši zapovjednik Ratne policijske postaje Nova Kapela, gospodin Ivan Madarić, ratni policajac s više od desetljeća iskustva u specijalnim postrojbama, koji je prve crte bojišnice okusio još 1990. godine.

U ovom otvorenom i bez zadrške vođenom razgovoru, prisjetio se svojih ratnih dana, najvećih razočaranja u odnosu države prema braniteljima, ali i jasno obrazložio zašto izvođači koji su tijekom agresije na Hrvatsku javno veličali četničke vođe ili podržavali velikosrpsku politiku – po njemu – nemaju što tražiti na hrvatskim pozornicama. Njegove riječi nisu samo stav jednog čovjeka, nego i glas mnogih branitelja i građana koji, gotovo tri desetljeća nakon rata, još uvijek traže dostojanstvo i poštovanje prema žrtvi podnesenoj za slobodu.

Gospodine Madariću, za početak – recite nam ukratko nešto o sebi i vašoj ulozi u Domovinskom ratu.

- Bio sam policijski djelatnik PU Brodsko-posavske, Stanice policije Nova Gradiška, u vrijeme početka agresije Srbije na RH. Radio sam na poslovima operative kada je stigla zapovijed ministra MUP-a Vekića o formiranju tada zvane Ratne policijske postaje Nova Kapela. Iza mene je bilo više od 12 godina rada kao djelatnik za posebne namjene, odnosno specijalac. Imao sam završenu školu rezervnih oficira iz JNA, sa činom poručnika, i 36 godina starosti. Bio sam spreman za dolazeći rat, a isto tako visoko motiviran da taj rat i dobijemo!

Kao prvi zapovjednik ratne policijske postaje u Novoj Kapeli, svjedočili ste najtežim danima Domovinskog rata. Koliko vas danas, gotovo 30 godina kasnije, još uvijek osobno pogađa odnos države i društva prema žrtvama i braniteljima?

- Po nalogu ministra Vekića oformio sam Ratnu policijsku postaju Nova Kapela, dislocirajući je iz Nove Gradiške u Vatrogasni dom u Novoj Kapeli. Na raspolaganju sam imao 74 pričuvna djelatnika policije te oko 20 dragovoljaca koji su tada već nabavili oružje, ali nisu imali nikakvu formaciju gdje bi se prijavili. Isto je bilo i s mladićima koji su bježali iz JNA. Sve sam ih stavio na svoj popis i dao im legitimitet hrvatskih branitelja.

- Prvo okupljanje RPP-a bilo je 15. prosinca 1990. godine. Moja nadležnost bila je: sastaviti popis djelatnika, popis naoružanja, osigurati odjeću, hranu, smještaj, rasporediti službe i postavljati zadatke iz djelokruga policije u ratnim uvjetima.

- Moram napomenuti da sam, po naređenju generala Marijana Marekovića iz 1. gardijske brigade „Tigrovi”, oformio skupinu od 34 djelatnika, postavio se na mjesto zapovjednika grupe te, po njegovoj zapovijedi, odveo skupinu na prvu crtu bojišnice, u selo Čovac kod Okučana. Tamo smo ostali do pada okučanskog dijela bojišta, nakon prodora neprijatelja iz pravca BiH.

- Moje razočaranje na naprijed opisano nastupilo je onoga trenutka kada sam zatražio da mi se izda rješenje o postavljenju na mjesto zapovjednika Ratne policijske postaje Nova Kapela. Odgovor iz MUP-a RH, u pisanom obliku, bio je da u Zakonu o organima unutarnjih poslova RH ne postoji formulacija „Ratna policijska postaja” te mi se u tom smislu ne može izdati traženo rješenje!? Nastavak je bio još čudniji – glasio je da rat službeno u Hrvatskoj nikada nije postojao, te mi nitko nikada ne može izdati takvo rješenje!?

- Od toga šoka se ni do danas nisam oporavio. Odgovornost za RPP neću uopće spominjati jer je potpuno jasno da sam bio u cijelosti odgovoran za ljudstvo i djelatnosti postaje na koju sam postavljen po nalogu MUP-a. Ali moram nadodati da je diljem Hrvatske uspostavljeno jako puno jednakih ratnih policijskih postaja. Niti jedan zapovjednik nije dobio rješenje o postavljenju! To je do dan danas za mene čista izdaja matične kuće prema svima nama. „Puj pik – nije se dogodilo!?” Nismo postojali, ali nam je to u ratne puteve napisano!? Paradoks na koji nema odgovora. Da je netko iz postaje počinio ratni zločin, zna se tko bi snosio odgovornost!

- To je moje najveće razočaranje iz Domovinskog rata, pored još niza negativnosti vrlo širokog spektra. Poginule sam ja išao sahranjivati i obavještavati roditelje! Tko to nije prošao, nema pojma koje su to traume. Ali zakon nas nije predvidio u formalnom smislu!? Da nije tragično – bilo bi smiješno!

Bili ste među prvima koji su javno istupili protiv održavanja koncerta Miroslava Ilića u sklopu NG Ljeta. Što je točno u njegovoj prošlosti za vas bilo neprihvatljivo?

- Pitanje nastupa pjevača iz Srbije, Miroslava Ilića, na Novogradiškom glazbenom ljetu 2025. godine, u kolovozu, doživio sam vrlo negativno. Taj, u Jugoslaviji vrlo popularan pjevač narodne glazbe, koji je pjevao o ljubavi, za vrijeme rata u Hrvatskoj javno je izvodio pjesmu „Plovi lađa”, u kojoj se spominju djeca, srpske bajunete i čiča Draža – četnički general Draža Mihajlović.

Na taj način je, po mojem uvjerenju, pjevač prešao granicu običnih narodnih pjesama, a njegovi nastupi pjesmom o čiča Draži javno su postali otvoreno neprijateljski izričaj ne samo protiv RH nego i šire. Za mene je to bio okidač da M. Ilić nije dobrodošao u Hrvatsku – bilo gdje, pri bilo kojoj prilici kojom bi nastavio širiti svoju „ljubav” po razorenoj Hrvatskoj, od strane četnika, srpskih paravojski i JNA.

Nisam bio prvi u gradu protiv nastupa Ilića jer su mnogi branitelji i obični građani bili neugodno zatečeni objavom da će M. Ilić nastupiti u Novoj Gradiški, koju su pet godina svakodnevno razarali iz susjedne BiH. Naravno, bilo je i onih koji su podržavali njegov nastup, govoreći da pjesme nisu krive, te da bi M. Ilić, po njima, trebao nastupati. To je brkanje teza o pjesmama i izvođačima, no mnogi to ni danas ne razumiju.

Zašto smatrate da je posebno problematično da se taj koncert organizira upravo u Novoj Gradiški – sredini koja je teško stradala u Domovinskom ratu, ali i u cijeloj Hrvatskoj?

- Problem u nastupu i pozivu M. Iliću da pjeva na trgu Nove Gradiške leži u činjenici što je poziv odaslan iz Gradskog ureda gradonačelnika Vinka Grgića. Grad je pokrovitelj i organizator već tradicionalnih koncerata pod nazivom „Glazbeno novogradiško ljeto”, i to hvale vrijedne manifestacije. Grad je pet godina bio sustavno razaran dalekometnim topništvom srpskih i JNA snaga iz susjedne BiH, a mnoge sam očevidne radnje na pogođenim građanima, kućama, crkvama i bolnicama osobno obavljao tijekom agresije.

- Dakle, takva brzina zaborava zla je nevjerojatna i želio sam ukazati na apsurdnost toga poziva.

Miroslav Ilić nikada se nije ispričao hrvatskom narodu, niti se distancirao od svoje podrške velikosrpskoj agresiji. Je li za vas upravo ta šutnja i ignoriranje povijesne istine dodatni razlog za zabrinutost?

- Obavio sam više telefonskih razgovora s prijateljima braniteljima, sa zamjenikom aktualnog gradonačelnika, s gradonačelnikom iz 90-ih godina te s predsjednikom Hrvatske glazbene unije Nova Gradiška, i postavio im jednostavno pitanje nelogičnosti nastupa M. Ilića i njegovog orkestra u centru Nove Gradiške. Gotovo svi su se složili da to nije primjereno i da oni ne podržavaju njegov dolazak i nastup.

- Debate su se vodile i na FB stranici gdje je objavljen program izvođača na glazbenom ljetu. Komentari su bili i za i protiv nastupa. Očigledno se stvorila klima u kojoj je taj nastup postao vrlo neprikladan ili barem vrlo upitan.

Protivljenje koncertu nije bilo samo osobno – koliko je branitelja, građana i udruga stalo uz vas i podržalo zahtjev za otkazivanjem?

- Teško je reći koliko je građana bilo za, a koliko protiv nastupa M. Ilića, čisto iz razloga što ljudi subjektivno i različito gledaju na takve nastupe. Najindikativnije je bilo to da su građani brkali, a brkaju i danas, pjesme s neprihvatljivim izvođačima.

- Neprihvatljivi su postali onoga trenutka kada su svojim pjevanjem i angažmanima podrške srpskoj strani prešli granicu umjetnosti kojom se bave, ma što god to bilo, te postali sastavni dio propagande protiv RH i njezinih građana. Usputno, podržavali su agresiju Srbije, ubijanja, protjerivanja i masakriranja građana Hrvatske. To nisu činili svi, barem ne javno. Ali oni koji jesu, sami su sebe stavili na popis nepoželjnih izvođača u Hrvatskoj.

- Tu su i Bajaga, i Brena, i Ilić, i Knindža Mali… Svi oni su javno podržavali rat, zlo, klanje i ubijanje! Preko toga nijedna država koja drži do sebe, kao ni narod, ne bi smjeli olako prijeći.

Kako komentirate službeno obrazloženje organizatora da se koncert otkazuje zbog “sigurnosno-tehničkih razloga”? Mislite li da je to bio pokušaj izbjegavanja istine?

- Otkazivanje nastupa M. Ilića od strane organizatora procijenio sam zdravorazumskim potezom jer u tom općem, svenarodnom veselju, nije im trebao bilo kakav eksces koji bi mogao zasjeniti inače vrlo prihvaćenu i sada već tradicionalnu narodnu feštu. Odluku smatram dobrom!

- Pojavila se i informacija da je to bila “patka” o nastupu Ilića, te da on nije ni znao da treba pjevati u Novoj Gradiški!? To je bilo potkrijepljeno njegovom objavom rasporeda nastupa, gdje Nova Gradiška nije bila navedena. No, objavljen je i drugi raspored M. Ilića na kojem Nova Gradiška jest bila. Meni je stiglo pojašnjenje da je to stara objava.

- Tako ispada da možda Ilić i nije bio pozvan, no činjenica je da su njegovo ime i lik bili na plakatu Glazbenog ljeta, među drugim izvođačima u kolovozu 2025. godine. Lažna ili istinita, vijest je polučila svoje rezultate – stvorila je tenzije među građanima.

Smatrate li da bi dovođenje izvođača poput Miroslava Ilića, Bajage, Lepe Brene i drugih sličnih izvođača koji su veličali veliku srpsku ideju i poticali agresiju na Hrvatsku moglo izazvati duboke podjele u društvu – između onih koji znaju i onih koji ne znaju njihovu huškačku prošlost?

- Osobno smatram da bi svi pjevači koji su podržavali srpsku agresiju na RH trebali biti persona non grata u Hrvatskoj. Jednako kao što to postaju i diplomati u bilo kojoj državi ako počnu djelovati ili govoriti loše o državi u kojoj su službeno ili radno. Za mene tu nema razlike.

- No, treba razjasniti neke bitne stvari glede glazbe iz susjedstva i njihovih izvođača diljem Lijepe Naše. Dakle, Hrvatska je demokratska država i u njoj pjesme ne smiju i ne mogu biti zabranjene – osim onih koje pozivaju na ubijanje, klanje ili slično. Pa tako se ne mogu zabraniti ni pjesme spornih pjevača (Ilić, Brena, Bajaga, Knindža Mali…). Međutim, izvođenje tih pjesama trebalo bi prepustiti domaćim izvođačima, kojih u RH ima itekako kvalitetnih (Banovina, npr., kao dokaz).

- Ima tu još nešto, ali bi to trebala riješiti država dopunom Zakona o javnom redu i miru. Primjerice, ove godine je u Splitu nastupilo Bijelo dugme i Goran Bregović. Na koncertu je izvađena jugoslavenska zastava s petokrakom, kojom se mahalo na pozornici pred publikom. Ni to se ne može zabraniti, ali se može sankcionirati. Kada su Splićani negativno reagirali na mahanje jugoslavenskom zastavom, Bregović je održao koncert u Areni – ali zastave više nije bilo.

- U Zakonu o JRiM trebalo bi propisati vrlo visoke kazne (od 100.000 do 500.000 eura) za izvođače koji ističu zabranjeno znakovlje ili pjevaju pjesme čiji sadržaj uznemiruje publiku pred kojom nastupaju. Uvjeren sam da nikada nikome više ne bi palo na pamet učiniti takvo što. Taj dio bi morala odraditi policija na način da, čim je koncert gotov, a na njemu je bilo nedozvoljenih radnji, odmah privede cijelu skupinu izvođača, naplati kaznu na licu mjesta i pusti ih da idu svojim putem. Ali to mora urediti država – ako ima malo pameti i razboritosti.

Neda Ukraden izjavila je kako, iz poštovanja prema hrvatskom narodu, kada nastupa u Hrvatskoj – pjeva na hrvatskom jeziku. Smatrate li da bi i drugi izvođači koji dolaze iz Srbije, Bosne i Hercegovine ili Crne Gore trebali pokazati sličan senzibilitet te barem djelomično prilagoditi repertoar na hrvatskom jeziku, poput pokojnog Toše Proeskog, koji je itekako poštovao hrvatsku publiku?

- Izvođači pjesama s ekavskog područja mogu pjevati svoje pjesme i na ijekavici, kako to čini Neda Ukraden ili kako je izvodio pokojni Toše Proeski – čisto iz poštovanja prema publici u RH. No, to ne bih smatrao posebno nužnim.

Zašto je važno da lokalne i državne vlasti vode računa o kulturnim sadržajima koji se nude građanima, posebno kada se radi o izvođačima s kompromitirajućom prošlošću?

- Zašto bi lokalne vlasti morale voditi računa koga zovu kao goste na nastupe? Pa to sam naprijed opisao. Ali ako se lokalni vlastodršci ne rukovode domoljubljem, već kratkom pameću, tada će doći do pogrešnih poziva nepoželjnih pjevača u RH.

Jeste li vi protiv pjesme i zabave ili protiv izvođača koji imaju svoj udio u odgovornosti agresije na Hrvatsku, a sada bi na krvi branitelja i hrvatskih građana zarađivali novce?

- Osobno nisam protiv pjesama – što sam također već obrazložio – ali sam svakako protiv nastupa iskompromitiranih pjevača i izvođača koji su se neprijateljski ophodili za vrijeme srpske agresije na RH. To po meni nije prihvatljivo!

Ima li po vama u Hrvatskoj sustavne nebrige ili čak podilaženja takvim izvođačima, na štetu kulturnog identiteta Hrvatske?

- U RH postoji sustavna nebriga za ovakve situacije, a to ne bi trebalo biti tako. Država ne bi smjela prepuštati građanima da donose vrijednosne sudove za bilo što, pa tako ni za nastupe umjetnika bilo kojega profila.

Koju poruku želite poslati onima koji su pokušali relativizirati vašu, ajmo reći, inicijativu kao “nepotrebnu” ili “politički motiviranu”?

- Poručio bih svima onima koji relativiziraju nastupe pjevača koji su neprijateljski djelovali protiv RH na bilo koji neprihvatljiv način, da razmisle samo o jednoj stvari – vrlo bitnoj i bliskoj katoličkom odgoju većine Hrvata – o oprostu.

- Oprost je izuzetno moćna snaga koju bi svatko od nas trebao imati u sebi. Međutim, svi mi vrlo jasno znamo da oprost očekuje prvenstveno kajanje počinitelja za nešto ružno učinjeno! Bez kajanja, suludo je davati oprost. Počinitelj se niti kaje za učinjeno, niti oprost traži!? Pa kako onda da damo oprost? I kome da ga damo?

- Treba napomenuti da se Srbija do sada nikada nije ni ispričala ni izrazila žaljenje za učinjena zla nad Hrvatima. Ako bi to ikada službeno učinili te svojim politikama potvrdili da su prestali sa svojom imperijalističkom glađu za hrvatskim teritorijem, tada je moguće učiniti i oprost. Prije toga, oprost je patološki mazohizam koji Hrvatsku već 100 godina čini ranjivom, slabom i podčinjenom.

- Zato poručujem lokalnim vlastodršcima i “šerifima”: odmaknite se od drveta jer šumu ne vidite! Ne izigravajte patološke mazohiste jer za to niste birani! Bratstvo i jedinstvo je mrtvo! Poštovanju treba dati šansu – no, za tango je potrebno dvoje!

Što očekujete od lokalnih vlasti diljem Hrvatske i organizatora ubuduće? Gdje treba povući jasnu crtu kada su u pitanju izvođači s ratno-političkom pozadinom?

- Lokalni vlastodršci moraju znati gdje podvući crtu glede ovakvih tema. Rat je bio nedavno, nestalih je još oko 1700, rane mnogima nisu zacijelile, isprike nema… Nemojte tako olako pozivati neprihvatljive umjetnike iz susjedstva zato što vama nitko iz obitelji nije stradao! Mnogima jest i obzirnost je najmanji pijetet koji im možete pružiti izborom izvođača koje pozivate!

- Imate i obavezu prema domovini koja je bila razorena. Sve to vam ne može postati “ne tema” zbog svega navedenog ovdje. Nazivati nas koji imamo svoj ponos i samosvijest “kockoglavima”, “nazadnima”, “konzervativcima”, “ravnozemljašima” – nepošteno je, ali i opasno! Ne zaboravite da su “kockoglavi” najviše života dali za prostor u kojem vi danas želite pljeskati našim zločincima!?

- Te uvrede su sklepane u leglu leftarda kojima Hrvatska nikada nije bila na srcu niti su je, u bilo kakvoj formi, željeli. Zato – pamet u glavu, mladi! Relativizam je ulazak u zonu pakla, ako vam to još nitko nije pojasnio!

Za kraj – kakvu biste Hrvatsku željeli ostaviti budućim generacijama, u kontekstu povijesnog sjećanja, domoljublja i kulturne odgovornosti?

- Moja želja je ostaviti našim budućim generacijama Hrvatsku kakvu su sanjali svi oni koji su svoje živote utkali, na bilo koji način, u njezino stvaranje. Ne zaboravite – taj proces traje dugih 900 godina! Domovina je krilo u kojem odrastamo. Ničije krilo nije sigurno kao majčino! A domovina je, na svaki način, poput matere.

- Zato Domovinu treba čuvati i stalno raditi na samosvijesti. Bez toga lako vam je prihvatiti i Ilića, i Brenu, i Bajagu, i Knindžu… A oni nas ne vole. Dokazali su to nedavno!

- Oni trebaju naše eure i našu naivnost. I još malo profesije… Njihovi nastupi su mali dio slagalice koja se nalazi u vrlo opasnoj raboti – a ta rabota je specijalni rat protiv RH. Možda to ne razumijete potpuno, što je i razumljivo – no vjerujte mi na riječ!

Zahvaljujemo Vam, gospodine Madariću, na otvorenom razgovoru i podijeljenim iskustvima za naš portal, kao i na iskrenosti kojom ste prenijeli poruku o važnosti čuvanja dostojanstva hrvatskih branitelja te poštovanja prema žrtvama Domovinskog rata.

- Hvala Vama na prilici da iznesem svoj stav i iskustva – istina se mora govoriti.

RAZGOVOR VODIO: Kristijan Fereža / PDN

------------------------

DODATAK - VIDEO - Nova Kapela - 06.09.1991. - na snimci Ivan Madarić