Intervju Mladena Pavkovića s legendarnim ratnim zapovjednikom Markom Miljanićem

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić, inače jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, ovih je dana iznimno ogorčen, jer se ponovno o hrvatskim braniteljima ne govori i ne piše kako treba, dok ga posebno smeta ono što se događa u Hrvatskom generalskom zboru, kojeg su, kako kaže, „zagadili“ pojedine njegove članove.

Ovaj legendarni ratni zapovjednik, također, relativno je često marginaliziran, pa čak i rijetko ima priliku javno govoriti o svojim mukama, iako su mu četnici na kućnom pragu zaklali oca. Brat Slavko poginuo mu je u obrani Škabrnje, Stipe Miljanić , drugi Markov brat, umro je od posljedica rata, a majka Jurka nije mogla dobiti niti starački dom. Umrla je u 99. godini života i nije doživjela pravdu za izgubljenog muža, sina i još sedam bliskih rođaka, koji su ubijeni tijekom velikosrpske agresije.

Danas bi neki nama zatvarali usta, a na početku Domovinskog rata – gdje su bili? – pita se Miljanić, s kojim smo ponovno razgovarali, otvoreno i žestoko, jer ako tko što treba i može kazati o svemu što se događa oko braniteljske populacije, onda je to – on!

Gospodine Miljaniću, kako Vi, kao ratni zapovjednik, gledate na sve ono što se u zadnje vrijeme događa u Hrvatskom generalskom zboru (HGZ), u braniteljskoj udruzi koja bi morala i trebala biti uzor gotovo na svim poljima?

U ovoj udruzi ima časnih i poštenih ljudi, istinskih hrvatskih branitelja. To nitko ne može osporiti. Međutim, u zadnje vrijeme, poglavito, o pojedinim članovima te udruge, koja se htjela nametnuti braniteljima kao nekada SUBNOR-a partizanima i komunistima, čuli smo i čitali da su ovu organizaciju preuzeli pojedinci poput generala Krešića , koji je po zamjeniku njegovu u HGZ-u generalu Ljubi Ćesiću Rojsu i još nekima, ima vrlo diskutabilan ratni put, a kako je u jednoj tv emisiji izjavio i častan ratni general Andrija Hebrang , veliko je pitanje i to se mora istražiti – je li taj čovjek uistinu studirao pravo u Banjoj Luci, kada je bio na mjestu načelnika Personalne uprave MORH-a, i kada je ovaj grad bio istinsko četničko leglo? Pored toga, nikada nisam čuo da je Krešić bio na čelu neke ratne postrojbe. A, uz to je dobio i najviša državna odličja, dok mi koji smo bili na prvim crtama obrane, koji smo izgubili i do desetak članova svojih obitelji, moramo se i trebamo zadovoljiti s „trolistima“. A, kad čujem i čitam što mi sve taj Krešić stekao od materijalnih dobara dođe muka, kao, vjerujem, i nizu ostalih branitelja. Sad kad je sve to načeto treba ići do kraja, odnosno državne institucije moraju reći svoje, pa da više nema rekla-kazala.

Čudi me da Uskok i DORH već nisu počeli istragu o čelnicima ove udruge, jer nakon svega što smo čuli i pročitali oni zahvaljujući pojedincima, koji se sastaju i surađuju s hrvatskim neprijateljima (slučaj Merdana) trebaju staviti karte na stol, a ne se u časnim odorama i „brdom“ odličja šepuriti poput „purana“, kao da smo ostali daleko manje vrijedni nego neki pojedinci koji su na tko zna na koji način stekli čin generala i koji nažalost nikad nisu ni „pitali“ za Škabrnju, a kamoli da znaju što se ovdje događalo u vrijeme velikosrpske agresije, i koliko ovdje ima ljudi – branitelja kojima razni krešići i slični nisu ni do koljena, ako se razumijemo. Zašto primjerice generalski čin nema i jednog Danka Dražine, žena koja je ratna legenda ovog kraja? Ovu sramotu od generalskog zbora što prije treba očistiti i na njihovo čelo dovesti časne i poštene bivše ratne zapovjednike, koji će, ako ništa drugo, barem pitati – zašto u Hrvatskoj još uvijek oko 60 tisuća branitelja živi na rubu siromaštva i nije zaposleno?

Kako to da Vi, kao legendarni ratni zapovjednik, niste dobili čin generala, već i dalje s ponosom nosite čin pukovnika?

Pa, vjerojatno zato što je Škabrnja daleko od Zagreba, i što je čovjek koji je bio na čelu načelnika Personalne uprave MORH-a najvjerojatnije nikada nije čuo za mene i moje suborce. Ne, čin generala nemaju ni pojedini zaslužni vukovarski ratni zapovjednici, HOS-ovci, čak niti jedan pok. Marko Babić ili legendarni ratni pilot Rudolf Perišin , ali ni ratni zapovjednici pojedinih ratnih brigada, čiji su pripadnici prvi sudjelovali u napadnim djelovanjima 1991. Dok se razni krešići, tomičići i neki drugi „šepure“ u ratnim mirisima, meni se zabranjuje i da govorim i da budem u koloni 18. studenoga u  mojoj Škabrnji! Tko je od tih generala ikada stao na moju stranu,     osim Rojsa,Tolja, Skeje , Ademija , Hebranga ….? Ovaj generalski zbor su napustili istinski ratni zapovjednici, koji su i prvi put „otvorenih pisama“ ukazivali na niz nepravilnosti u ovoj udruzi, a oni koji su tamo ostali pravili su se i prave kao da ih se to ne tiče. To najbolje govori samo za sebe!

Što Vam se još ne sviđa u Hrvatskom generalskom zboru?

Na koji su način maknuli generala Ljubu Ćesića Rojsa. Kako ih nije sram. Nisu dozvolili ni da se brani. Kao u komunizmu, nakon Drugog svjetskog rata. No, to što tamo nije u redu najbolje su izrekli oni koji su ga napustili, poput generala Ivana Tolja, Andrije Hebranga, Ademija, Ćuke, Domazeta Loše, Sačića, Kapulara, Glasnovića, Šiljega, Primorca i drugih. Oni su na vrijeme shvatili kakvo je to društvo. Taj nesretni Krešić sa svojim nekim članovima neprestano obilazi najviše državne institucije, pretpostavljam zbog financija, a trebao bi u ime ove braniteljske udruge obilaziti hrvatske branitelje, pitati ih kako žive, zašto i oni nemaju vile i dvorce na moru ili zašto od države, ne primaju potrebu pomoć. Mnogi istinski branitelji, vjerujte, za većinu hrvatskih generala nije ni čula, a još manje znaju po kojem su kriteriju stekli ove visoke činove i brojne (ne)zaslužene privilegije. Ako su kao krešići, jadna im majka.

Međutim, u Hrvatskom saboru, u zadnje vrijeme, pojedini, pretežno oporbeni, zastupnici govore o braniteljima kao o „smeću“?

Vidite i to je sve uz ostalo i „zasluga“ Hrvatskog generalskog zbora, ali i drugih. Oni vide i čuju kakva je situacija među najvišim umirovljenim hrvatskim vojnim časnicima, pa su se ohrabrili. Trebalo bi stoga i među generalima napraviti „ilustraciju“, da se vide njihovi ratni putevi, tko im je potpisao prijedloge za činove i najveću državnu odličja…- rekao je uz ostalo legendarni ratni zapovjednik Marko Miljanić.