Vjerujete li da umirovljeni vojni piloti imaju razlog za brigu radi podizanja optužnice za navodne ratne zločine počinjene u vojno redarstvenoj akciji ”Oluja” te mislite li da će imati pošteno suđenje?

Naravno da mislim da na razini njihovog osobnog i obiteljskog života imaju razloga za brigu jer je neugodna spoznaja da vas u drugoj državi netko nepravedno pokušava pravno šikanirati i lažno optuživati. Bez obzira što im je Haški tribunal, njihovo tužiteljstvo, kao i naša sudbena tijela jasno dali do znanja da u vojnom postupanju naših vojnih pilota u spomenutoj akciji nije bilo elemenata prekoračenja uobičajenih pravila ratnog ponašanja. Ako je, kako oni to tvrde, i došlo do stradavanja civila – to su kolateralne žrtve i nikome nije bio ni cilj ni namjera da se isto dogodi, niti je tko bilo pismeno ili usmeno dobio tako naredbu. Ni piloti sami nisu htjeli da dođe do takovih stradavanja, već su postupali prema legitimnom vojnom cilju, a to je bila vojna kolona koja je činila tenkove, topništvo i ostala određena raketna oružja. Onaj tko je omogućio da se navedenoj koloni približe civili je najodgovorniji za to nedjelo i ratni zločinac, a to su tadašnji zapovjednici JNA.

Bi li Hrvatska trebala uzvratiti jednakom mjerom za djela koja još nisu procesuirana te na koji način se trebamo postaviti u daljnjim odnosima sa Republikom Srbijom?

Hrvatska je već davno trebala, ne uzvratiti jednakom mjerom, već primjenjivati postojeće domaće međunarodno zakonodavstvo kad su u pitanju osnovane sumnje da su srpski ratni vojni zapovjednici i srpski pobunjenici u  Hrvatskoj počinili mnogobrojne ratne zločine, ali smo propustili to učiniti. Naša represivna tijela su neko vrijeme bila ”zakočena” zbog političkih okolnosti te prije svega radi mirne reintegracije zbog pritiska međunarodne zajednice. Odustali smo od striktnog i dosljednog progona počinitelja tih stravičnih ratnih zločina koji nisu pali u zastaru i s obzirom da postoje činjenične i pravne osnove za progon, nema nikakvog razloga da se ne dovrše već u mnogim slučajevima započete istrage. Nijedan politički razlog ne smije biti prepreka da se aktiviraju te optužnice i započnu suđenja, pa i u odsutnosti tih potencijalnih ratnih zločinaca. Velikosrpska Vučićeva kamarila smatra da zbog toga što nismo krenuli u procesuiranje njihovih ratnih zapovjednika JNA, paravojnih postrojbi i ostatka političkog vodstva – da smo stoga praktički na određeni način blagonakloni prema njima te da nam je svejedno što je na području Hrvatske počinjen ratni zločin. To nije točno jer je Hrvatska obvezna pokrenuti te procese. U Žirovcu kod Dvora na Uni njihov ratni zapovjednik Mile Novaković je izvukao svoje tenkove tzv. ”84-tvorke” i pregazio kolonu od 30 kilometara srpskih civila što je i snimljeno od strane domaćih i stranih medija. Stravično je koliko je ljudi, staraca i izbjeglica koji se nisu htjeli vratiti pregaženo, zabarikadirali su cestu kod Žirovca prema Dvoru na Uni da izađu sa svom tehnikom, mehanizacijom i dijelom ljudstva na bosansko-hercegovačku granicu – što nitko nije istraživao. Oni liju suze nad nekoliko nastradale djece što (pokoj im duši) međutim tko brine i pita za naše 402 stradale djece, a točno se zna iz kojeg mjesta i kojim oružjem su ta dječica pobijena.

Trebamo uložiti u kadrovski potencijal naših istražitelja kako bi pokrenuli te procese i ne smijemo biti taoci srpsko-hrvatske kolacije koja je trenutno na snazi prilikom čega Pupovac s visoka docira neki dan u Plavnom kako se pilotima treba suditi te kako se Hrvatska ne smije na to oglušiti. S druge strane kada se treba procesuirati zločine koji su Srbi počinili u Hrvatskoj šuti kao riba ili se opravdava kada krenu uhićenja kao primjerice nedavno u Vukovaru i saziva konferencije za tisak kako bi održao lekcije represivnim tijelima da ne smiju prekoračivat svoje ovlasti i zloupotrebljavat prava na štetu nacionalnih manjina. To je van svake pameti i nedopustivo!

Glavni je cilj te velikosrpske politike, “pretočene” u tzv. optužnicu protiv hrvatskih pilota je kriminalizirati našu legalnu i opravdanu vojno oslobodilačku operaciju “Oluja”, što je potvrđeno i od međunarodnih sudova. Također žele relativizirati svoju odgovornost za mega ratne zločine počinjene na hrvatskoj zemlji te na taj način pokušavaju izjednačiti velikosrpskog agresora sa hrvatskom žrtvom te agresije. To im nikada ne smijemo dozvoliti – radi naše budućnosti i budućih pokoljenja.

Kako iz perspektive stručnjaka za suzbijanje gospodarskog kriminala gledate na milijardu kuna tešku aferu u INA-i? Tko je prema Vašem mišljenju u lancu nadzornih organa INA-e trebao isto uočiti te trebaju li odgovarati za navedeni propust ukoliko i sami nisu involvirani u kriminalne radnje?

Kolokvijalno bi se moglo reći da je ovo produženo kazneno djelo jer traje više godina, točnije od 2020. godine kada je sklopljen štetni ugovor i oni kontinuirano u INA-i egzistiraju s  pratećim poduzećima, a u priču je čak uključena i Plinara istočne Slavonije u 60-postotnom vlasništvu Vukovarsko-srijemske županije. Sve to nam govori da su tijela interne kontrole ili subdinirajućih nadzora unutar same organizacije INA-e potpuno zakazala ili su pak bili sudionici. Nema druge. No, teško je vjerovati da su zakazali kontrolni mehanizmi od strane rukovodećih tijela INA-e. Internim organizacijskim mogućnostima kontrole se itekako dobro moglo utvrditi, bez prevelikih stručnih znanja, da je ovdje u pitanju odljev novaca i šteta po proračunu INA-e, međutim nitko nije reagirao dok banke po sasvim drugoj osnovi nisu uočile da se intenzivno vrše transakcije na određenim žiro računima pojedinaca u kratkom periodu i to u iznosu preko 100.000 kuna – što je bio signal i svim ostalim službama koje su se u predmet uključile.

Sve u svemu, stanje je zabrinjavajuće te ponavljam ono o čemu sam u nekoliko puta i u Saboru isticao – da je rije svega potrebno povećati broj istražitelja u USKOKU i PNUSKOKU, policiji i Poreznoj upravi te Uredu za spriječavanje pranja novca. Trebamo ne samo popuniti ta radna mjesta, već im povisiti primanja kako bi motivirali najveće stručnjake da svoj posao rade samoinicijativno sukladno zakonu i bez ikakvih političkih migova te da budu krajnje obazrivi na svaki pokušaj počinjenja štete nad državnim proračunom i imovinom RH. Takvi kriminalci ne mogu biti kažnjeni samo ”guljenjem krumpira” ili uvjetnim osudama ili opomenama – što je dosad bio slučaj. Kompletan represivni sustav se mora posložiti sasvim pragatičnije i oštrije u odnosu na slične najteže slučajeve ugrožavanja gospodarske osnove hrvatskog društva i da se prestanu slati poruke velikom djelu siromašnog i obespravljenog naroda, umirovljeničkom te  mladima i nezaposlenima koji bježe iz Hrvatske – da je kriminal dopušten i ako ga politIka pokriva neće biti ni posljedica. S time moramo odmah prestati.

Jeste li zadovoljni provedenom akcijom nadležnih represivnih institucija u spomenutom slučaju te načelno njihovim načinom rada i u ostalim predmetima?

Nisam zadovoljan iz razloga što kriminal u INA-i u ovom konkretnom slučaju kreće od 2020. godine, a već se nakon mjesec dana, odnosno od prve transakcije moglo zaključiti da je u pitanju kazneno djelo na štetu interesa INA-e i RH, a svakako su trebali primijetiti nakon tromjesečnog ili šestomjesečnog izvještaja. Imamo i apsurdnu situaciju da tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Damir Vanđelić i ostatak uprave svu krivnju prebacuju na Škugora da je za takve radnje imao sve potrebne ovlasti. Nitko ništa nije znao, a dobivaju enormne naknade od po čak 10.000 kuna mjesečno, kao i apanaža i ostalih beneficija. Pitam se koga to plaćamo kad bi oni koji trebaju bdjeti nad imovinom Hrvatske su sve prespavali, okrenuli glavu ili možda pak i sudjelovali u prikrivanju lopovštine. Ako nisu dovoljno stručni i odgovorni nije im mjesto na tim funkcijama i trebaju vratiti naknade, kao i što bi trebali biti obuhvaćeni istragom za tzv. zapovjednu odgovornost. U ratu i četvrta i zadnja razina odgovornosti zapovjednika su međusobno povezane – general je odgovoran kako za svoje postupke, tako i (kao što smo imali priliku vidjeti u haškim procesima) za sva zlodjela vojnika jer nije uspostavio red i nije predvidio da bi moglo doći do problema. Treba se ustanoviti tko u INA-i nije uspostavio red i predvidio da je moglo doći do pljačke. Ostalo je i pitanje otkrivanja političke dimenzije s obzirom da je uhićeni direktor Škugor član HDZ-a te da li netko s viših političkih razina ima pipke u financijskom smislu i da li je dio sredstava uplaćen i u crne ili javne fondove određenih političkih stranaka.

Što sve Klub zastupnika Hrvatskih suverenista priprema za jesenski dio zasjedanja Hrvatskog sabora?

Imamo spremnih nekolicinu prijedloga koji smo se već dosad bavili u pogledu gospodarsko-financijskih pitanja, u pogledu obrazovanja i socijalnih pitanja, kao i povećanja fondova za najugroženije kategorije hrvatskog stanovništva. Nadalje, baviit ćemo se i odnosu prema Srbiji i njenom putu prema Europskoj uniji koji mora biti na diplomatskoj razini, iako trenuti postupci velikosrpske vlasti dokazuju da oni prema Hrvatskoj nisu ispunili zadane uvjete, dapače iskorištavaju načelo univerzalne jurisdikcije te podrivaju naš sustav nacionalne i vojne sigurnosti. Svakako ćemo se osvrnuti i na ovu mega koruptivnu aferu, o funkcioniranju represivnih tijela, o vojno-sigurnosnom stanju, uvođenju elemenata vojnog obrazovanja mladih generacija. Pratimo i proces neshvatljivo spore postpotresne obnove, kako u Zagrebu, tako i Banovini jer je novac za obnovu davno osiguran.

Moramo ostvariti potrebne međunarodne kontakte u cilju zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, a pošto ulazimo i u Schengen, nastavit ćemo pratiti stanje s uvođenjem eura protiv kojeg smo se borili. Po pitanju ostalih demografskih problema ćemo također dati konkretne mjere i prijedloge. Biti će svakako zanimljiva i napeta saborska jesen pošto se najavljuje organiziranje prosvjeda protiv INA-ine koruptivne hobotnice. Pratit ćemo i korona krizu, kakve su najave za jesen, a i ilegalne migracije su pred vratima. U čitavom nizu širokog spektra problema kao klub Hrvatskih suverenista ćemo dati svoj doprinos te ćemo ostvarivat ciljeve koje smo si zadali zajednički osluškujući želje naših birača.